Ovoga ljeta s Raba se moglo ponijeti prekrasan suvenir, moderan i starinski istovremeno, autohton po priči koju donosi, po autorima i realizaciji – nazvan babin facol ili bakina marama. Njegovi autori su Rabljani: Anita Pahljina, povjesničarka umjetnosti i profesorica hrvatskog jezika u Srednjoj školi Markantuna de Dominisa Rab i Marino Gulić, koji je suvenir grafički pripremio u Grafičkom studiju Rab Bit, putem kojeg je i plasiran. Detalj rapske nošnje, cvjetni uzorak s jednog starog babinog facola prenijeli su na jednostavne ručne torbe – i ta tradicionalna bordura zaustavlja pogled i plijeni ljepotom. Svoju priču o babinom facolu, sublimiranu u suvenir babin facol, ispričali su nam njegovi autori.

Kontekst priči dala je prof. Pahljina rekavši da kulturni turizam, a Rab najviše živi od turizma, smatra najboljim jer je dugoročno održiv te se njime može njegovati i čuvati lokalni identitet.

– Prepoznatljivi smo po četirima zvonicima i rapskoj torti, nizu lokalnih kvalitetnih proizvoda, a u zadnje vrijeme napravljen je određeni pomak u iskorištavanju kulturnih resursa, npr. Rab Archaelogical Traces, kasnije i virtualni muzej Juxta Mare. Kao profesorica hrvatskoga jezika i povjesničarka umjetnosti svjesna sam da je naša baština djelomično istražena i valorizirana te zbog toga i nedovoljno iskorištena. Na Rabu nema muzeja koji će prezentirati rapsku povijest i baštinu, i ponuditi cjelovitu priču. Muzej doista nedostaje i gotovo je sav posao čuvanja naše baštine i identiteta na optimističnim pojedincima.

Dovoljan je kakav jest

Ideja o babinom facolu i njegovu potencijalu kao suveniru nastala je prije par godina, ali je trebalo vremena i više manjih poticaja. Facoli moje babe Anice leže već godinama u ormaru, i iz nekog su razloga bili preseljeni uz telefon i tamo stajali neko vrijeme. Prije nekoliko godina bili smo u Portu u Portugalu i ondje vidjeli marame koje su bile gotovo identične našima. Prokomentirali smo ih i onda je opet sve stalo. Često smo razgovarali o izradi suvenira za Rab, koji ne sadrži četiri zvonika, ali uvijek je ideja bila preskupa i teško izvediva. Smatramo da suvenir mora biti lokalan, imati priču i biti financijski dostupan. U nekom sam trenutku pokupila facole i odnijela ih u Marinov grafički studio. Još nismo točno znali što s njima. Marino ih je digitalno obradio, a to je značilo i popravke u crtežu jer su ih i moljci bili počeli uništavati u nekom razdoblju, uvela nas je u tu priču Anita Pahljina.

Velik poticaj njihovoj ideji bilo je i vjenčanje njezine sestre u Glasgowu, na kojemu je bila u rapskoj nošnji.

– Reakcije su bile izvrsne, a Škote se najviše dojmilo šarenilo i bogatstvo boja pa su me neki i zaustavljali na ulici kako bi se slikali sa mnom. Taj osjećaj ponosa bio je konačni poticaj da torbe više ne mogu biti u kutiji, uzorak na računalu i ideja u glavi. Odlučili smo da nećemo previše ulaziti u izmjene facola – on je ono što jest, uzorak ima oblik koji ima i ne treba njega ni apstrahirati ni obogaćivati. Dovoljan je kakav jest. Odlučili smo se za uzorak onoga facola koji je izgledao najbogatije. Iako je taj facol bordo, mi smo se ipak odlučili za uvriježene boje – crnu, crvenu i natur – a one imaju i simboličko značenje: crvena je svečana, crna označava žalovanje, a bijela se vezuje uz vjenčanja. U Loparu u crkvi Male Gospe izloženi su facoli kao zavjetni darovi različitih boja, ali mi smo se ipak odlučili za ove temeljne, rekla je.

Originalnost, lokalna obojenost

Torbe su ponudili jednoj rapskoj suvenirnici, jednoj cvjećarnici i jednoj trgovini, i oduševljenje je krenulo. Kreirali su i stranicu Original Islander na društvenim mrežama, počeli s promidžbom i prodajom u tim trgovinama.

Foto Petar Gulić

– Prve su torbe doslovce planule u par dana. Očekivali smo dobar odjek, ali ne baš toliki! Također, Grad Rab i Turistička zajednica grada Raba prepoznali su babin facol kao reprezentativan i dobar projekt te je naša torba, uz ostale rapske proizvode, bila poklon za uzvanike ovogodišnje Rapske fjere. Ljudi nam se često jave da su kupili našu torbu i da je poklanjaju nekome – dalekoj rodbini, dragim i dugogodišnjim gostima, prijateljima. Za kupnju torbi javila se i jedna suvenirnica u Betini na Murteru jer su i njihovi facoli ovakvi. Naravno, prve su torbe pokupovali uglavnom domaći, kao i na Rabu. Plasirali smo torbe i u Rijeci u glazbenoj trgovini na Korzu, koja ima kutak za autohtone proizvode s Kvarnera. U rujnu smo naše torbe predstavili na Eko-etno festu u Loparu. Svjesni smo da motiv nije vezan samo za Rab, ne želimo se ograničiti ako smo napravili nešto dobro. Svakako ćemo se prijaviti na natječaje za oznake Hrvatski otočni proizvod i Originalni rapski suvenir, objasnio je Marino Gulić čiji Studio djeluje duže od desetljeća i ima širok spektar poslova, a babin facol je njegov prvi projekt sa suvenirima.

Pitali smo autore jesu li im povratne informacije o suveniru bile dodatni poticaj.

– Komentari su bili jako velik poticaj – ljudi su pohvalili originalnost, lokalnu obojenost, lokalnu izradu i samu priču. Jedna je gospođa napisala da ju je ovo podsjetilo na njezinu babu i njezin facol. Taj nostalgičan trenutak bio nam je konačan dokaz da smo napravili nešto jako dobro. Također, saznali smo da su turisti tražili baš maramu nakon što su vidjeli naše torbe, odgovorili su.

Pohvala priči

Znamo da takav projekt ne može biti bez prethodnog istraživanja, a uz to nas je zanimalo i kako su došli do imena suvenira.

– Cijelo smo vrijeme išli u smjeru da torbe nazovemo rapski facol. Međutim, svjesni smo da ovaj uzorak ne pripada isključivo Rabu. Ima ga na sjevernome Jadranu, seže do Murtera, vjerojatno nošnje i na južnome dijelu ponegdje imaju isti uzorak. Vidjeli smo ga u Portu i saznali da se zove Lenco Minhoto te da pripada regiji Viana do Castelo na sjeveru Portugala, znamo da ga ima na jugu Francuske… Odbacili smo ideju rapskoga facola i nekako se spontano nametnulo da bude babin kad doista jest – babin facol. Istraživanje o ženskoj rapskoj nošnji i nije bilo toliko opsežno koliko se čini. Pročitala sam tekstove Anđela Brne i Božidara Širole. Babin facol koji smo odabrali, pripada zapravo novijoj svečanoj rapskoj nošnji koja se ustalila nakon Drugoga svjetskog rata. Ona se danas nosi u svečanim prilikama (npr. u procesiji Križi, na vjenčanjima) i na kulturno-umjetničkim manifestacijama. U njoj redovito nastupaju rapski KUD-ovi, pa je sveprisutna i velik je potencijal za suvenir, ispričala je Anita Pahljina.

Ona i Marino zajednički su poručili:

– Krenuli smo s jednim proizvodom, ali imamo puno ideja, pa smo se zato odlučili za naziv Original Islander. Ovo je tek početak naše priče izrade suvenira. U procesu smo izbora najboljih priča i suvenira za sljedeću godinu. Neke su od njih vezane isključivo uz Rab, a neke idu i dalje od Raba. Proučavamo materiju, razgovaramo o načinu obrade priča i motiva za koje smo se odlučili, o njihovoj prepoznatljivosti i smislenosti. Najvažniji nam je element priča – bez nje nema ni dobrog suvenira. Neki su naši razgovori pretjerano optimistični i apsolutno nerealni, dok neki ostanu kao sjeme za daljnji razvoj ideje. Nadamo se da izrada sljedećeg suvenira neće trajati godinama koliko je ova trajala.