Specifični otočni položaj i jedinstvena geologija loparskoga poluotoka idealni su preduvjeti za provedbu arheoloških istraživanja kojima se kombiniraju klasične arheološke metode terenskih pregleda i iskopavanja s metodama »posuđenima« iz geologije i prirodnih znanosti. Upravo na tim postavkama još je 2013. godine Institut za arheologiju iz Zagreba pokrenuo projekt »Arheološka topografija otoka Raba« s ciljem dokumentiranja svih arheoloških lokaliteta otoka, no slijedom iznimnih rezultata u fokusu daljnjih istraživanja posljednjih nekoliko godina upravo je područje Lopara. Tako se ovdje, zahvaljujući suradnji domaćih arheologa s kolegama s Instituta za arheologiju Sveučilišta Kardinala Stefana Wyszynskog iz Varšave, već nekoliko godina provode multidisciplinarne istraživačke kampanje kojima se iz godine u godinu prikupljaju podaci o naseljenosti Lopara kroz prapovijesna razdoblja i rimsko doba.

Tijekom ovogodišnje, četvrte kampanje iskopavanja u uvali Podšilo koju su vodili dr. sc. Ana Konestra (Institut za arheologiju) i prof. dr. sc. Fabian Welc (varšavsko sveučilište), arheolozi su istražili jedan segment većeg zdanja koje je determinirano pomoću geofizičkih mjerenja. Zahvaljujući tim nedestruktivnim metodama utvrđen je gotovo čitav tlocrt građevine čije dimenzije od 30 x 80 m govore o njezinoj monumentalnosti. Taj se objekt smješta unutar većeg naselja koje se prostire zaleđem uvale, a čiji su ostali objekti, neki sličnih dimenzija, također utvrđeni geofizičkim mjerenjima, dok su ranija istraživanja utvrdila postojanje gospodarske zone s keramičarskim pećima.

Građevina koja se istraživala ove godine sastoji se od većeg središnjeg dvorišta oko kojeg se prostire cijeli splet prostorija tvoreći tako tipičan kompleks rimske rustične vile. No, u fokusu arheologa nisu bili samo zidovi, čija je pak specifičnost da su građeni ne samo loparskim pješčenjakom već i vapnencem, nego i pokretni nalazi prikupljeni iz arheoloških slojeva. Oni pomažu u dataciji građevine i omogućili su već sada preliminarno definiranje nekoliko faza korištenja ovoga zdanja. Prema riječima arheologa, istraživana građevina je zasigurno izgrađena tijekom prvih stoljeća naše ere, kada je služila kao rezidencijalni i moguće gospodarski sklop unutar većeg naselja. No, ubrzo su uslijedile neke preinake, a potom se, moguće u već polurazrušenom zdanju uspostavlja neki novi oblik korištenja, o kojem svjedoče manje ognjište, tragovi obrtničkih aktivnosti i indikatori drvene gradnje. Kako ističe Konestra, prikupljeni nalazi svjedoče o intenzivnom korištenju ove građevine kroz 4. i 5. stoljeće, a posljednje faze naseljavanja smještaju se u 6., ako ne i 7. stoljeće.

»Upravo je to razdoblje kasne antike od velikog interesa za arheologe jer označava kraj rimskoga razdoblja i načina života koji je na našim prostorima trajao gotovo 700 godina. Osim toga, našem timu to je razdoblje posebno zanimljivo, jer ne istražujemo ne samo arheološke ostatke, već i okoliš u kojem se nalaze te prikupljamo vrijedne podatke o interakciji čovjeka i prirode. A upravo razdoblja velikih promjena poput kasnoantičkog pružaju pregršt podataka o ljudskoj adaptaciji ne samo na novonastale društvene prilike, već i prirodne značajke. S nama su i geolozi pa smo posebnu pažnju posvetili vezivu kojima su građeni zidovi, a prikupljamo i uzorke tla i organskih tvari, koji će nam otkriti niz detalja života u uvali Podšilo u antičkom i kasnoantičkom razdoblju«, zaključila je Konestra.

Znatiželjni turisti

Ovogodišnja istraživanja podržala je i Općina Lopar, odnosno njezin Centar za kulturu. Odlična suradnja arheologa i lokalne zajednice, a koja je već iznjedrila uspješan projekt sportsko-edukativnih staza »Rab archaeological (t)races« tako se nastavlja, na zadovoljstvo svih uključenih, ali i znatiželjnih turista koji na putu do prekrasne plaže u uvali Podšilo sa zanimanjem zastanu kod iskopina, gdje im arheolozi rado pruže informacije o ovom zanimljivom lokalitetu.