Gradonačelnica Malog Lošinja Ana Kučić bori se na ovim izborima za svoj treći mandat, no prije toga odradila i dva mandata zamjenice gradonačelnika. O speficičnostima otoka, projektima koje je pokrenula i planovima govorila je i u podcastu Špica s Macanom, gdje je s Krešimirom Macanom analizirala taj već dugi period u politici i osobno se predstavila.

– Ja sam prava Lošinjanka, otočanka svojim korijenima, vezana uz otok i more, predana ljudima i zajednici. Radila sam ranije i drugdje po Hrvatskoj, ali vratila sam se na otok da pomognem roditeljima koji su u turizmu.

Došla sam na jednu sezonu, ali evo ta sezona još uvijek traje, evo već 20 godina, kaže Ana Kučić, koja dolazi s Punta Križe koju, pojašnjava, “diše i živi”.

Mali veliki projekti

– Do politike je došlo gotovo slučajno, dobila sam priliku od ljudi koji su tada bili u politici, odmah mi je ponuđeno da budem zamjenica gradonačelnika. I razmišljala sam, često gledajući ljude koji njurgaju i žale se na sve, da ipak postoji pravo mjesto gdje se nešto može učiniti, a to je politika, i tako je i bilo.

Bila sam dvaput zamjenica gradonačelnika. Ja sam vam operativac, mene hrane projekti, a bila sam prvo zadužena za kulturu i zajednicu, da bi, kad je gradonačelnik Gari Cappelli otišao za ministra, posve logično to bilo nastavljeno mandatom gradonačelnice.

Te dvije funkcije su, moram reći, dan i noć, ne može se to ni usporediti – odgovornost kao čovjeka i kao profesionalca kao gradonačelnika neusporediva je. Čast mi je služiti svojoj zajednici i svom narodu, kaže ona.

Na pitanja o aferama i problemima koji prate posao u vrhu politike, kaže kako uvijek ima konstrukcija koje se fabriciraju, i normalno je u politici to doživjeti, ali onda se čovjek navikne.

“Mada ovaj posljednji mandat je bio prepun destruktivnih poteza. Ipak sam bila iznenađena svim što sam doživjela”, kaže gradonačelnica. Na pitanja o tome kako je biti žena u politici, zaključuje:

– Ipak teže, jer bez obzira što sve te pozicije promatram kroz vještinu i znanje, činjenica da sam žena, ipak je donijela sa sobom i neka neugodna iznenađenja. Neki muški protukandidati ne bi to doživjeli, vjerojatno.

Ali evo ima nas žena u politici ipak sve više, ima hrabrih profesionalnih žena koje mogu puno. Uostalom, i u gradskoj upravi Lošinja većinom su žene, i držimo sve kantune u “kući.

Sumirajući ovih osam godina na čelu grada, zadovoljna je – itekako.

– Nikad nismo imali toliko kapitalnih projekata kao u ovom mandatu, to su vrtići, dvorane, ceste koje su se desetljećima čekalo, luke, rive, rivice, uz puno bespovratnih sredstava.

Bili smo spremni za povlačenje tih sredstava i evo koristimo 38 milijuna eura u ovom trenutku. Dovoljno je reći da će sve dionice državnih prometnica biti rekonstruirane, imamo ukupno 87 projekata vrijednih 117 milijuna eura.

Naš je proračun oko 20 milijuna eura, dakle ove investicije su vrijedne šest naših proračuna. Uz to, radi se na sanaciji deponija, radi se novi vatrogasni centar, te je u tijeku izgradnja dječjeg vrtića).

Zaista puno posla smo odradili, kaže Ana Kučić. Na pitanja o tome koji su joj od tih projekata najdraži, u što se osobno najviše dala, kaže da su to uvijek oni mali projekti, a prošle godine to su bili novi prostori za udrugu Ruka u ruci, za djecu s teškoćama u razvoju, te logopedskog kabineta.

– Uz to, Muzej Apoksiomena ostaje iz vremena kad sam bila zamjenica – na to sam jako ponosna kao osoba, to će ostati iza svih nas. Preko 30.000 posjetitelja godišnje je brojka koja pokazuje da je to zaista lijepa priča, kaže Ana Kučić.

Kvalitetni partneri

Za naš list pitali smo je i da ocijeni kakva je bila suradnja s Primorsko-goranskom županijom i njihovim ustanovama na području Malog Lošinja – korektna, kaže.

– U pojedinim projektima pokazali smo da znamo biti kvalitetni partneri, dok smo u drugima tražili i očekivali više podrške i razumijevanja, posebno na primjeru zdravstvene skrbi i brige za naše starije sugrađane.

Ali ponosna sam što smo zajedno sa Županijom realizirali projekt školske sportske dvorane, važan iskorak za obrazovanje i sportsku infrastrukturu na otoku. Takvi projekti pokazuju da kada postoji zajednički interes i politička volja – rezultati ne izostaju.

No, istovremeno moram reći da u ključnim područjima, poput zdravstva, Grad je prečesto prepušten sam sebi. Iako se Dom zdravlja formalno financira iz županijskog proračuna, u stvarnosti Grad sam financira brojne specijalističke usluge, kirurga, kardiologa, dodatke na plaće – i to s više od 2,6 milijuna eura vlastitih sredstava.

Dodatno financiramo i stambeno zbrinjavanje zdravstvenog kadra – trenutno osiguravamo stanove za 16 zdravstvenih djelatnika. Čak i održavanje zgrade i hitne popravke preuzima Grad, ističe.

Što se tiče projekta novog Doma zdravlja, Grad je podržao ideju o gradnji novog objekta na alternativnoj lokaciji, i u tom cilju je Županija izradila idejno rješenje. Međutim, Županija nije izradila studiju isplativosti, a takva analiza ključna je za donošenje odluke.

“Mi želimo biti partner. Spremni smo ulagati, ali očekujemo ravnopravan odnos, uvažavanje otočne specifičnosti i više konkretne potpore”, zaključuje.

“U budućnosti očekujem da će Županija prepoznati važnost ravnomjernog razvoja i potrebe otočnih sredina poput Lošinja – neovisno o političkoj pripadnosti, jer ono što nas povezuje važnije je od onoga što nas dijeli”, kaže.

S druge strane, ono što ide lakše, to je suradnja s državnim vlastima, no i to lakše ide kad se uloži više vlastitog truda.

– Suradnja s državom temelji se na stalnoj komunikaciji i obostranom angažmanu. Država aktivno osluškuje potrebe lokalnih sredina, ali i mi u Gradu Mali Lošinj ne čekamo – već djelujemo.

Pripremili smo niz projekata, kandidirali ih prema svim dostupnim fondovima i ministarstvima – neki naši projekti razvijaju se i više od 8 godina. U velikom broju slučajeva prepoznati smo i podržani, za što smo zahvalni. Naravno, postoje i primjeri gdje nedostatak komunikacije ili vremenski pritisci učine svoje.

Tako je bilo i s novim poreznim modelom za iznajmljivače, koji je pogodio naše male privatne iznajmljivače – većinom umirovljenike koji nadopunjuju svoj kućni budžet u turističkoj sezoni.

Ali čak i kad dođe do takvih odluka, mi u Gradu reagiramo odgovorno – donijeli smo vlastiti program pomoći, prilagođen našim otočnim specifičnostima, kako bismo ublažili udar na one kojima je svaki euro važan, zaključuje lošinjska gradonačelnica.

Neuspjeh projekta Mrtvaška šteta je za cijeli otok

Jedna od tema koja je obilježila ovaj mandat je i tema luke Mrtvaška, a Ana Kučić konkretna je u odgovorima oko te teme.

– Žao mi je što projekt Mrtvaška nije uspio. Ta luka bila je vizija bolje prometne povezanosti Malog Lošinja s Dalmacijom i ostalim kvarnerskim otocima. Moderna luka značila bi mnogo za razvoj cijelog otoka, osobito za stanovnike manjih otoka, ali i za turizam, gospodarstvo i svakodnevni život naših građana.

Projektom je bila predviđena i rekonstrukcija prometnice do Mrtvaške, koja bi napokon bila sigurnija i suvremena. Možda je bilo i propusta u komunikaciji. Možda svrha i korist projekta nisu dovoljno rano i jasno objašnjeni.

No unatoč tome, vjerujem da nije bilo razloga da projekt bude zaustavljen i da se sve moglo riješiti dogovorom. Nažalost, umjesto suradnje, prevladala je politika – pojedinci koji aktivno radili na tome da projekt ne uspije, vjerujući da će time nanijeti političku štetu.

No, šteta je zapravo nanesena cijelom Lošinju i njegovim otočanima. Sredstva za Mrtvašku preusmjerena su drugdje, a ne znam hoće li ikad više postojati ovakva prilika za unapređenje naše prometne povezanosti.

Kao gradonačelnica i dalje ću se zalagati za projekte koji donose korist građanima, bez obzira tko ih predlaže i tko ih vodi, kaže ona.

Iza mene su konkretni rezultati

Na pitanja o konkurenciji na ovim izborima, zaključuje kako su iza njenog rada u posljednja dva mandata konkretni rezultati.

– Što se kandidatura tiče, to je sasvim normalno i očekivano, osobito nakon ovakvog mandata iza nas. Demokracija podrazumijeva različite opcije i izbore. Međutim, većina tih kandidatura dolazi iz krugova i obrazaca koji su već viđeni, koji su obilježili neka prethodna vremena.

Vjerujem da ljudi prepoznaju razliku i napredak koji smo donijeli. Mislim da je danas važnije gledati naprijed – a ne se vraćati na ono što je već pokazalo svoje dosege i ograničenja, sumira na kraju.