Prvog travnja navršilo se točno godinu dana od kada se o svojim starijim sugrađanima počela brinuti Ana Bauk, jedina creska gerontodomaćica. Prva dva mjeseca obilazila je korisnike na Lošinju, gdje se od ranije provodi taj program, a nakon što je stekla dovoljno prakse, preuzela je korisnike u Cresu. Trenutno se brine o 16 osoba u naseljima Cres, Beli, Sv. Petar, Orlec i Zbićina. Budući da su ta otočna sela dosta raštrkana, ponedjeljkom, srijedom i petkom je u Cresu, utorkom posjećuje Zbićinu i Orlec, a četvrtkom Beli i Sv. Petar. Korisnike posjećuje po potrebi, neke gotovo svaki dan, a svakog najmanje jednom tjedno.

Ana Bauk, samohrana majka dvoje djece, do preuzimanja ovog posla bila je nezaposlena i radila je tijekom ljetnih mjeseci u turizmu, a povremeno su je pozivali da animira dječje rođendane.

– Sada se čudim kako se i sama prije nisam sjetila raditi sa starijim osobama, jer ovaj me posao baš ispunjava. I prije sam rado sudjelovala u raznim dobrovoljnim akcijama, a kad sam se angažirala kao volonterka Crvenog križa upoznala sam i druge aspekte humanitarnog rada. Uskakala sam gdje god i kad god je trebalo. Sudjelovala sam u prihvaćanju donacija i njihovoj distribuciji na terenu. U posljednje vrijeme pomažem i prilikom akcija dobrovoljnog darivanja krvi. Posebno me oduševio rad sa starijim korisnicima koji me velikodušno primaju u svoje domove i njihova zahvalnost motivira me da budem još bolja. Jer uvijek može bolje. Zahvalna sam za ovu priliku jer biti gerontodomaćica je posebno plemenit posao. Njihovi osmijesi i sreća koja se vidi na njihovim licima kad ih posjetim najveća su mi nagrada, kaže Ana Bauk, koja svojim korisnicima opere suđe, ispegla što treba, promijeni posteljinu, pomete i opere pod, stavlja sušiti opranu robu, naručuje ih i prati kod liječnika, naručuje i odlazi po lijekove, kao i u kupovinu namirnica.

Razgovor, zagrljaj

– Ponekad im je dovoljan samo razgovor, šetnja ili zagrljaj da se za to vrijeme ne osjećaju usamljenima. Samim time što sam samohrana majka, znam kako je teško nositi se sa samoćom i težinom života. Zato se dajem poslu svim srcem. Biti nekome prozor u svijet je neprocjenjivo, kaže gerontodomaćica Ana.

S Anom smo posjetili njezinu najstariju korisnicu Mariju Feuer koja je u 99. godini života. Iako je bilo osam sati ujutro na stolu su nas čekale svježe ispečene palačinke sa sirom, kava i sok, ali i izbor žestokih pića.

– Tu vam je ponuđeno, pa vi kako hoćete, govori nam uvijek vedra gospođa Marija, koja se svakog jutra ustaje u četiri sata jer, kako kaže, ima jako puno obaveza. A posebno je zanimljivo da jako puno vremena provodi za računalom zapisujući svoja razmišljanja i uspomene ili pretražujući internet. Još uvijek redovito sprema zimnicu.

– Ja uradim koliko mogu, ali ne mogu više sve. Ana? Ne bih mogla živjeti bez nje. Ne da je hvalim. Što god trebam odmah uradi. I ne samo meni. Čujem da je stalno nazivaju, nabavlja sve što ljudima treba. Najteže mi je što se sama više ne mogu prošetati, ali s njom prođem cijeli Cres, da vidim što se sve izgradilo, nastavlja gospođa Marija. Velik dio radnog vijeka provela je u jednoj građevinskoj tvrtki u računovodstvu i kasnije kao tajnica direktora. Još uvijek pedantno brine o obavezama, pa Anu često dočeka popis zadataka ili popis namirnica koje treba kupiti, uredno natipkan na računalu i isprintan.

Ana s Jelkom Grguricin / Snimio Walter SALKOVIĆ

– Skoro svaki put kad joj dođem pripremi nešto za jesti. Jednom mi je napravila pitu od mesa. Nisam to nikad voljela, ali kako ću je odbiti? Bila je za prste polizati, prepričava Ana, prisjećajući se i jedne prilike kad se gospođa Marija našalila na njezin račun.

– Došla sam joj u posjet zajedno s ravnateljem našeg Crvenog križa i voditeljicom programa gerontodomaćica. Pita Mariju ravnatelj kakva sam prema njoj, a Marija odgovara »tuče me, viče na mene«. Oni me zabezeknuto pogledaju, a ja prihvatim šalu i kažem »ma samo jednom kad me iznervirala«. Njima ništa nije jasno dok Marija nije rekla da se samo šali. Zeznula ih je žena od 99 godina, pripovijeda creska gerontodomaćica dogodovštinu kakvih ima mnogo u proteklih godinu dana.

Barba Jakov, autostoper

Jedan od korisnika je i barba Jakov Damijenjević, 84-godišnjak iz Zbićine koji je prije nekoliko godina punio novinske stupce nakon što mu je požar uništio kuću, a dobri ljudi je obnovili.

– Za njega su me upozorili da me neće primiti jer da je nepovjerljiv prema nepoznatim osobama. Prvi put kad sam išla k njemu srela sam ga na cesti kako stopira i prebacila ga doma. Nisam rekla da sam gerontodomaćica, raspričali smo se, ponudio me čašom vina. Tek kad sam došla sljedeći utorak, nakon još malo nevezanog razgovora, objasnila sam mu da ću ga redovito posjećivati, pomagati mu i donositi sve što treba. Kod njega sam se i penjala na krov jer je trebalo očistiti dimnjak, zbog straha da ponovo ne dođe do požara, priča Ana spominjući da barba Jakova često ne nađe kod kuće.

– Neki dan sam mu odnijela ribe koje je jedan ribar darovao, ali nisam ga našla doma. Išao je u Osor dizati gromaču. Iako ima visok tlak i ne bi se smio naprezati zbog svoje dobi, ide gdje god želi. Vidjela sam ga na fešti Kandelori u Lubenicama, dolazi na sprovode u Cres. Putuje autobusom ako mu odgovara linija, a najčešće ide autostopom. Kod Marije mi je kao da dođem kod none, a kod Jakova je uvijek zabavno. Kod jednog para koji je živio u Francuskoj slušam priče o francuskoj povijesti. Jednoj korisnici smo provalili u stan jer je nismo mogli dozvati, a trebala je ići kod liječnika u Rijeku. Nema mobitel, ne javlja se na fiksni telefon. Uplašila sam se da joj je pozlilo, a ja stojim pred vratima. Zvala sam policiju i vatrogasce, provalili su bravu, a kad ono stan prazan. No, bolje da je bio prazan nego da nismo ušli, a da je njoj pozlilo. Na kraju smo saznali da je sama našla prijevoz za Rijeku, a nije nikome rekla. Srce ti lupa kao da ti je mama unutra – jako se povežeš s tim ljudima, zaključuje Ana svoju pripovijest.

Program gerontodomaćica provodi Crveni križ, a financira Grad Cres za što je u proračunu za ovu godinu osigurano 15.000 eura.

– Ovo se pokazalo jako lijepim i korisnim projektom kojim smo napravili još jedan iskorak u brizi o našim starijim sugrađanima, posebno onima koji žive u ruralnim dijelovima otoka. To je bila inicijativa Akcije mladih koju smo rado podržali, kao što podržavamo sve korisne prijedloge i ideje, a tako ćemo i dalje nastojati funkcionirati u gradskom vijeću. Osigurali smo sredstva i angažirana je osoba za koju se pokazalo da jako dobro radi taj posao. Iskustva su za sada pozitivna pa ćemo s tim programom svakako nastaviti i dalje, objasnio je o programu gerontodomaćica gradonačelnik Marin Gregorović, i podsjetio da je u planu izgradnja novog doma za starije što će još više unaprijediti standard osoba treće životne dobi.