Dobri ljudi su nam donijeli hranu, vodu, novac i druge potrepštine. Sad nam je puno bolje, zahvaljujući svima koji su nam pomogli. Nakon što je priča o nama objavljena u medijima i iz agencije Bosak, preko koje smo došli u Autotrolej, su nam donijeli nešto hrane i sto eura, a i vlasnik kuće u kojoj smo smješteni organizirao je dopremu vode u cisternu iz koje se kuća opskrbljuje vodom, rekli su nam Gir Badahur Pun iz Nepala i Filipinac Ruel Almonte Carbonel, dvojica od šestorice vozača koji su započeli obuku za vožnju autobusa Autotroleja, putem ugovora koji je riječki javni gradski prijevoznik sklopio s agencijom za ustupanje radnika Bosak iz Zagreba.

Život u neizvjesnosti

Radnici su smješteni u kući u zabačenom dijelu mjesta Kraj, blizu Mošćeničke Drage, gdje su bili ostali praktički bez hrane, vode i novca, sve do prošlog petka kada je priču o njima objavila RTL televizija, nakon čega su kolege vozači u Autotroleju, Autotrolej kao tvrtka u kojoj rade, Humanitarna udruga Pomozimo iz Rijeke te brojni građani i udruge priskočili u pomoć, osiguravši im veću količinu hrane i pitke vode, uz novčanu pomoć, a pod pritiskom javnosti reagirali su i iz agencije Bosak, kao i vlasnik nekretnine u kojoj su smješteni pa sad barem imaju vode, hrane i drugih osnovnih potrepština za neko vrijeme, u što smo se i sami uvjerili.

Četvorica od njih šestorice već su započela s prvim vožnjama na lovranskom području, uz pratnju mentora, no prošlog tjedna našli su se u teškoj situaciji, budući da im agencija za koju rade, kako kažu, nije osigurala hranu i vodu, a novca za kupovinu nisu imali.

– Osim toga, nismo imali ni prijevoz do posla pa smo svakog dana do prve autobusne stanice s koje krećemo morali pješačiti više od pola sata u jednom smjeru. Tek kad su mediji sve objavili, onda su se stvari promijenile nabolje, kažu nam Filipinac i Nepalac koje smo zatekli u kući u kojoj su smješteni zajedno s ostalima.

I dalje ih, dodaju, muči neizvjesnost, jer im iz agencije preko koje rade za Autotrolej još nisu rekli kada će dobiti prvu plaću, niti kolika će ona biti.

– Ovdje sam već četrdeset dana, a u Hrvatskoj još od travnja. Sad smo počeli raditi. Pitali smo kad ćemo dobiti prvu plaću, ali iz Bosaka nam odgovaraju da je sve ok i da ne brinemo, kaže nam Badahur Pun.

Pitanje o tome uputili smo izravno i agenciji Bosak, a odgovor ćemo objaviti kad ga dobijemo.

Nadaju se boljem

Pitamo ih znaju li kad će moći kući, vidjeti svoje obitelji. Carbonel, otac dvoje djece, kaže kako zasad ne zna kad bi mogao na Filipine, a Badahur Pun kaže kako neće moći u Nepal, vidjeti suprugu i troje djece u iduće dvije godine, dok ne zaradi dovoljno novca.

Unatoč lošem iskustvu, zasad ne očajavaju, kažu nam kako su im prva iskustva s kolegama mentorima i putnicima u autobusima više nego dobra, a Carbonel dodaje kako je želio doći raditi baš u Hrvatsku, jer je na internetu vidio da se traže radnici.

– Prijavio sam se u više navrata jer mi je Hrvatska izgledala kao jako lijepa zemlja. Nadam se da će stvari sada biti bolje, rekao nam je Filipinac.

Konačno pun hladnjak hrane, no ostaje životna neizvjesnost

Direktora Autotroleja Roberta Mrvčića pitali smo kako je došlo do situacije da vozači koji prevoze putnike u javnom prijevozu budu bez adekvatne opskrbe hranom i vodom, kao i namjerava li prekinuti suradnju s agencijom putem koje su zaposleni.

– Ugovor s agencijom Bosak nećemo prekidati jer istječe za četiri mjeseca. Radnicima koji su preko njih zaposleni radna dozvola traje do kraja veljače 2025. godine, pa razmišljamo o tome da ih direktno zaposlimo u Autotroleju. To će značiti i da im moramo pronaći odgovarajući smještaj, ali već ionako poduzimamo korake u tom smjeru. Agencija definitivno nije ispoštovala svoj dio ugovora, po pitanju vremenskih rokova kada su radnici trebali početi raditi, a sada se dogodilo i sve ovo, o čemu nismo bili upoznati. Smještaj i prehrana radnika su, prema potpisanom ugovoru, obaveza agencije. Ne znamo kakvi su njihovi ugovori s agencijom, ali znamo da bi oni, prema našem ugovoru s agencijom, trebali imati ista prava kao i naši vozači. Žao mi je što su se našli u situaciji u kojoj su bili, a mi smo im, kada smo za to doznali, osigurali vozilo kojim sada putuju na posao, kao i pomoć u hrani i drugim potrepštinama. Što se tiče eventualne buduće suradnje s agencijama za ustupanje radnika, ako budemo raspisivali nove natječaje, to će biti samo za posredovanje u zapošljavanju, dok će vozači ubuduće biti zaposleni izravno u Autotroleju, rekao je Mrvčić.

Upozorenja gradonačelniku

U ovom nemilom slučaju reagirali su i sindikati koji djeluju u Autotroleju, prvenstveno prikupivši pomoć za kolege u nevolji. U Nezavisnom sindikatu radnika Hrvatske (NSRH) smatraju da do svega nije ni trebalo doći.

– Prije svega, želim istaknuti plemenite radnike Autotroleja koji su priskočili u pomoć svojim novim kolegama te počeli skupljati hranu i novac za radnike koje je Autotroleju ustupila agencija. Ti radnici nisu zaposlenici Autotroleja, već agencije Bosak Employment d.o.o. iz Zagreba, koja je svoje radnike bešćutno ostavila u teškoj situaciji. NSRH od siječnja 2024. upozorava na loš ugovor i uvjete natječaja koji su postavljeni pri angažiranju spomenute agencije. Uputili smo više zahtjeva gradonačelniku Rijeke, gradovima i općinama osnivačima te Upravi Autotroleja da odmah raskinu ugovor s predmetnom agencijom. Te zahtjeve opetovano šaljemo od siječnja ove godine pa ćemo i ovdje iskoristiti priliku pozvati gradove i općine osnivače, kao i Upravu Autotroleja, da odmah raskinu ugovor s agencijom Bosak Employment d.o.o. iz Zagreba, ističe Marina Palčić, predsjednica NSRH-a, koja smatra da je učinjena šteta Autotroleju i gradu. – Nedopustivo je da se za nečiji profit gradovi i općine igraju robovlasnika s našim obrazom i našim novcem. Za ovakve propuste u razvijenom svijetu pljuštale bi ostavke, rekla je Palčić.

Mateo Mavrić, predsjednik Sindikata vozača i prometnih radnika – Autotrolej Rijeka, također je zahvalio svima koji su pomogli, ali smatra da u cijelom slučaju ima posla za institucije pravne države.

– Što se tiče tih agencija za zapošljavanje, državne institucije bi trebale puno strože kontrolirati što i kako rade, kakve ugovore sklapaju s ljudima, koliko ih stvarno plaćaju te u kakvim ih uvjetima smještaju. Mi smo učinili što smo mogli, kad smo vidjeli u kakvim uvjetima žive, skupili smo pomoć i odnijeli im. Priključile su se i humanitarne udruge, a moram reći da je u slučaju kolega iz Nepala i Filipina zaista riječ o vrlo zahvalnim i skromnim ljudima. Svi kolege suosjećaju s njihovom nevoljom, ti su ljudi došli trbuhom za kruhom raditi ovdje, a onda im se događa ovako nešto. To je nedopustivo, rekao je Mavrić.

Ljudi su jako preplašeni

Jasna Vrhovec iz Humanitarne udruge Pomozimo istaknula je kako je prikupljanje pomoći započelo čim je priča o vozačima izašla u javnost.

– Ono što je dodatno uznemirujuće je da su ti ljudi jako prestrašeni. Očito se boje poslodavca, jer bez dopuštenja nisu htjeli primiti pomoć koju smo im donijeli. Nakon objave u medijima dobili su i zalihe vode u »šterni«, a obećano im je da će do četvrtka dobiti i normalan štednjak, budući da sad kuhaju na rešou, te perilicu rublja. Ovim putem pozivam Autotrolej da u petak provjeri jesu li to stvarno i dobili, rekla je Vrhovac.