MATULJI – Vruć, sparni ljetni dan. Bicikl? Zašto ne, ako ima električni pogon ne bi trebalo biti teško. I zaista nije bilo. Vožnja matuljskim zaleđem je ponudila toliko doživljaja – od vjetra u kosi, okusa i mirisa podneblja, gastrodelicija do novih saznanja, predivnih priča o vjerovanjima lokalnog stanovništva…

Nakon maštovitih gastrozalogaja u Zlatnom krilu u centru Matulja, grupa na e-biciklima krenula je prema Rukavcu, u posjet pčelarstvu Kos. Ovaj obiteljski OPG već godinama vrlo se uspješno bavi proizvodnjom meda i proizvoda od meda, a za biciklističku grupu ponudili su degustaciju svih njihovih proizvoda – najslasnija je naravno bila medica. Put se nastavio prema Zvoneći. Na jednom naoko običnom raskršću, Alfred Šaina, turistički vodič na »dva kotača« i veliki poznavatelj povijesti matuljskoga kraja, zaustavio se i ispričao ponešto o vjerovanjima lokalnog stanovništva te otkrio kako se nekad veselo noćno druženje opravdavalo susretom i plesom s vješticama.

– Ljudi su vjerovali u štrige i vile. Postoji vjerovanje da su se štrige sastajale na tim križanjima puteva u matuljskom zaleđu. Franjo Matetić u svojim je djelima točno zapisao i o kojim se to križanjima radi. Vjerovalo se da na tim mjestima štrige i vile plešu kolo i da ponekad prolaznika uhvate i jako iscrpe, toliko da on drugi dan ne zna gdje je bio niti što je radio. Naravno da se znalo da su se fermali va oštarije, ali oni bi kad bi prišli doma, rekli da su ih napale štrigi – ispričao je Šaina, inače vlasnik obrta Partenca koji u svojoj ponudi osim najma bicikala, nudi i usluge vođenja biciklističkih tura.

Bivša oštarija

Grupa e-biciklista nastavila je put do Zdemera, još jednog raskršća u predivnoj prirodi koje je prije više desetljeća bilo mjesto okupljanja. Na samom raskršću puteva nalazi se oronula stara kuća, nekadašnja oštarija koja je bila mjesto života, druženja i pjesme svih onih koji su po bilo kojem poslu prolazili put od Zvoneće do Opatije, ali i u obrnutom smjeru.

– Vlasnica oštarije, Marija, bila je jako dobra pjevačica pa su tako kod nje rado navraćali i Zvonećani, koji su znali dobro pjevati po starinski. Njima se pridružiti znao i Ivan Matetić Ronjgov, koji je često hodao tim putem prema Lisini. Kao trag tog vremena su i napjevi iz Zvoneće zapisani u Čakavsko-primorskoj pjevanki Matetića Ronjgova – otkrio je Šaina koji i sam izučava povijest i kulturnu baštinu liburnijskoga kraja, a koji je za tu prigodu pustio i tonski zapis iz 60-ih godina prošlog stoljeća na kojem se čuje kako Marija poziva prijateljicu da dođe k njoj u posjet.

Zub vremena

Danas se kuća u kojoj je nekada bila oštarija prodaje, zub vremena dobro ju je načeo. Zažive li biciklističke ture matuljskim krajem, možda i oštarija ponovo postane mjesto života, kao nekad, ponadali su se biciklisti oduševljeni povijesnom pričom.

Kratak put od Zdemera do Zvoneće doveo je bicikliste u konobu obitelji Ružić, na mjesto u kojem se radi vino od sorte jarbola, autohtone sorte uvrštene u hrvatski registar, a u kojoj su okusi na nepcu došli na svoje. Obitelj Ružić revitalizirala je posao proizvodnje vina prije 15-ak godina, a danas proizvode oko 2.500 litara.

– To zvuči malo, ali ako ste bili na Zvonejskeh njivah, onda ste videli da je to se ručni rad, ne koristi se mehanizacija… Kad san finil enologiju, počeli smo razmišljat da je jarbola idealna baza za jedan pjenušac, pa smo z proizvodnjun pjenušci krenuli 2015. leta, a sada godišnje proizvedemo okol 1.000 boc – priča vlasnik OPG-a Franko Ružić, ističući da se u njihovim proizvodima isključivo koristi jarbola, da nema primjesa i da su jedini registrirani proizvođači jarbole u Hrvatskoj i svijetu.

Put u bunker

I dobro je bilo da se okusila kapljica vina i pjenušca jer za sljedeći potez trebalo je imati i malo hrabrosti, posebno oni koji imaju strah od uskih, zatvorenih prostora. Put je bicikliste naveo do bunkera građenih u razdoblju između 1933. i 1940. godine, a gradili su ih »totari« – mobilizirani mladi ljudi koji su umjesto puške u ruci i odlaska u vojsku dobili prigodu da se bave javnim radovima, grade bunkere. Šaina je otkrio da na području Matulja postoje četiri sustava bunkera: Bregi – Lisina – Zvoneća – Šapjane/Pasjak. Ističe da je njihova gradnja fascinantna i da je prava šteta da nisu bolje turistički valorizirani. Većina ljudi, kaže, nije upoznata ni s njihovom lokacijom, a za njih uglavnom zna samo lokalno stanovništvo.

Putovanje e-biciklom nakon prijeđenih 13-ak kilometara završilo je u Zalukima, u nadaleko poznatom ugostiteljskom objektu, u kojem je ponuđena večera »za prste polizat« – po modelu da se sve svježe ubrano u vlastitom vrtu pažljivo spravlja i stavlja na stol. To je bila ne samo garancija dobrih ukusa i zdravog obroka, već i lijep završetak biciklističkog druženja ljudi koji su kroz jednu novu priču »na pladnju« dobili sve karakteristike Matulja – od njegovih prirodnih ljepota, povijesti, do eno-gastro delikatesa nastalih u domaćinstvima.

Oko 150 kilometara biciklističkih staza

Interpretacijske vožnje na e-biciklima održavale su se u organizaciji Turističke zajednice općine Matulji i obrta za najam bicikala Partenca, a pomogli su i Općina Matulji, Turistička zajednica Kvarnera i Hrvatska turistička zajednica.

– Ovog je ljeta kroz interpretacijske vožnje prošlo stotinjak ljudi koji su imali priliku doživjeti Matulji na dva kotača, ali i okusiti proizvode naših OPG-ova, među kojima su bili i Suza Crotian Spirit, Buretić Bregi, Loki slastice i Pivovara Morčić. Matulji raspolažu s oko 150 kilometara biciklističkih staza, infrastruktura je to koja pruža čitav niz mogućnosti za razvoj sportsko-rekreativne turističke ponude u koju se idealno može uklopiti i ona eno-gastro tradicija kraja čiji su predstavnici OPG-ovi. Moja je velika želja promovirati taj gornji matuljski kraj koji ima bezbroj skrivenih aduta, a koje vrlo zorno zna pokazati i ispričati Alfred Šaina – rekla je Marijana Kalčić, direktorica TZO-a Matulji, navodeći da je interpretacijska vožnja za medije i turističke djelatnike bila »koncentrat« sveukupnih interpretacijskih vožnji provedenih ovog ljeta.