Obitelj Kosmić iz Matulja je obitelj velikog srca, koja je pomogla velikom broju ljudi, a da ih nikada nisu upoznali. U mnogim ljudima teče njihova krv, jer ova četveročlana obitelj, otac, majka i dva sina, svi su dobrovoljni davatelji krvi. Uz to što su humani jer su do sada dali 172 puta krv, odnosno darovali čak 77 litara krvi, oni su i skromni.

– Na to gledamo kao pomoć ljudima kojima je najpotrebnije, kaže nam suprug i otac Igor Kosmić koji je već s 18 godina prvi put dao krv i do sad je to učinio čak 118 puta.

I njegov otac bio je davatelj krvi, a sve je krenulo s natjecanjem, želio je darovati krv više puta od njega koji je darivao krv stotinu puta.

– Prestigao sam ga, kaže ponosno Igor i kaže da se nada da će njega po davanju prestići njegova dva sina, Dorian i Dario koji su također darivatelji krvi.

Predivan osjećaj

Supruga Mirela, kada je upoznala Igora počela je darivati krv, u dobi od 19 godina, i do sada je to učinila 32 puta. Zanimljivo je da je i njezin otac također darivatelj krvi koji je krv darivao više od 50 puta.

– Radim kao stručni referent na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, a Igor radi kao voditelj smjene u skladištu u distributivnom centru Coca-Cole Rijeka, kaže nam Mirela.

Foto Vedran Karuza

Mirela je Goranka, rodom iz Gerova i kada je došla na školovanje u Rijeku, upoznala je svog supruga. Rodila se ljubav, a nakon Lignja gdje su živjeli, doselili su se u Matulje.

Njihovim stopama krenula su i njihova dva sina Dario i Dorian i već s 18 godina krenuli davati krv. Dorian, rođen 2001. godine, do sada je krv dao 16 puta, a njegov mlađi brat Dario, rođen 2003. godine, krv je dao već 7 puta.

Dorian i Dario studenti su na Pomorskom fakultetu, gdje studiraju elektroniku i nautiku, ali su vrijedni pa već i rade, koliko im dopuštaju studentske obveze. Braća Kosmić kažu da ih nitko nije nagovarao da postanu darivatelji krvi, već su krenuli očevim stopama, kada su s njim išli na darivanje krvi u bolnicu. Jednostavno su osjetili potrebu pomoći drugima kada to već mogu učiniti i kažu da je nakon darivanja krvi dobar osjećaj i da je to predivan osjećaj koji bi preporučili svima.

Dorian je prvi put dao krv na Kampusu kad je pratio tatu koji je taj dan darivao ljubilarni 100. put, a Dario s prijateljima iz srednje škole na stadionu Kantrida jer je veliki fan NK Rijeke te član Armade. Iako su braća, potpuno su drugačiji po navikama i interesima, kaže njihova majka Mirela, jer Dario voli nogomet i igra za NK Mune, dok Dorian preferira, rekli bismo poput svakog Matuljca, automobilizam i već je položio za moto suca. Ipak imaju i jednu zajednički strast. Već 16 godina su Frlanski zvončari – točnije društva Frlanija Pakal. Obožavaju zvončare i njegovanje lokalnih običaja i tradicije, ali su humanisti prije svega poput njihovih roditelja, koji ne gledaju kome će dati svoju krv, jer prije svega žele pomoći svakom čovjeku.

Foto Vedran Karuza

Otac i sinovi 0, majka i supruga B

A da i njihova krv ima univerzalnu karakteristiku humanosti govori činjenica da otac i sinovi imaju krvnu grupu 0+. U eritrocitima krvne grupe 0 nema nikakvog faktora koji bi razarao tuđu krv, pa ljudi te grupe mogu davati krv svim ostalim grupama. Te osobe su univerzalni davatelji krvi, ali mogu primiti krv samo od svoje krvne grupe, tj. krvne grupe 0. Krvna grupa 0 naziva se i univerzalnim davateljem jer nema ni A ni B bjelančevine na površini svojih eritrocita i ta krv neće izazvati krvne reakcije u krvi bilo koje krvne grupe.

Smatra se da je »prva« krvna grupa – nula (0) najstarija. Ona se na Zemlji pojavila prva, a imali su je naši najstariji preci – prvobitni lovci. Potomci drevnih lovaca, danas suvremeni ljudi koji imaju prvu krvnu grupu naslijedili su od svojih drevnih predaka najjači imunološki sustav, koji se na prvi poziv spreman baciti na bilo kojeg neprijatelja. U toj krvi uopće nema antigena, to je »najnepomirljivija« krv, koja se još nije uspjela sroditi s neprijateljskim bjelančevinama. Oni su naslijedili i sklonost prema mesu jer su se drevni lovci uglavnom hranili životinjskim bjelančevinama iz kojih su dobivali tvari potrebne organizmu.

Supruga i majka Mirela ima krvnu grupu B+, i za razliku od svog supruga i sinova koji krv mogu davati svaka tri mjeseca, ona kao žena krv može davati svaka četiri mjeseca. Jedna doza krvi koja se daruje iznosi 4,5 decilitra, a kako ljudski organizam ima između 4,5 i 5 litara krvi, znači da pri svakom darivanju čovjek da oko 10 posto te dragocjene tekućine.

Pomoć u najtežim trenucima

Krv obitelji Kosmić teče mnogim venama, a da i sami ne znaju je li u njihovoj blizini osoba kojoj su darivali svoju krv.

Pitamo ih znaju li bar neki slučaj da su upoznali nekoga kome su darivali krv, odnosno da su bili pozvani da nekome hitno darivaju krv.

– Imam samo jedan slučaj, kada su me hitno pozvali iz Crvenog križa Rijeka kada su mi rekli zbog čega je hitnoća, da jednoj bebici dam krv, kojoj je bila potrebna moja krvna grupa, kaže Mirela koja je već za 15 minuta napustila sve obaveze i bila u bolnici. Dala je krv na transfuziji poliklinike KBC-a Rijeka, odakle je krv proslijeđena na Kantridu. Na Poliklinci su znali da dolazi i zbog kojeg razloga. Nikada nije upoznala tu bebicu niti njezine roditelje, ali je bila sretna jer je pomogla u najtežim trenucima.

Obitelj Kosmić puna je nagrada za darivanja, Igor ima i odlikovanje od predsjednika Republike, ali im je najdraža »obiteljska zahvalnica« koju su nedavno dobili na svečanosti Crvenog križa u Opatiji, za obitelj u kojoj svi darivaju krv.

Sve te nagrade doživljavaju kao priznanje, ali ipak osjećaj da su nekom dali krv i pomogli u najtežim trenucima im je najveća nagrada. Pozivaju sve koji su zdravi i mogu dati krv da iskušaju taj osjećaj, kada možeš pomoći drugima i da to činiš bez ikakve naknade.

– Najveća nagrada je da smo zdravi i da kao takvi možemo drugima pomoći, kaže ova super humana obitelj iz Matulja.