Ove smo godine trebali proslaviti 50 godina obrta Foto Luigi u Opatiji, 30 godina poslovnice Lovran i 45 godina braka osnivača ovog obiteljskog obrta, ali COVID-19 je imao druge planove sa svijetom, pa nije bilo moguće adekvatno proslaviti baš niti jednu od spomenutih obljetnica. Nema veze, kad se stvari vrate na staro, proslavit ćemo naših 50+1, kažu nam u poznatoj fotografskoj radnji koja je i puno više od same »fotoradnje«, u »butigi« Foto Luigi u Opatiji. Pedeset godina, »zlatni pir« u poslovanju, u obrtništvu, uvijek je vrlo lijep povod za razgovor, a još kada s druge strane novinarskog bloka stoje prave legende Opatije, Dolores i Luigi Kurti, te njihovi sinovi David i Oliver i uz sve to razgovaramo u predbožićnom ugođaju – priča ima sve uvjete da bude zanimljiva.

Tradicija obrtništva u Opatiji ima jake temelje. Velik je broj ljudi koji su životnu karijeru ostvarili upravo kroz ovaj vid poduzetništva, no okrugle obljetnice čak i u vrijeme kada su fešte s većim brojem uzvanika zabranjene, prava su prigoda da se marljivim ljudima koji su tijekom godina poslovanja postali zaštitni znak sredine u kojoj žive i gdje ih svi znaju, pruži njihovih pet minuta.

Pariško iskustvo

– Obrt sam otvorio 1970. godine. Iskustvo koje sam stekao radeći u inozemstvu, u Francuskoj, u fotografskoj branši u Parizu, htio sam primijeniti u Opatiji. Ona je već u to vrijeme bila moderno turističko središte, ali sa šarmom maloga grada. U Francuskoj sam imao prilike raditi na projektima za velike tvrtke i pojedince, a između ostalog tamo sam radio i za atelje Pabla Picassa. Sve to sam želio nastaviti raditi u Opatiji, pa sam tu otvorio obrt. Bilo je to samo godinu dana nakon osnivanja Udruženja obrtnika Opatija. Od početka sam se usredotočio na tehnološke inovacije, želio sam ići ukorak s vremenom. Stoga smo svojevremeno bili prva fotografska radnja zapadno od Rijeke koja je imala vlastiti laboratorij za izradu fotografija u boji, priča nam tata-mata fotografskog zanata, Luigi Kurti. No, priča je zatim postala još zanimljivija, jer se kao i u svakom dobrom zapletu, u sve uplelo i ono što nas »veže i spaja«. Dakle, ljubav…

– U Opatiji sam, na maškarama u Kvarneru, upoznao svoju ženu Dolores te smo 1975. osnovali obitelj. Od tada je Foto Luigi obiteljski obrt jer je supruga napustila posao medicinske sestre i nastavila karijeru zajedno sa mnom. Radnju sam na današnju lokaciju preselio 1984. godine i od tada izrađujemo fotografije ne samo stanovnika, već i gostiju Opatije. Išli smo s poslovanjem i naprijed, te smo 1990. godine napravili poslovni iskorak i otvorili poslovnicu u Lovranu, koja i danas radi. S vremenom su se i djeca, naši sinovi David i Oliver, zaposlili, te sada oni vode radnju, dodao je Luigi Kurti.

: Spojila ih je ljubav koja ih je ujedinila i na poslovnom planu – Dolores i Luigi Kurti / Snimio Sergej DRECHSLER

Jedine prave uspomene

A svijet fotografije se, baš kao i mnogi drugi segmenti sve užurbanijeg i sve moderniziranijeg društva, jako promijenio.
– Fotografija se podosta promijenila od sedamdesetih godina, kada sam u Opatiji počinjao. Naravno da nije bilo mobitela i modernih drangulija, ljudi su slikali klasičnim aparatima na film i tako bilježili najvažnije događaje u svojim životima i sitne životne radosti: snijeg u Opatiji, izlete, šetnje, rođendane i razne obljetnice. Mislim da skoro svaka kuća u Opatiji ima negdje kutiju s fotografijama i albumima koji su izrađeni upravo u Foto Luigiu. Isto tako, jako je puno obitelji na Liburniji čije smo vjenčanje, krštenje ili drugu formalnu svečanost fotografirali. I danas je isto tako – ljudi nam povjeravaju svoje najvažnije događaje kako bismo izradili uspomene koje će trajati kroz vrijeme i kojima će se vraćati. Kako se tehnologija razvijala, tako se i naš posao širio i mijenjao. Od crno-bijelih fotografija prešli smo na kolor, s analogne fotografije prigrlili smo digitalnu. Iskreno, kako je krenulo, ne znam ni hoće li za pedeset godina fotografija postojati kao takva, ili će se utopiti u nekom digitalnom oblaku, na mreži servera i pretvoriti u nule i jedinice u računalima. Mislim ipak da je fizička fotografija jedina prava uspomena na neki događaj ili trenutak. Mobiteli se razbiju, računala pokvare, serveri hakiraju. Ništa nije sigurno od kvara i nestanka. Fotografije su fizička manifestacija jednog trenutka ili osobe koje se netko želi prisjećati u budućnosti i to su jedine prave uspomene, zaključio je svoj obljetnički razgovor meštar od zanata, Luigi Kurti.

Kako je započela njezina ljubavna priča koja traje 45 godina, otkrila nam je Dolores Kurti, žena koja je uniformu medicinske sestre zamijenila »vječito spremnim kvalitetnim fotoaparatom«. Kolike li je samo poznate i manje poznate sugrađane, zanimljive događaje, prezentacije, koncerte i sve druge sadržaje po kojima je Opatija u normalnim vremenima izvan koronakrize poznata, zajedno uz njezina »tri mušketira« posložila u svoju »kutiju koja od zaborava spašava trenutke«, bilo bi teško izbrojiti…

Zamijenjene uloge

– Predivno je u ono vrijeme bilo na redutama, na tancima za maškare u hotelu Kvarner. Svirali su Opatijski suveniri i na jednim od tih maškara smo se Luigi i ja upoznali. I tako je naša ljubavna priča počela… Stupili smo u brak koji sada traje već 45 godina, dobili dva sina koji danas nastavljaju naš obiteljski posao… I sada smo tu, iz dana u dan. Lijepo je raditi zajedno i ovo je posao koji svi volimo, no u svemu nas je omeo COVID-19 uslijed kojega je sve stalo, nema gotovo nikakvih događanja, niti okupljanja ljudi. Ne smiju se organizirati druženja, fešte, nećemo moći kako treba proslaviti obljetnice… Zapravo, niti pravog veselja u ovakvim neobičnim uvjetima nema, ne smije se pozvati prijatelje… Ali za 2021. godinu koja je pred vratima bih poželjela da sve ovo što je zadesilo cijeli svijet nestane. Želim da se svi koji su bolesni oporave, da obitelji opet budu zajedno i da se jednoga dana svi zajedno, kao nekada, opet smijemo veseliti i biti na okupu. Najveća nam je želja da se vratimo u »bivši život«, rekla je Dolores Kurti.

Svijet fotografije u Opatiji, u Foto Luigiju, danas rivaju naprvo sinovi David i Oliver.

– Najprije je tata Luigi učio sinove, a danas sinovi uče tatu, jer je stiglo digitalno doba. Sve se strašno brzo mijenja, dolaze mobiteli koji zamjenjuju klasične fotoaparate i svaka nova serija omogućava sve kvalitetnije slike. Mobiteli su velika konkurencija aparatima, no hoće li ih i potpuno istisnuti, teško je reći. Jer stižu nove mogućnosti poput snimanja dronom, a sigurno će doći i mnoge druge, još naprednije, za kojeh u ovom trenutku još ne znamo, dodala je Dolores Kurti.

COVID-okolnosti su inače vrlo jako utjecale na fotografsku struku. Članovi ove obitelji kako bi ostali ukorak s vremenom, svake dvije godine posjećuju najveći sajam fotografske opreme u njemačkom gradu Kölnu, no ove godine su im javili da ga neće biti…