IČIĆI – Inkluzija je pojam kojim se u udžbenicima namijenjenim studentima pojedinih studijskih grupa pojašnjavaju procesi uključenja u zajednicu. Inkluzija je i čest gost pojedinih skripti aktivista udruga koje promiču civilno društvo. Nažalost, prečesto toliko nam potrebna inkluzija i ostaje na tim pozicijama, živi kao »mrtvo slovo na papiru«. Ipak, ima i onih udruga koje – rade. Ustrajno, svakodnevno. Jedna od njih je Udruga za sindrom Down – Rijeka 21 koja kroz niz projekata i aktivnosti radi na senzibilizaciji javnosti i inkluziji svojih članova. Ciljevi poput oticanja stvaranja okruženja u kojemu će ljudi prepoznati i prihvatiti vrijednost osoba s poteškoćama, sprečavanje stigmatizacije osoba s teškoćama, kao i osvješćivanje ljepote u različitosti – osnova su cjelokupnog djelovanja Rijeke 21.

Važnost inkluzije

Da inkluzija bude pojam s kojim se živi, s kojim isti taj život i društvo u kojem se događa budu upravo onakvima s kakvima bismo voljeli da nas se pamti, da ostavimo svoj trag u vremenu, na jedan se baš posebno lijep način brine OŠ »Rikard Katalinić Jeretov« iz Opatije. Točnije, u ovoj našoj priči posvećenoj obilježavanju Svjetskog dana osoba s Downovim sindromom, on se simbolički obilježava 21. ožujka, fokus je na jednom područnom dijelu opatijske škole, onom smještenom u Ičićima. U toj su školi, pod mentorstvom učiteljice Ljerke Knežević, djeca, među kojima je i Hana Hauptfeld, djevojčica sa sindromom Down, svoju viziju inkluzije željela podijeliti sa svijetom oko sebe. Osmislili su tako slikovnicu u kojoj su glavni likovi životinje, ali i one po nekim svojim karakteristikama drukčije od većine pripadnika svoje vrste.

– Ideju za izradu slikovnice dala je Hanina mama Karolina koja već neko vrijeme ima napisanu pjesmu »vidimo sE«. Naša je prva stepenica bila staviti čitav taj »vidimo sE« izraz u kontekst izrade slikovnice. Trebalo im je pojasniti kako djeca koja su zbog nečeg drukčija moraju dobiti na vidljivosti. Potom smo razgovarali o tome što nas čini drukčijima, osvješćivali smo čitav niz poteškoća – slabovidnost, albino osobe, pretilost, gluhoću, i ukazali na ostale osobe koje su iz nekog razloga odbačene iz društva. Sve smo pretočili u životinjski svijet, a svaka je životinja imala neki od navedenih problema. Kroz razgovor smo došli i do središnjeg lika – čudnovatog kljunaša koji uistinu objedinjava čitav niz posebnosti. Samim time mnogo smo naučili i o životinjama, kao i to da svatko tko je u nečemu zakinut, primjerice za vid, ima jako naglašena neka druga osjetila, recimo sluh. Pretvorilo se to u pravi znanstveni rad koji se djeci jako svidio. Potom je krenula priča, sa stalnim ponavljanjem motiva – »vidimo sE«. Slikovnica ima dvije poruke za koje mislimo da ih djeca u svom odrastanju jako trebaju. Osvijestili su da kad god naiđu na prepreke, ne stanu, jer uvijek ima onih koji će ti pomoći, koji će ti, kad pogriješiš, dati drugu priliku. Druga poruka odnosi se na prihvaćanje različitosti. Učenike treba osvijestiti da smo svi različiti, svi smo posebni. Svijet ne bi bio tako lijep da smo svi jednaki. Različitost je najveće bogatstvo koje možemo imati. Bio je to iznimno slojevit rad na kojem smo ustrajali od početka školske godine. Dakako, bilo je tu i uspona i padova, narušene koncentracije kod djece, zamora i odustajanja. Sve je to uobičajeno kada ulaziš u tako zahtjevan i slojevit rad. Ali su zato sada, kad je slikovnica otisnuta, jako ponosni, ističe učiteljica Knežević.

Senzibilizirani učenici

Područnu školu Ičići posjetili smo upravo u danu kad su se pojavili prvi tiskani primjerci slikovnice, rada za koji se teško može zaključiti da su ga, uz završnu pomoć Prirodoslovne i grafičke škole, uglavnom odradili desetogodišnjaci. A jesu, od ideje do tekstualnog sadržaja, i cjelokupne ilustracije svih zgoda i nezgoda zanimljivo drukčijih životinja. Participirali su u izradi slikovnice mnogi, dok je sama Hana bila zadužena za ručni, rukopisni unos teksta u slikovnicu.

Foto Kutni foto

– U našoj školi u redovitu nastavu, uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke, uključeno je dvoje djece sa sindromom Down. Jako nam je stalo da svi naši učenici budu senzibilizirani kako po pitanju inkluzije, tako i po pitanju ostalih važnih tema na kojima kao odgojno-obrazovna ustanova ustrajemo. To su područja i teme kojima učenike osnažujemo za život i vjerujemo da će zahvaljujući upravo njima rasti u odgovorne, empatične i svjesne ljude. U njihovom socijalnom i osobnom razvoju vrlo je važno da prihvaćaju drukčije, da budu tolerantni, da prepoznaju vrijednosti kako pomoći drugima, ali i kako voditi brigu o okolišu, kako čuvati prirodu, naše more… Temeljem takvih stavova rado smo prihvatili prijedlog Udruge osoba sa sindromom Down Rijeka 21 da se uključimo u izradu slikovnice koja tematski odgovara našim nastojanjima. Ljepota poučavanja u osnovnoj školi pruža mogućnost da se ne samo kroz predmetne kurikulume, već i kroz međupredmetne teme potiče otvorenost učenika u različitim smjerovima. Od djece najbolje možemo učiti kako spremnost na prihvaćanje različitosti može rezultirati lijepim i plemenitim aktivnostima, što se danas, nažalost, sve rjeđe susreće u svijetu odraslih, naglasila je ravnateljica OŠ »Rikard Katalinić Jeretov« Opatija, mr. sc. Milana Međimorec, ujedno iskazavši zadovoljstvo što ih osnivač Grad Opatija, kao i šira lokalna zajednica, od Društva Naša djeca do Udruge Žmergo i mnogih drugih ustanova i udruga, prepoznaje te u nizu projekata prati.

Inkluzija. Zapravo je nevjerojatno koliko ona živi u toj lijepoj ičićanskoj školi. Na kraju krajeva, dolazak stranca, nekog tamo »napornog« novinara, mogao je uroditi određenim odbijanjem, bunom zbog prisile da se s njim uopće mora razgovarati. Ali ne, od prvih sekundi dolaska u školu i sam je novinar bio maksimalno – uključen. Jer svi smo, ma koliki različiti bili, pa čak i kad smo novinari, zapravo isti.

Projekt slikovnice prati pjesma »vidimo sE«

Drugi dio priče o ovogodišnjem obilježavanju dana osoba sa sindromom Down događao se u istoj školi, ali pod dirigentskom palicom profesorice iz riječke Glazbene škole, Ivane Marčelja, osobe koja se nesebično daje na mnogim glazbeno-humanitarnim projektima, kao i Aleksandra Valenčića bez čijih bi fantastičnih glazbenih sposobnosti scena Kvarnera bila mnogo siromašnija. S likovno-literarnog sadržaja prebacili smo se na glazbu jer projekt slikovnice prati i pjesma Karoline Hauptfeld, jedne od najagilnijih članica riječke Udruge osoba sa sindromom Down Rijeka 21. Riječ je o skladbi naziva »vidimo sE«, što je ujedno okvirna misao čitavog inkluzivnog procesa koji se projicira iz riječke udruge, općenito jedne od najagilnijih na čitavom prostoru Primorsko-goranske županije. Pjesma je pod mentorstvom dueta Marčelja-Valenčić snimana dijelom u samoj PŠ Ičići, a njezina završna verzija u Glazbenoj školi Rijeka koja je također partner čitave ove interesantne i nadasve uključive priče.