OPATIJA – Morska pastrva nije nova riba našeg akvatorija, samo je ulov pretpostavljam rijedak. Kako je ovaj ulov postao zanimljiva tema u zadnje vrijeme, saznajem da je bilo ulova kod nas na Kvarneru i prije 20 godina. Možda negdje na našoj obali postoje ribolovci čiji je ona čest ulov, ja to ne znam. Skroman sam po pitanju eksponiranja, pa su me ovaj interes i objave na portalima zaista iznenadile, naravno da je čovjeku drago kad mu netko negdje spomene ime u nekom dobrom i lijepom kontekstu. Ne bih volio da ljudi steknu dojam da je to neka morska neman od dva metra, to je jedna simpatična ribica od 30 centimetara. Poruka čitave ove priče glasi – more treba čuvati, jer onda će biti više ovakvih zanimljivih i neobičnih ulova, ispričao nam je Igor Trdić iz Lovrana koji je medijsku pažnju zaslužio uslijed toga što su se znanstvenici s Instituta za oceanografiju i ribarstvo pohvalili primjerkom morske pastrve koju im je nakon ulova uputio na proučavanje iz opatijskog akvatorija. Naime, Institut je još u siječnju uputio javni poziv svima koji se u Jadranu susretnu s ovom ribom da im dojave lokaciju.

Trutta adriatica

Kako su pojasnili, stručnjake s Instituta zanima porijeklo morskih pastrva u hrvatskim morskim vodama. Kažu da u rijekama jadranskog sliva postoje autohtone jedinke, ali i pastrve uvezene iz rijeka atlantskog sliva i dunavskih pritoka, te one uzgojne. Za razliku od potočne pastrve (Salmo trutta) koja cijeli život provede u slatkoj vodi, forma koju zovemo »morska pastrva« dio života provede u morskoj vodi. Takva forma poznata je na Atlantiku dok u Mediteranu nikada, kažu, nije službeno potvrđena. Ističu da je još 1885. godine naš slavni ihtiolog Juraj Kolombatović ovu vrstu nazvao jadranska pastrva (Trutta adriatica). Postoje saznanja da se od tada vrlo rijetko pojavljivala diljem jadranske obale, no problem je taj što je gotovo nemoguće ciljano otići na neku lokaciju kako bi pronašli pastrvu u moru.

Usporedba i alat kojim je »pjegavica« ulovljena

Lovranac Igor Trdić, po zanimanju inženjer brodske elektronike, povjerio nam je kako je ljubav prema moru i ribolovu na njega prenesao otac, uz kojega i dan danas voli otići u ribolov.
– S njim sam od malih nogu odlazio u ribolov s kraja (na fermu) u akvatoriju Lošinja gdje smo često ljetovali. A ljubav prema barkama i odlascima na barku sam naslijedio od nonota, rekao je Trdić.

Nije prvoaprilska šala

Opisao je i svoj ulov zbog kojega je zaradio pohvale znanstvenika.
– Ribu sam ulovio u petak, 1. travnja u Ičićima s malog mula na ulazu u ičićansku lučicu. U srijedu, četvrtak i petak tijekom jutra padala je kiša. Vruja koja se nalazi ispred betoniranog dijela plaže je zavrujala, nemirno more, lagana kiša i vjetar mi je bio »okidač« da se odlučim na povratku s posla oko 17 sati zaustaviti i malo zabaciti varalicu u nadi da ću uloviti koju ušatu. Pribor za spinning ribolov često imam sa sobom, tako je bilo i taj dan. Nakon nekoliko zabacivanja dobivam lijepu ušatu. Uvijek je sreća i veselje uloviti ribu, tako da s osmijehom nastavljam zabacivati varalicu. Deset
minuta nakon prve ribe dobivam jači udarac, pomislio sam da se radi o brancinu. Povlačeći je prva 2-3 metra, riba se primirila, i sad sam bio gotovo siguran da je varalicu primio brancin, dobro je poznato da brancin i nije neki borac te se brzo predaje. Tad je riba počela kontrirati i »vući«, što me iznenadilo, i tada sam zaključio da se ne radi o brancinu. Privlačeći je vidio sam izduženo tijelo, u meni se probudila velika znatiželja te sam je pažljivo nastavio povlačiti, pazeći da ne uradim neki brzopleti ili krivi potez. Nasukavanjem ribe, nisam ni znao o kojoj se ribi radi, jedino sam bio siguran da ribu s toliko točkica po sebi još nisam susreo u moru. Jedinka nije velika, ima 30 cm, ali je značajna za daljnja istraživanja. Vruja u Ičićima i taj miks mora i slatke vode joj je očito odgovarao kad se našla tamo. Poslao sam sliku na whatsapp svojem prijatelju iz Mošćenica, također ribolovcu Borni Berošu, uz sliku ga pitam »ča san ovo ćapal?«, a on mi govori da je to moguće morska pastrva te da je Institut pred par mjeseci objavio da se mole ribolovci, ukoliko se susretnu s ovom ribom da im se jave. On mi je dao informaciju i ideju da ih kontaktiram, tako da dio zasluga ide i njemu, ispričao je Igor Trdić.

Život za znanost

Po njegovim riječima, Institut je u siječnju objavio poruku, a s obzirom na to da je u tri mjeseca ovo prva morska pastrva, ulov je uistinu rijedak.
– Možda će ljudi sad nakon što se priča pojavila u medijima slati češće slike i informacije o susretu. Volio bih vjerovati da ih ima više u moru, jer je zaista zanimljiva riba. Ribu sam cijelu, s ljuskama i neočišćenu zaledio te navečer poslao mail dr. Peri Tutmanu s Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita. I zatim je u ponedjeljak, 4. travnja dr. Tutman iz Splita došao po pastrvu u Lovran. Čovjek je odlučio potegnuti 350 kilometara u jednom smjeru da bi došao po ribu. Zanima ih podrijetlo i kako se ona »stvorila« tu kod nas. Zanimljivo je to što na ovom području nema rijeka. Postoji Rječina, koja se ulijeva u riječku luku, ali to je premala rijeka, koja vjerojatno u svojem gornjem toku ima potočne pastrve, ali ovo nije ta riba, i nema zapisa da je bilo ulova u riječkoj luci. Ova riba definitivno ne sliči na potočnu pastrvu, ali nije ni kalifornijska pastrva koja je sve češći ulov ribolovaca. Riba je predana Institutu, oni će je proučiti, najviše ih zanima njeno genetsko podrijetlo. Poslat će peraju u Zagreb, da je tretiraju u alkoholnoj otopini te različitim kitovima dobiju njezin genetski kod. Spominjao je mogućnost da je migrirala iz rijeke Po ili Zrmanje. Uglavnom, od kuda god da je došla prošla je veliko morsko putovanje i zasigurno se je dosta naplivala. Za svoj posljednji put neće plivati u maslinovom ulju i vinu, nego je svoj život dala za znanost, zaključio je Igor Trdić, lovranski »čovek od mora«.