Ranč »Anđeli« mali je ranč smješten u Anđelima, u predjelu u blizini Matulja kojeg sa svojim suprugom Zoranom vodi Klaudia Dokozić, predsjednica Udruge osoba s invaliditetom Grada Opatije.

Na ulazu u ranč dočekala su nas znatiželjna oka koza koja su se pokazala kao mazna i nježna stvorenja, a desno od ulaza i nekoliko zaigranih konja. Ranč broji šest konja, 25 koza, 13 jarića i dvije mace. Vikendima ga pohađaju zaljubljenici u konje te djeca i osobe s invaliditetom koji žele pobjeći od stresa i gradske vreve i pronaći malu oazu za opuštanje i učenje.

– Ranč smo napravili u tri godine, niti ja niti muž nismo imali prijašnjih iskustava s nečim sličnim, on je s Bulevarda, a ja s Kantride. Imam sina s autizmom koji je htio jahati i nigdje nismo mogli pronaći nekoga tko bi radio s njim, tako da sam mu odlučila kupiti konja, našu prvu kobilicu frizijku koja je uvezena iz Belgije. Ona je bila prva, pa je dobila ždrijebe – Felkea.

Nakon što mu je mama uginula odlučili smo uzeti još jednoga jer konj ne može biti sam i još jednu kobilicu za koju se ustanovilo da je trudna. Sve ostalo je legenda. Nakon toga je došla ponica i kozica Memo, a od jedne kozice došli smo na njih 25. Dobili smo sredstva Europskih fondova, napravili smo štalicu za koze te smo kupili traktor, kazala je Dokozić.

Na ranču obitelj radi kozji sir i mlijeko kojeg prodaju u maloj trgovini »Črešnjica« koja se nalazi na tržnici u Lovranu, a čija je vlasnica kćer naše sugovornice.

Joga s kozama

– Imamo mlade volonterke, njih 10. Dolaze nam djevojčice od 13 do 16 godina, malo jašu, malo nam pomažu. To su djeca sasvim drukčija od onih koji su konstantno na kompjutoru, njima ne smeta ni kiša, ni blato, ni hladnoća, oni su uvijek ovdje. Cure imaju, čini mi se, više afiniteta prema životinjama, ne mogu reći da dečki nemaju, ali one su senzualnije. Danas, kad gledam po internetu primjećujem da se puno više žena bavi konjima, a nekad je to bio isključivo muški sport. Sad se to skroz okrenulo. Kada idete prema životinji morate biti dosljedni. Tako učimo i naše volontere. Govorim im: »Slušajte, kad jašete i kada vam konj stane i ne želi proći, vi morate napraviti barem dva koraka naprijed – da bude po vašem!« Možda to djeci pomogne i općenito, u budućem životu, primjerice ako se budu bavili nekim menadžerskim poslom, rekla je Dokozić smijući se.

Foto Sergej Drechsler

Ranč pruža jahanje za djecu, jahanje za osobe s invaliditetom, manje ture po šumi, mogućnost proslava rođendana te ostale aktivnosti.

– Nedavno smo imali Valentine’s day, pa smo imali Halloween party… Ove godine planiramo napraviti jogu s kozama jer je jedna od volonterki instruktorica joge. Također, napravit ćemo i radionicu sira kako bi ljudi vidjeli kako se sir proizvodi. Nastojimo posjetiteljima pokazati nešto nesvakidašnje, što drugdje ne mogu pronaći, izjavila je Dokozić.

– Za vrijeme korone posjećenost se povećala jer je na ranču moguće održati distancu, inače smo otvoreni subotom i nedjeljom od 10 do 15 sati. Dobili smo još 50.000 eura iz Europskih fondova. Morat ćemo srušiti staru štalu i napraviti novu i onda ćemo imati pansion za konje te nam je u planu proizvoditi glistal, tj. ekološku zemlju, najbolji konjski gnoj. U njega se ubacuju kalifornijske gliste koje to prerađuju, izjavili su supružnici Dokozić.

Udruga osoba s invaliditetom

– Hajdemo reći da sam slučajno postala predsjednica Udruge. Rekla sam da ću tu biti privremeno, a ovo je već moja peta »privremena« godina. Sada smo partneri s Gradom Opatija. Grad će dobiti 2.200.000 kuna, cjelokupan iznos odnosi se na Udrugu osoba s invaliditetom. Grad će nam ustupiti novi prostor na korištenje koji ima 95 kvadrata i kojeg ćemo tim novcem opremiti. Naši mladi s intelektualnim teškoćama i svi naši članovi i osobe koje žive u Gradu Opatiji moći će se pridružiti našim tečajevima, a to su tečajevi engleskog jezika, informatike, kulinarstva i šišanja pasa. U Thalassotherapiji dva puta tjedno imat će fizikalnu terapiju, isto tako dva puta tjedno održavat će se nordijsko hodanje. Imat ćemo i dva ljetna kampa koji će trajati po 7 dana. Naša Udruga ima 26 zaposlenih osoba. Pokriveni smo s Europskim fondovima. Prošle smo godine u okviru tih fondova dobili 1.700.000 kuna za osobne asistente koji rade s osobama koje imaju određene teškoće te im pomažu u svakodnevnom životu. Mlada sekcija iz Udruge, također dolazi i tu na ranč te tu jašu i rade, kazala je Dokozić.

Ranč ima rehabilitacijskog konja Larisu, mirne naravi i milog pogleda koji ulijeva povjerenje.

– Životinje ne osuđuju, one prilaze svakome, imala li ta osoba bilo kakav hendikep ili neku drugu poteškoću, a mi uvijek imamo zadršku prema takvim osobama. Kroz Udrugu pokušavamo objasniti ljudima da su to ljudi kao i mi svi ostali, i njima jednako rade hormoni kao i nama… naravno, tu su određene teškoće, izjavila je Dokozić.

Uzgajivačnica »Crazy in Love«

– Naša uzgajivačnica zove se »Crazy in Love«. U njoj uzgajamo velike kraljevske pudle i pasminu Coton de Tuléar. Trenutačno imamo leglo potonjih i nemamo slobodnih štenaca jer je potražnja za njima velika. U leglu velikih pudli bilo ih je 13, dvije su otišle za terapijske pse. Prije tri godine tri su psa otišla u Centar za rehabilitaciju Silver i tamo su odgajani za potrebe korisnika koji imaju određene teškoće. Čuvamo i kućne ljubimce no to smo sad stavili na pauzu, budući da ne stignemo sve, imamo 5 bokseva – to nam je maksimum. Ako budemo čuvali konje morat ćemo imati minimalno još jednog zaposlenog kako nam piše u projektu, s time da osoba koja će ovdje raditi mora imati invaliditet, navela je za kraj Dokozić.