Foto iStock / C. Mari
U tijeku je studija o cijepljenju u dobi između 12 i 16 godina tvrtke Pfizer-BioNTech. Moderna je isto počela testiranje u dobi od 12 do 16 godina, dok AstraZeneca planira testiranje u dobi od 6 do 18
povezane vijesti
- Oporba proziva zbog Beroša: “Ako su ovo uspjeli na mikroskopima, u vrijeme covida bila je pljačka epskih razmjera”
- U Primorsko-goransku županiju stiglo 29.500 doza cjepiva protiv gripe. Cijepljenje počinje u ponedjeljak
- Otkriće. Johnson je 2021. planirao vojni napad na nizozemsku tvornicu cjepiva protiv korone
U Lovranu sam provela djetinjstvo i tamo me je uvijek čekala i bodrila u uspjesima moja obitelj.
Moram reći da mojim roditeljima nije bilo lako kad sam se odlučila za život i karijeru izvan domovine, ali me nisu u tome ni sprječavali, prisjeća se specijalistica pulmologije, doktorica Elisabeth Leko Mohr, koja danas živi u Beču gdje ima privatnu ordinaciju.
– Za Opatiju za koju Austrijanci kažu “Beč na moru” vežu me srednja škola i mladost, a potom slijedi upis na Medicinski fakultet u Rijeci Diplomirala sam upravo za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj, završila staž u KBC-u Rijeka, radila neko vrijeme kao doktor opće medicine u Opatiji. Kako nisam mogla dobiti specijalizaciju u Rijeci, uputila sam se dalje, jer sam bila željna znanja i nisam mogla čekati. Neki tadašnji profesori na riječkom fakultetu podržali su me u mojim nastojanjima. Igrom slučaja ispao je Beč.
Opatija bez mora
Budući da u to vrijeme Hrvatska još nije bila u Europskoj uniji, morala se diploma nostrificirati – ni manje ni više nego još deset ispita ponovo polagati na Medicinskom fakultetu u Beču, bilo je i težih kao što su patologija, patofiziologija, farmakologija, interna. Mislim da studij medicine u Rijeci nije bio tako težak, da sigurno ne bih uspjela ponovno položiti. Ipak mi u Hrvatskoj dobivamo dobru podlogu znanja s kojom možemo dalje ići i konkurirati drugima. Ispite sam položila u godinu dana.
U Beču sam se bavila i znanstvenim radom i tada mi je ponuđena specijalizacija interne i pulmologije. Specijalizaciju sam završila u Beču, u tada najvećoj bolnici za plućne bolesti u Austriji, bolnici Otto Wagner, što je za mene bio veliki izazov. Uvijek sam željela imati i svoju ordinaciju, s kojom sam započela odmah nakon specijalizacije i evo već godinama ju uspješno vodim. Uvijek me je zanimao klinički rad i rad s pacijentima, jer za liječnika nema ništa ljepše nego kad znate da ste pacijentu svojim liječenjem pomogli. Zadovoljni ste vi i on. Normalno, svaki uspjeh zahtijeva puno rada, pogotovo vani gdje se morate najprije dokazati.
Beč me odmah osvojio, svojom arhitekturom podsjeća i na našu Opatiju, jedino nedostaje more. Zato dolazim često na Kvarner na godišnji odmor, na prelijepu i prirodnu plažu u Mošćeničkoj Dragi. Svake godine provedem tjedan dana u našem prekrasnom Rovinju, pričam Austrijancima o lovranskom autohtonom marunu, Prirodnom parku Učka, o šumskim šparogama koje su tipične za ovaj kraj, o izvrsnoj istarskoj kuhinji, prelijepim plažama i čistom moru. Nastojim promovirati Hrvatsku i ovaj kraj, koji vrlo rado posjećuju Austrijanci i jako im je teško da zbog lockdowna ne mogu doći u Hrvatsku na more. Prednost je i da Beč nije tako daleko, tako da redovito posjećujem Hrvatsku, svoju obitelj i prijatelje, kaže Leko Mohr, s kojom smo ipak najviše razgovarali o aktualnoj pandemiji.
Koje mjere zaštite od zaraze virusom COVID-19 osobno provodite i smatrate učinkovitima?
– Kao i svaki građanin provodim sve mjere zaštite koje su od Ministarstva zdravlja Austrije propisane, budući da živim i radim u Beču. To znači nošenje maski, držanje distance, reduciranje kontakata na ono što je neophodno. Nedavno su u Austriji zbog prisutnih mutacija pooštrili epidemiološke mjere – svi građani moraju nositi maske FFP2 za visokorizične situacije i držati razmak od dva metra. Tu su i higijenske mjere – dezinfekcija i pranje ruku. Uvijek kod sebe imam dezinfekcijsko sredstvo. Za ruke preporučujem ono u obliku gela jer sadrži zaštitne sastojke za kožu na koju se mora paziti, jer su neka dezinfekcijska sredstva jako agresivna.
Smanjivanje rizika
Otkad je pandemija, idem u kupovinu prehrambenih namirnica jedanput tjedno, a u ostale trgovine ako mi je stvarno nešto hitno potrebno ili to ne mogu naručiti online putem interneta. Što se tiče plaćanja, nastojim svugdje plaćati bankovnom karticom kako bih izbjegla direktan kontakt s novcem, jer nije ni to za zanemariti. Sve usluge koje je moguće obaviti putem interneta – plaćanje NetBankingom, usluge pošte, narudžbe…, obavljam preko interneta ili e-maila da ne moram posjećivati te institucije jer se tako isto smanjuje rizik od infekcije. Na posao i sve druge obveze odlazim osobnim automobilom, tako da i tako smanjujem rizik od infekcije.
Liječnicima u ordinacijama su propisane i dodatne mjere zaštite kojih se moramo pridržavati mi, ali i pacijenti. Jedanput tjedno moraju se liječnik i osoblje testirati na COVID-19. To je brzi antigenski test. Time štitimo sebe i naše pacijente i osiguravamo kvalitetu usluge i u ovim teškim vremenima pandemije, kad još nisu svi cijepljeni. Način rada se je od početka pandemije, od prošle godine, posve promijenio i prilagodio – ograničen broj pacijenata u čekaonici, pratnja samo u iznimnim slučajevima, mjerenje temperature pri ulasku u ordinaciju, dolazak samo u dogovoreno vrijeme. Zbog pandemije povećano je zanimanje za telemedicinske konzultacije, gdje se komunikacija s pacijentom uspostavlja telefonski ili putem interneta, ako je pacijent visokorizičan ili ne može doći u ordinaciju.
Vizir nije dovoljan
Koju masku smatrate djelotvornom?
– Što se tiče nošenja maski – to je važna, neizostavna epidemiološka mjera, ako se maska pravilno nosi. Maske se trebaju nositi u zatvorenim prostorijama, vani ako je moguće držati razmak nije potrebno nošenje maski. To može biti i višeslojna platnena maska, isto tako kirurške op-maske su u redu. Treba paziti da maska ne bude vlažna, jer više nije djelotvorna i treba ju promijeniti. Maske su pogotovo efikasna zaštita tamo gdje se ne može držati razmak. Sam vizir ne može biti zamjena za masku i ne pruža potpunu zaštitu. Maske FFP2 su potrebne u visokorizičnim područjima s mutacijama i u zdravstvu. Mogu reći da se svima nama život za vrijeme ove pandemije drastično promijenio i nadam se da će se s cijepljenjem stanovništva vratiti u normalu.
Postojale su naznake da bi do kraja godine mogli normalno živjeti ako bi se postigao “imunitet krda”. Međutim, pojavljuje se sve više sojeva koji su zarazniji, brže se šire. Incidencija soja koji je zabilježen u Velikoj Britaniji je viša, pritom su teži i simptomi. Južnoafrički soj još je agresivniji. Postoje i problemi s isporukom cjepiva. Kakva je aktualna situacija, sa širenjem sojeva, procjepljivanjem, imunitet djeluje ne tako brzo dostižan cilj.
– Da, pojavili su se i novi sojevi COVID-19 virusa. Zbog njih smo zabrinuti, jer se brzo šire, povezani su s težom kliničkom slikom i mogu negativno utjecati na djelotvornost cjepiva. Do sada su poznata tri soja – britanski soj B.1.1.7, brazilski soj P.1 i južnoafrički soj B.1.351. Britanskim sojem je inficirano već 90 posto stanovništva u Engleskoj, sve se više širi u europskim zemljama. U Brazilu, u Manausu u Amazoni, u studenom prošle godine 76 posto stanovnika je imalo antitijela i mislilo se da je postignut “imunitet krda”. Međutim, nekoliko mjeseci kasnije je došao drugi val koji je u toj regiji izazvao novi soj P.1 kojim se inficirala mlađa populacija, koja tamo i prevladava. U Južnoj Africi u 95 posto slučajeva se radi o zarazi novim sojem, imamo ga već i u Europi.
Najviše zabrinjava južnoafrički soj virusa koji se već proširio u nekim dijelovima Europe, primjerice kod nas u Tirolu je jedno žarište, pa smo taj dio zemlje stavili praktički u karantenu da bismo spriječili daljnje širenje. Problem je kod južnoafričkog soja što cjepiva na njega slabo djeluju. Mutacije su općenito zaraznije, brzo se šire i izazivaju težu kliničku sliku. To je i razlog što je u većini zemalja Europske unije lockdown do Uskrsa produžen, da ne bi došlo do trećeg vala.
Djelotvornost cjepiva
Terapija monoklonalnim antitijelima djeluje kod mutacija. S njima možemo liječiti rizične pacijente i tako spriječiti teške kliničke slike. Britanski soj reagira dobro na terapiju antitijelima (mAbs) farmaceutske tvrtke Eli Lilly i biotehnološke tvrtke Regeneron, no mAbs Eli Lilly nije u stanju neutralizirati južnoafrički i brazilski soj, afrički soj neutralizira se samo s jednom vrstom Regeneron mAbs koktela. Brazilski soj zasad nije moguće neutralizirati s monoklonalnim antitijelima. Afrički i brazilski soj reagiraju dobro na rekonvalescentni serum, antitijela iz krvi pacijenata koji su preboljeli COVID-19, britanski manje.
Što se tiče cjepiva i mutacija aktualna situacija izgleda ovako: kod cjepiva Pfizer-BioNTech i Moderna postoje samo podaci da oni in vitro djeluju na britanski i afrički soj, za brazilski soj nema podataka; cjepivo AstraZeneca djeluje 74,6 posto kod zaraze britanskim sojem, kod južnoafričkog soja praktički nema djelovanja, testiranje je tamo i obustavljeno kad je ustanovljeno da ima učinak samo 10 posto; vektorsko cjepivo Johnson&Johnson djeluje 57 posto kod južnoafričkog soja, za britanski i brazilski soj nema podataka; američko rekombinantno cjepivo Novavax djeluje 85,6 posto kod britanskog soja i 60 posto kod afričkog soja, za brazilski soj nema podataka.
Sojevi se brzo šire i zato su epidemiološke mjere i lockdown u većini zemalja pooštreni. Upravo zato je važno što prije procijepiti stanovništvo. COVID-19 je nepredvidiv i brzo se širi. Mi moramo biti brži od njega. Za sada je virus brži od nas.
Genetska tehnologija
Cjepivo koje je razvila tvrtka AstraZeneca u suradnji sa Sveučilištem u Oxfordu treće je odobreno u Europskoj uniji nakon cjepiva Pfizer-BioNTech te cjepiva proizvođača Moderna. Postoje razlike u tehnologiji proizvodnje, možete li reći nešto više o tome?
– U Europskoj uniji su do sada odobrena mRNA cjepiva Pfizer-BioNtech i Moderna, te konvencionalno vektorsko cjepivo od AstraZenece. RNA cjepiva su dobivena novom tehnologijom. Već puno godina se radi na proizvodnji takvih cjepiva, koja su sad zahvaljujući velikim uloženim financijskim sredstvima uspjeli i realizirati. Integracija RNA u DNA nije moguća jer imaju i različitu kemijsku strukturu. Nema dokaza da se od stanica preuzeta mRNA nakon cijepljenja transformira u DNA. Virus SARS-CoV-2 koristi takozvani “spike protein” kako bi se prihvatio na ljudsku stanicu. mRNA cjepiva potiču nastajanje stanica “spike proteina”, a imunosni sustav na to stvara antitijela Na taj način nastaje zaštita koja se aktivira kad tijelo dođe u kontakt s pravim virusom SARs-Cov-2. Nema utjecaja na genetski materijal, genetska tehnologija ne znači i manipulaciju s genima.
U Americi je već više od 50 milijuna ljudi cijepljeno s mRNA cjepivom (Pfizer-BioNtech i Moderna). Pfizer-BioNtech je modificirano mRNA cjepivo, mRNA ostaje u tijelu 4-8 dana i ne izaziva genetske promjene, djelotvornost mu je 95 posto, ispitano je na populaciji od 16-85 godina, djelotvorno i kod starijih, učinak ostaje konstantan. Cjepivo Moderna je razvijeno u SAD-u, isto je mRNA cjepivo, ispitano na grupi od 16-85 godina, djelotvornost mu je 94,5 posto.
AstraZeneca, da ili ne
Cjepivo od AstraZenece, kao i rusko cjepivo Sputnjik V, su konvencionalna vektorska cjepiva bazirana na adenovirusu. AstraZeneca koristi adenovirus kao vektor, djelotvornost mu je manja nego kod mRNA cjepiva, 70,4 posto, nema dovoljno podataka o djelovanju cjepiva kod starijih osoba.
Bez obzira na navedene razlike sva tri cjepiva, uključujući i AstraZenecu, sprečavaju u vrlo visokom postotku teži oblik bolesti, to znači da netko neće oboljeti od težeg oblika kovida, biti hospitaliziran i završiti na respiratoru gdje je ishod neizvjestan. Po tome, u nestašici cjepiva kakvu imamo u cijeloj Europskoj uniji, bolje je cijepiti se i AstraZenecom nego čekati.
Što se tiče ruskog Sputnjika V, to je konvencionalno vektorsko cjepivo, s djelotvornošću od 91,6 posto, zadnja publikacija u medicinskom znanstvenom časopisu “Lancet” potvrdila je da je to cjepivo vrlo djelotvorno i sigurno. Nema razloga da se to cjepivo isto ne upotrijebi, to je cjepivo nešto djelotvornije od cjepiva AstraZenece.
U idućim mjesecima dolaze nam dva cjepiva – Johnson&Johnson, vektorsko cjepivo u samo jednoj dozi i američko cjepivo Novovax. Oba cjepiva su se u studijama pokazala vrlo djelotvorna. Dobro je da imamo više cjepiva na tržištu kako bi se stanovništvo moglo što prije procijepiti, jer se radi o jednoj globalnoj pandemiji.
Njemačko povjerenstvo prvotno je, na temelju dostupnih podataka, dalo preporuku da se stariji od 65 godina ne imuniziraju cjepivom AstraZenece, unatoč protivnom mišljenju regulatora Europske unije. Isticali su da nema dovoljno podataka za ocjenu učinkovitosti cjepiva kod starijih osoba, sada bi odluku možda i revidirali da cjepivo ne propadne. Znači li to da istraživanjima nije obuhvaćen relevantan broj starijih građana ili, neki drugi razlog?
– To je točno, neke zemlje, među njima su i Austrija, Italija, ograničile su imunizaciju cjepivom AstraZenece. Cjepivo AstraZenece je dobro, učinkovitost je 70 posto, točnije 70,4 posto, a kod zaštite od teških oblika kovida još je i veća. To nije malo, kad znamo da je učinkovitost kod cijepljenja protiv gripe manja, a opet se ljudi cijepe Problem kod tog cjepiva je što nema dovoljno podataka o učinkovitosti za stariju populaciju. Naravno, to se može u idućim tjednima promijeniti, ako bude novih rezultata.
Cijepljenje djece i mladih
Točno je i da nije obuhvaćen relevantan broj starijih osoba u usporedbi s cjepivima od Pfizer-BioTecha i Moderne. Studijska populacija se kretala između 18-55 godina, testirano je 23.000 sudionika, kliničke studije su bile dosta komplicirane, imali su različite kontrolne grupe. Što se tiče nuspojava, kao ni kod mRNA cjepiva nisu opisane teže nuspojave, nakon prve doze s AstraZenecom su nuspojave nešto jače izražene.
Važno je reći da s godinama, što smo stariji, imunosni sustav reagira slabije na imunizaciju, zbog toga je i manje nuspojava, ali taj proces nije brz. Po tome za pretpostaviti je da i starije osobe reagiraju kod cjepiva AstraZeneca, ali nedostaju još aktualni podaci.
Općenito se ne cijepe mlađi od 16 godina, trudnice, te se ne preporučuje začeće 2-3 mjeseca nakon cijepljenja. Kakva su vaša saznanja o tome s obzirom da pratite najnovija istraživanja?
– Djecu, odnosno mlađe od 16 godina ne mogu cijepiti jer u toj dobnoj skupini nisu vođene studije, odnosno provedena testiranja. Cjepivo Pfizer-BioNTech je odobreno od 16, a Moderna i AstraZeneca od 18 godina. Teži oblici kovida su opisani i kod djece, multisistemski inflamatorni sindrom, MIS-C, kao i stanje nakon COVID-19. “Imunitet krda” može se postići samo ako se djeca i mladi do 16 godina cijepe. U tijeku je testiranje, studija o cijepljenju u dobi između 12 i 16 godina tvrtke Pfizer-BioNTech. Moderna je isto počela testiranje u dobi između 12 i 16 godina, dok AstraZeneca planira testiranje u dobi od 6 do 18 godina.
Iako nema dokaza o negativnom utjecaju cjepiva na nerođenu djecu, trudnice se ne trebaju cijepiti, dok ne bude više saznanja o cjepivima. Ako se žena cijepi ne znajući da je trudna, ne preporučuje se prekid trudnoće. Cijepljenje za vrijeme dojenja je moguće. Iako nema dovoljno podataka preporučuje se začeti tek dva mjeseca nakon druge doze cjepiva.
Uvijek će biti skeptika
Vaša je preporuka starijima od 75 godina s obzirom da su visokorizični da bi se trebali cijepiti.
– Trenutačno nema neke alternative za cijepljenje. Lijeka protiv kovida nema, radi se na tome, ali pitanje je kad ćemo dobiti takvo nešto. Ne možemo se zatvoriti u kuću i čekati neko čudo da to riješi. Ne možemo paralizirati ekonomije država jer će svijet upasti u recesiju, bijedu i siromaštvo, ne možemo ići iz jednog lockdowna u drugi, ne možemo dozvoliti da ljudi mjesecima ne vide svoje najmilije, da se djeca i mladi ne mogu normalno obrazovati što je važno za njihov fizički i psihički razvoj. Moramo staviti ovu pandemiju pod kontrolu da se počne normalno živjeti, a to možemo jedino da procijepimo populaciju.
Pravo i odluka hoće li se netko cijepiti je osobna i dobro je da je tako i važno je da su ljudi dobro informirani. Mislim da je straha i nezvjesnosti bilo dosta i da je ovo šansa za vratiti se normalnom životu. Uvijek će biti skeptika, ali smatram da alternative nema. Moje je mišljenje da se starije osobe trebaju što prije cijepiti. Najugroženiji su oni koji imaju više od 80 godina i kod njih je najveća smrtnost ako obole od kovida i završe na respiratoru. Znači, u prvoj fazi trebaju se najprije cijepiti stariji od 80 godina, osobe u staračkim domovima i zdravstveni radnici jer su oni izloženi velikom riziku zaraze. Ako ne cijepimo liječnike i zdravstveno osoblje tko će pacijente liječiti? Mora se napraviti prioritet jer nema dovoljno cjepiva. Trebaju se cijepiti sve osobe s teškim kroničnim bolestima kao što su dijabetes, srčane bolesti, pretile osobe s indeksom tjelesne mase većim od 30, osobe koje imaju bolesti bubrega i pluća, kao i kroničnu opstruktivnu bolest pluća i astmu, pacijenti s transplantiranim organima, demencijom, teškim reumatskim bolestima. Liječnici primarne zdravstvene zaštite najbolje imaju pregled rizičnih skupina, tako da je njihova uloga vrlo velika.
Mlađe osobe možemo kasnije cijepiti, jer su manje ugrožene, ako nisu teško bolesne. Oni se isto trebaju cijepiti jer virus ne bira, može i mlađa osoba završiti na respiratoru, imati teški oblik kovida i fatalno završiti. Virus kovida je deset puta smrtonosniji nego virus gripe, što se u početku nije znalo.
Uvjetna odobrenja
Cijepljenjem je prijenos korone ograničen. Osoba štiti sebe, ali i dalje može biti zarazna i trebala bi nositi masku. Ipak, smatra se da je manje zarazna?
– Pacijenti koji su preboljeli COVID-19, i ako imaju dovoljno antitijela, mogu se cijepiti kasnije. Preporučuje se šest mjeseci nakon infekcije. Primjećeno je da svi ne razvijaju antitijela u istoj mjeri, primjerice kod lakših oblika nekad se uopće ne mogu dokazati antitijela u krvi. Ja preporučam onima koji su preboljeli, kontrolirati antitijela i po tome planirati cijepljenje. Za sada je dokazano da antitijela ostaju do osam mjeseci poslije bolesti.
Mi još ne znamo u kolikoj mjeri se cjepivom sprječava daljnji prijenos virusa. Smatra se da je prijenos ograničen na minimum. Ne zna se niti koliko dugo smo nakon cijepljenja imuni i koliko se često trebamo docjepljivati.
Higijenske mjere se moraju i dalje provoditi kao i nošenje maski. Budući imamo nedostatak cjepiva, nećemo se moći tako brzo procijepiti. Dobro je što će se u idućim mjesecima pojaviti i druga cjepiva kao što su Johnson&Johnson, američki Novovax, njemački Curevac (mRNA). Šteta što europske zemlje ne mogu uvesti rusko cjepivo Sputnjik V. Ako bude virus i dalje mutirao, cjepiva će se morati stalno modificirati, što kod novih mRNA cjepiva nije problem i morat ćemo se češće docjepljivati. Puno stvari još ne znamo
Zašto Europska agencija za lijekove (EMA) daje uvjetna odobrenja za cjepiva na jednu godinu?
– Nakon što je EMA provjerila i ocijenila rezultate studija farmaceutskih kuća koje su proizvele cjepiva i zatražile dozvolu, odlučila je dati takvu ograničenu dozvolu. To ne znači da ta cjepiva ne zadovoljavaju kriterije, sva su cjepiva prošla sve tri faze testiranja i priložila dokumentaciju. Išlo je brže nego kod drugih istraživanja jer su države ogromna sredstva uložile da se za ovakvu pandemiju koja je zahvatila cijeli svijet što prije nađe cjepivo. U pozitivnoj odluci EMA-e je prevagnuo benefit u odnosu na rizik iako još nisu svi podaci poznati. Farmaceutske kuće se obavezuju da će daljnja saznanja i dokaze o cjepivu dostaviti EMA-i, što je dobro.
Iskustva iz prakse
Već nekoliko godina protiv gripe postoji cjepivo u spreju, koje je u Austriji odobreno za djecu i adolescente. Možda jednog dana tako bude i za COVID-19, bez igle, bezbolno?
– Da, postoji cjepivo u spreju “Fluenz Tetra” od AstraZenece, nazalno cjepivo koje se primjenjuje u dobi od dvije do 17 godina, a koje je već nekoliko godina u upotrebi. Cjepivo je u Europi odobreno za djecu i mlade do 17 godina, a u Americi i za odrasle. To je cjepivo skuplje nego klasično cjepivo i ne ide u svim europskim zemljama na trošak zdravstvenog osiguranja. Prednost tog cjepiva je da je bezbolno, što je pogotovo za djecu prednost, a aplicira se pod nadzorom liječnika.
Kakva su vaša iskustva iz prakse, vezano uz oporavak od kovida?
– Oporavak poslije kovida je vrlo različit. Ima pacijenata, obično mlađe dobi, koji se vrlo brzo oporave, ali to nije pravilo. Pogotovo teži slučajevi koji su bili dugo na respiratoru i na intenzivnoj njezi se oporavljaju teško i dugo. Ja sam prošle godine, to je bilo još za vrijeme prvog vala, radila pet mjeseci u jednom poznatom rehabilitacijskom centru za kardiopulmonalnu rehabilitaciju u Donjoj Austriji, u kojem su prvo počeli rehabilitirati pacijente poslije kovida. Pacijenti koji su preboljeli teže oblike dolazili su direktno iz bolnice kod nas na rehabilitaciju. Većina njih bila je još na terapiji kisikom, neki su bili slabo pokretni i koristili su hodalicu i imali su i nakon otpuštanja iz bolnice još uvijek velike probleme s plućima, nedostajalo im je zraka, iako neki od njih nikad prije nisu imali probleme s plućima. Teško je kad vidite da čovjek koji još nema 60 godina, koji je prije dva mjeseca normalno radio, sada ide s hodalicom, potreban mu je kisik i zbog nedostatka zraka mora često raditi pauze.
Post-COVID sindrom
Najmlađa pacijentica u to vrijeme prošle godine imala je 20 godina i nakon otpuštanja iz bolnice još uvijek je imala nedostatak zraka, iznemoglost i prekomjerni umor. Prije par dana zatražila je pomoć u mojoj ordinaciji u Beču pacijentica koja je preboljela kovid, a tek joj je 17 godina i sad se bori s posljedicama. S intenzivnom plućnom rehabilitacijom u specijaliziranim centrima treba što prije početi nakon otpusta iz bolnice i tada se može jako puno učiniti, da se pacijent osposobi za normalan život, odnosno da se što prije vrati na posao. Normalno, za takve rezultate mora se imati visoko educirani kadar koji radi zajedno u timu, od liječnika, medicinskih sestara, fizioterapeuta, psihologa, i u vrlo kratkom roku mogu se ostvariti veliki rezultati, da pacijent koji je došao s bocom kisika napusti rehabilitaciju bez kisika i hodalice. Mi u Austriji provodimo rehabilitaciju poslije kovida u dva navrata – nakon otpusta iz bolnice i drugi put šest mjeseci kasnije.
Otprilike 5 posto pacijenata koji su preboljeli kovid, i kod onih koji nisu bili hospitalizirani, mogu i kasnije imati probleme – to je takozvani post-COVID sindrom, kada nakon kovida, pogotovo teškog oblika, ostaju posljedice. Kovid je multisistemska bolest koja ne pogađa samo pluća nego i druge organe. Kod takvih pacijenata su prisutni simptomi i nakon 4-6 tjedana poslije preboljele infekcije, u nekim slučajevima i poslije šest mjeseci. Pacijenti se najčešće žale na umor, slabost u mišićima, nedostatak zraka kod napora kao što je penjanje stepenicama. Neki imaju psihičke probleme i žale se na nesanicu, poremećaje koncentracije i pamćenja, depresiju i strah. Mi znamo da je virus kovida i neutrop, znači ima afinitet i na zivčani sustav.
Učinkovite terapije
Ono što i mene kao pulmologa iznenađuje je da mi u ordinaciju dolaze mladi ljudi, pa i oni s lakšim oblikom bolesti, koji se i do dva-tri mjeseca poslije kovida žale na brzo zamaranje, iznemoglost i nedostatak zraka. Ponekad se pacijente mora smiriti i reći da to nije nešto neobično i da će se stanje polako normalizirati. Ako nema promjena na plućima i funkcija pluća je normalna, šaljem pacijenta dalje da se pregledaju i drugi organi kao što je srce, neurologu ako prevladavaju neurološke tegobe.
Ako je funkcija pluća i opskrba kisika u plućima normalna takvi pacijenti trebaju početi i pomalo vježbati i trenirati kod kuće i izvan kuće – vožnja bicikla, pješice na posao, pa i obična šetnja, kako bi se što prije oporavili i dobili snagu. Teži slučajevi trebaju se slati na rehabilitaciju jer oni zahtijevaju poseban tretman. Puno pacijenata koji su preboljeli kovid treba i psihološku pomoć.
Svi smo koncentrirani na cjepiva, ali radi se i na lijeku.
– Kako trenutačno stoje stvari, naše mogućnosti liječenja kovida su ograničene. Lijeka nema, radi se na tome, ali će to još trajati. Preostaje nam standardna terapija od koje se najboljim pokazao kortizon, deksametazon, koji je značajno doprinijeo preživljavanju pacijenata. Antivirusni lijek remdesivir nije ispunio očekivanja, ima efekta samo kod lakšeg oblika bolesti, kod pacijenata koji ne trebaju kisik i treba se dati u ranoj fazi bolesti. Isprobavane su druge supstance kao lopinavir, lijek za HIV, interferon, hydroxychloroquin bez učinka. Terapija monoklonalnim antitijelima, koju je dobio bivši američki predsjednik Trump, ima učinak kod osoba koje su inače zdrave, ako se da u ranoj fazi može smanjiti količinu virusa u organizmu i hospitalizaciju. Nedostatak je što se radi o vrlo skupoj terapiji i lijek se mora infundirati u jednom satu.
Aktualne studije su potvrdile da lijek koji se inače koristi za liječenje reaktivnog artritisa, tocilizumab, radi se o monoklonalnim antitijelima, smanjuje smrtnost hospitaliziranim pacijentima kojima je potreban kisik, pogotovo u kombinaciji s kortikosteroidima.
Učestale tromboze
Ima naznaka da i inhalacijska terapija, odnosno sprejevi za astmu koji sadrže kortizon, pozitivno utječu na oboljele od kovida. Jedna takva studija iz Oxforda pokazala je da pod tom terapijom dolazi do smanjenja teških oblika bolesti. Potrebna su daljnja istraživanja kao i velike placebo kontrolirane studije da bi se ta terapija mogla općenito preporučiti.
Studije iz Amerike su pokazale pozitivne efekte rekonvalescente plazme, koja smanjuje smrtnost oboljelih od kovida. Ta terapija je posebno učinkovita ako se daju visoke koncentracije antitijela. Tom terapijom profitiraju prije svega teško oboljeli covid-pacijenti, s rizikom daljnjeg pogoršanja, ali koji još nisu na respiratoru. Kod težih bolesnika preostaje terapija kisikom, i na kraju respirator. Važna je zaštita od tromboze jer su kod kovida učestale tromboze i embolije pluća.
Neki talijanski liječnici preporučuju ležanje potrbuške jer se tako povećava ventiliranost pluća. Je li taj položaj povezan s većom stopom preživljavanja kod pacijenata?
– Ležanje potrbuške nije ništa novo i to se već duže koristi kod akutnog zatajenja pluća na intenzivnom odjelu. To je učinkovita mjera jer se postiže bolja oksigenacija, opskrba kisikom, i prokrvljenost pluća, ali nije jednostavna za provođenje, pogotovo kod pacijenata koji još nisu na respiratoru i traži posebno educiran medicinski kadar. Da bi se ostvario željeni efekt potrebno je da pacijent najmanje 16 sati provede u tom položaju.
Pulmonalna rehabilitacija
Ne dobiju svi pacijenti koji obole od korone upalu pluća. Jedan dio pacijenata razvije upalu pluća, to su teži oblici, i oni se onda moraju hospitalizirati. Radi se o virusnoj upali pluća. Budući da može doći do superinfekcije bakterijama, daju se i antibiotici kako bi se to spriječilo.
Takvi pacijenti se moraju strogo pratiti jer se njihovo zdravstveno stanje može naglo pogoršati, da im bude potreban kisik i da završe na respiratoru.
Dok je pacijent na intenzivnom odjelu teško je provoditi neku fizikalnu terapiju, ali čim se oporavi, dođe na normalni odjel ili bude otpušten na kućnu njegu, treba čim prije početi s pulmonalnom rehabilitacijom, budući da su neki pacijenti ovisni o kisiku i imaju poteškoće u svakodnevnom životu – obući se, otići u trgovinu, skuhati i pospremiti stan i slično. To zvuči dramatično, ali nažalost to je tako.
Važnost vitamina D i C
Znanstvena istraživanja pokazuju da manjak vitamina D utječe na imunološki sustav i da je povezan s težim oblicima korone. Preporuka je suplementacija vitaminom D u kapsulama ili u tekućem obliku, a spominju se i cink, vitamin C…
– Neki vitamini i elementi u tragovima su važni za normalno funkcioniranje našeg imunološkog sustava. Tu pripadaju prije svega vitamin D i C, te cink i selen. Može se napraviti laboratorijska analiza krvi da bi se ustanovilo postoji li manjak. Posebno se za vrijeme kovida vitamin D pokazao vrlo važan. Studije su potvrdile da je nedostatak vitamina D povezan s težim oblicima. Isto tako i vitamin C je važan imunomodulator koji aktivira mnoge antiviralne imunološke procese u tijelu, štiti krvotok i pluća od citokinske oluje. U studijama je potvrđeno da visokodozirani vitamin C dan intravenozno teškim kovid pacijentima smanjuje smrtnost. Preporučila bih, pogotovo za vrijeme pandemije, osobama koje su sklone respiratornim infekcijama i prehladama suplementiranje vitaminom D, može u kapima ili u tabletama, vitamin C najmanje 500 miligrama do grama dnevno, kao i cink u tabletama. Može se prije toga kontrolirati krv, iako je po zimi većini potreban vitamin D. Preporučam ga u zimskim mjesecima od listopada do ožujka. Selen se ne može svakom dati, mora se obavezno prije kontrolirati krv. Starijim osobama se preporuča za vrijeme pandemije, osim uzimanja vitamina D, i magnezij i vitamin B12. Važno je reći da uzimanje dodataka prehrani mora biti pod nadzorom liječnika i da se ne mogu uzimati kao bomboni. Jedino ciljana i pravilna kombinacija suplemenata može biti od koristi.
Provjetravanje je najefikasnije
Ionizatori, ovlaživači zraka, hepa filteri, dezinficijensi zraka u prostorijama. Ima li što od toga smisla?
– Najefikasnije je provjetravanje. Svugdje gdje je moguće treba to raditi. Mi u ordinaciji poslije svakog pacijenta otvaramo prozore i na kratko prozračimo. U zatvorenim prostorijama preporuča se svakih 20-30 minuta na kratko 2-3 minute prozračiti. Prozračivanje je dobra preventivna mjera.
Isto tako nije dobra ni svaka klima. Pogotovo su problematične klime s horizontalnim sistemom filtriranja, gdje zrak kruži u krug i raspoređuje se s jednog kraja na drugi, što pogoduje širenju virusa. Povoljnija je vertikalna klima, čime se znatno smanjuje rizik od infekcije Ne bih stavila ionizatore ili filtere zraka na prvo mjesto, jer nisu dovoljno istraženi, nemamo dovoljno podataka o njima i oni svakako ne mogu zamijeniti druge zaštitne mjere u borbi protiv virusa COVID-19.