Brojni prijatelji, kolege i suradnici danas su se okupili na komemoraciji za prerano preminulog liječnika, sveučilišnog profesora, znanstvenika i vizionara koji je unaprijedio riječku medicinu, znanost i Sveučilište prof. dr. Alana Šustića. Ovaj izniman riječki anesteziolog i stručnjak širokih interesa preminuo je 31. listopada u 58. godini.

– Bolnica je specifično radno okruženje i zbog posebne dinamike, posvećenosti ljudskom zdravlju i životu, kolege postaju prijatelji, a prijatelji obitelj. Naš Alan bio je dijete Kliničkog bolničkog centra Rijeka, rastao je uz bolnicu i s bolnicom koja mu je postala i ostala matično poslovno okruženje.

U svim točkama svojeg rada integrirao ga je sa znanošću i visokim obrazovanjem. U svojem urođenom i trajnom stremljenju da razvija sustave u kojima je djelovao, on ih je neodvojivo gradio. Uz oca Vladimira koji je bio poznati kirurg i profesor na Medicinskom fakultetu, dijelio je odnos prema znanosti i medicini pa je logičan put koji ga je vodio preko studija medicine u Rijeci i zapošljavanja u KBC-u Rijeka do briljantne medicinske karijere, kazao je ravnatelj KBC-a Rijeka prof. dr. Alen Ružić.

Znanstveni izazovi

Podsjetio je kako su Šustića znanstveni izazovi vodili ga je prema specijalizaciji iz anesteziologije koju je završio 1996. godine paralelno sudjelujući u antesteziološko-kirurškim ekipama na bojišnicama Domovinskog rata kao liječnik-dragovoljac.

– Uz Alana vežemo ukupan razvoj i promociju anesteziologije i intenzivne medicine kao struke koje su njegovom zaslugom postale široko prepoznatljive kao centar izvrsnosti i više nego poželjne specijalizacije mladih liječnika.

Nije se tome čuditi, ako znamo da je naš Alan još kao specijalizant uveo interventni ultrazvuk u rutinski rad u liječenju najtežih bolesnika. Nakon što je položio specijalistički ispit 1996. godine uveo je u rad perkutanu dilatacijsku traheotomiju koja se tako počela primjenivati, ne samo na razini Hrvatske već i šire regije.

Nakon što je stekao znanstveno-nastavno zvanje, Alan je osnovao prvu Katedru za anesteziogiju i intenzivno liječenje kao prvu u Hrvatskoj. Na valu svoje trajne želje za napretkom 2004. godine osnovao je i prvu Kliniku za anesteziologiju u Hrvatskoj.

Kao kliničar i čovjek potekao iz operacijske dvorane bio je dekan Medicinskog fakulteta u dva mandata i u svojem je vizionarskom djelovanju potom odigrao ključnu ulogu u transformaciji sustava visokog obrazovanja zdravstvenih profesija na našem Sveučilištu osnovavši Fakultet zdravstvenih studija kojem je bio dekan od 2014. do 2020. godine.

Poznat, cijenjen i aktivan na brojnim međunarodnim skupovima, Alan je nanizao ostvarenja na internacionalnoj razini iz najprestižnijih područja, poput osnivanja znanstvenih institucija i djelovanja u znanstvenim časopisima.

Osobno sam svjedočio što je Alanovo ime značilo na europskoj sceni translacijske biomedicinske znanosti, no nikad neću zaboraviti naše putovanje u Pečuh i susret s njegovim kolegama koji nisu skrivali da Alana doživljavaju baš kao i mi: kao velikog čovjeka, znanstvenika i prijatelja.

Uvijek ćemo ga imati u sjećanju i osjećati taj neizbrisiv trag. Nedostajat će nam njegova jedinstvena radna energija, kreativnost, lucidnost, dobrota i upornost. Nedostajat će nam njegov glas. Nedostajat će nam, poručio je Ružić.

Ostavlja ogromnu prazninu

Rektorica Svučilišta u Rijeci prof. dr. Snježana Prijić Samaržija, istaknula je kako Šustićev odlazak ostavlja ogromnu prazninu u cijeloj akademskoj zajednicu Hrvatske. To se posebno odnosi na područje biomedicine za što je potvrdu dobio izborom za časno mjesto Nacionalnog vijeća za znanost.

– Činjenice o njegovm životu govore mnogo, ali ne uspijevaju u potpunosti uhvatiti njegovu ključnu ulogu u osnivanju Fakulteta zdravstvenih studija. Cilj je bio stvoriti okvir kojim bi se osigurali stručni potencijali u području zdravstvene njege gdje potrebe rastu geometrijskom progresijom.

Na istom tragu bilo je njegovo zalaganje za razvoj translacijske medicine kroz formate koji bi mogli biti premosnica prema našem strateškom cilju, a to je Centar za translacijsku medicinu i Sveučilišna bolnica. Dao je izniman institucijski doprinos Sveučilištu u Rijeci i cijelom sustavu. Bio posvećen znanstvenik, profesor i nadasve kritički mislitelj i inovator, rekla je riječka rektorica.

U ime Grada Rijeke, ali i kao kolega liječnik, od prof. dr. Alana Šustića oprostio se i riječki dogradonačelnik prof. dr. Goran Palčevski ističući da je ovaj liječnik obilježio povijest grada na Rječini.

– Iako senior kao anesteziolog i dalje je čitao i učio. Bio je dekan dvaju fakulteta i ja ne znam niti jednog drugog čovjeka kojem je to uspjelo. Kao mentoru pomalo sam mu i zavidio. Uvijek je uspio animirati studente završnih godina da odaberu anesteziologiju i nakon toga ih vodio kroz specijalizantski put.

Nije uvijek lako u životu gledati ispred svojeg vremena, znati bolje i tvrdoglavio ustrajati na tom putu. Alan je definitivno to znao, želio i mogao, kazao je Palčevski.

Nalivpero poput noža

Šustićeva nasljednica na mjestu dekanice Fakulteta zdravstvenih studija prof. dr. Daniela Malnar, dala je svoj osobni uvid u način na koji je njezin kolega i prijatelj djelovao i živio.

– Prema van Šustić je u svakom pogledu bio lider, no ono što zaista može dočarati Šustića bio je svakodnevni rad s njime i druženja koje su u svima nama ostvarila trag. Bilo da se radi o anegdotama ili temi koja izroni ni iz čega i natjera nas da čitamo i komentiramo najnovijeg Murakamija.

Ili njegovo nalivpero koje nije nikom posuđivao i koje je držao u ruci poput noža. Kašnjenje za njega nije bilo prihvatljivo, osim kad bi sam kasnio i rekao: Ja nikada ne kasnim. Bilo je u Šustiću manira koje vjerojatno imaju svi ljudi koji su svjesni svoje karizme.

Živio je nekom svojom prevelikom brzinom koju nije bilo lako pratiti. U svojim ranim zrelim godinama postigao je više nego mnogi tijekom cijelog svojeg života, ali to ga nije učinilo taštim, bio je i ostao velik čovjek koji je uvijek bio spreman pružiti ruku.

Suradnike je birao instiktivno i uvijek na isti način. Na prvo mjesto stavljao je lojalnost i predanost cilju, prepuštajući im svu moguću autonomiju. Pa i ako bi se dogodilo da se djelomice razočara, slegnuo bi ramenima i krenuo dalje.

Šustiću, toliko si puta na našim kolegijama naglašavao da je vrijeme da naučimo razlikovati hitno i bitno. Sada više ništa nije hitno, ali je bitna činjenica da nisi više s nama. Hvala ti za sve ove godine suradnje i prijateljstva, oprostila se Malnar dok je njegov nasljednik na mjestu predstojnika Klinike za anesteziologiju i intenzivno liječenje u KBC-u Rijeka, prof. dr. Alen Protić svojeg učitelja i prijatelja, opisao kao dobrog čovjeka prije svega koji je iza sebe ostavio toliko tragaova, toliko dužnika i započetih psolova koje su svi dužni nastaviti.

Životni moto i formula

– Njegove misli i djela pratit će nas još jako dugo vremena. Cijeli život je želio promijeniti svijet i u tome uspio, barem onaj svijet u kojem je živio. Svi će pamtiti njegov životni moto i formulu uspjeha: hitno i bitno, bitno i nije hitno, nije hitno, nije bitno.

Da je barem imao sličnu formulu i za svoju sreću. Imao je uzore u svojim precima na koje je bio ekstremno ponosan i možda pogrešno mislio kako ih nije nadmašio. Iznimno je bio ponosan na svoju obitelj, suprugu Tanju i djecu Doru i Marka.

Odigrao je puno utkamica jer, kako je govorio, njie nikad htio biti na klupi. Većinu puta je pobijedio, što nekad nije bio ni svjestan. Očito mu je posljednji teren iz nekog razloga bio pretežak.

Ne mogu naći riječi zahvale da je postojao, rekao je Protić dok se Šustićev prijatelj još iz doba rane mladosti, Ingo Kamenar svoj govor započeo riječima kako se fizičkim odlaskom ništa nije promijenilo u statusu najboljeg prijatelja. Prisjetio se da je Šustić još kao dječak svojom lucidnošću dao naslutuiti da će imati interesantan život i uspješnu karijeru.

– Alan i ja smo se upoznali na sezonskom radu u jednom opatijskom hotelu jer smo svojim roditeljima željeli olakšati ono nužno davannje džeparca i u tome smo uspijevali godinama. Izgradili smo jedno divno prijateljstvo i sve to vrijeme, Alan je ostao izuzetno skroman, vrijedan i precizan.

Alan se nikad nije htio pohvaliti najvišom ocjenom na fakultetu, polaganjem svih ispita prije isteka ljetnog roka, pa čak ni da je diplomirao, nikad nije imao samohvalu. Alana sam 1991. godine dopratio kao kum do oltara gdje je rekao sudbonosno da svojoj Tanji.

Njihova je ljubav vrlo brzo došla do izražaja kroz rođenje dvoje divne djece, Dore i Marka koji danas u svojim tridesetim godinama grade svoje perspektivne karijere. Tu je Alanova skromnost popustila i uvijek se volio pohvaliti s njihovim uspjesima.

Bio je ponosan na njih. Pažljivo sam slušao govore mojih prethodnika i moram reći da puno toga o njemu nisam znao, no mjesto pročelnika će se popuniti nekim novim natječajem, kao i mjesto zamjenika šefa zavoda. Međutim, mjesto najbolljeg prijatelja ne možete dobiti natječajem i imenovanjem. To je, akadamskim rječnikom, nešto što je u trajnom zvanju, poručio je Kamenar.

Posljednja slika

Svoju posljednju sliku prof. dr. Alana Šustića na današnjoj je komemoraciji podijelio i dekan Medicinskog fakulteta u Rijeci, prof. dr. Goran Hauser:

– Dragi Alane, tog si me jutra nazvao i ja se po običaju nisam javio. Imao sam nekog važnijeg posla. Moš mislit’. Malo kasnije na putu iz bolnice prema fakultetu vidio sam te na pješačkom prijelazu na Potoku.

Mahnuo sam ti iz auta, a ti si mi uzvratio širokim osmijehom i podignutom rukom. Kad sam te za par sati nazvao, nije te više bilo. Teško ću si oprostiti da mi je tog jutra bilo bitnije riješiti neke administrativne zavrzlame nego javiti se prijatelju. I zauvijek ću se pitati što smi tog jutra htio reći i koji savjet dati. Zbogom.