Najkraći mjesec u znaku karnevala. Zvončari "po stareh stazah", Noć muzeja uz "vatromet dobrih ideja"

Foto Marko Gracin

povezane vijesti

Od Noći muzeja do karnevalskih zbivanja – zadnji dani siječnja i prva polovica veljače na Liburniji su u znaku ispraćaja zime, dočekivanja proljeća i buđenja prirode, ali i prvih priprema za ljetnu turističku sezonu.

Pust se ove godine »ne da«, te traje, traje i traje, a sve liburnijske sredine su pripremile odlične programe kojima je cilj ne samo dobra zabava, već i »tjeranje svega što ne vrijedi, tjeranje zime i dozivanje prvih toplijih dana«. Zvončarski pohodi su u ovim krajevima najzvučnija slika volje pojedine »kumpanije« koja svake godine u vrijeme »petog godišnjeg doba« ritualno, zvoneći »po stareh stazah«, snagom svojih koraka i zvukom tri zvona nadjačava zimu, a bježe od njih i zli duhovi i općenito sve negativne misli koje mogu biti snažne, ali kao ovdašnji zvončari – nikad.

Foto Marko Gracin

Uz brojne zvončarske pohode, do sada je tijekom karnevala 2025. održana i Mića zvončarska smotra pul Matuj, u Lovranu Maškarana gimkana na Kamenjaru, a u Opatiji ono najluđe što se može zamisliti i kroz stihove i glazbu osmisliti – Maškarani klapski maraton. Nešto poput Noći muzeja u duhu maškara – događaj koji traje dugo, a svima koji u njemu uživaju daruje noć za pamćenje.

Foto Marko Gracin

Mnoge su još »lude i nezaboravne« karnevalske manifestacije sve do Pepelnice na raspolaganju svima koji u njima žele sudjelovati, a domaćini su u svakoj sredini u kojoj se »pusne nemotarije« smatraju dijelom tradicije i »stareh užanci«, spremni ugostiti svoje susjede, razmijeniti iskustva i svi zajedno se opustiti ulaskom u »maškarani puni pakal«.

Vidljivo, nevidljivo i sve one nijanse između dočarala je tijekom dva predavanja u Noći muzeja u Opatiji i Lovranu dr. sc. Romana Lekić, rođena Opatijka čija je biografija vrlo zanimljiva. Ona je antropologinja, docentica i profesorica stručnih studija u trajnom zvanju, te članica Znanstvenog vijeća za turizam i prostor pri HAZU.

Vanjska je suradnica Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji i Veleučilišta Edward Bernays u Zagrebu gdje je godinama radila kao pročelnica Odjela za turizam. Dugi niz godina radila je kao predstojnica Katedre turizma i prodekanica za razvoj i poslovne odnose na Veleučilištu Vern u Zagrebu. S kolegama s Instituta za turizam pokrenula je 2000. godine otvaranje Zagrebačke škole za menadžment (ZSM) koja je 2009. godine integrirana u Veleučilište Vern.

Foto Marko Gracin

Stekla je doktorat nakon završetka doktorskog studija »Hrvatska kultura« na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u području kulturne antropologije na temu »Hrvatska tradicijska baština i kulturni turizam – mogućnosti uključivanja nematerijalne baštine preko reprezentativnih uzoraka«. Kao konzultantica i predavačica sudjeluje u realizaciji brojnih projekata Europske unije vezanih za kulturu i turizam. Posljednjih nekoliko godina intenzivno sudjeluje u strateškim projektima razvoja i akcijskim planovima za turističke destinacije. U svom radu naglasak stavlja na transformativni ekološki turizam i razvoj posebnih oblika turizma te važnost prirodne i kulturne baštine te kreativne industrije, outdoor i genealoškog turizma. Dugogodišnja je suradnica, predavačica i mentorica za Udrugu hrvatskih putničkih agencija (UHPA-e) te drugih institucija, organizacija i razvojnih agencija iz Hrvatske i inozemstva i počasna je članica mnogih udruga kao što su Društvo prijatelja glagoljice, Andizet – institut za znanstvena i umjetnička istraživanja u Osijeku, te Udruga Baštinica u Otočcu.

Ples 5 ritmova

Objavila je više od sedamdeset stručnih i znanstvenih radova, sudjelovala na međunarodnim konferencijama i skupovima kao pozivna predavačica (keynote) te gostovala kao predavačica na sveučilištima u Sloveniji i Crnoj Gori na kojima je držala predavanja i radionice na temu interpretacije baštine kroz kreativnost, transformacijskog vođenja i komunikacije, animacije u turizmu i grupne dinamike. Profesionalno usavršavanje stekla je na inozemnim fakultetima iz područja storytellinga i upravljanja doživljajem, animacije te dramske pedagogije.

Foto Marko Gracin

Obožava moć ritma i plesa i već 15 godina intenzivno pleše ples 5 ritmova, a uz ples tu je i plivanje (pogotovo stil delfin). Stalna je suradnica AZVO-a (Agencija za znanost i visoko obrazovanje) i sudjeluje u brojnim inicijalnim akreditacijama i reakreditacijama i recenzijama za studije turizma i kulture. U svojoj dugogodišnjoj praksi bila je mentorica na više od dvjesto sedamdeset diplomskih radova, a kao predsjednica komisije za edukaciju turističkih vodiča za dvanaest kontinentalnih županija te Istarsku, Primorsko-goransku i Ličko-senjsku. Predavala je i trenirala impozantnu brojku od osamsto i pedeset vodiča. Također je turistički vodič za engleski i njemački jezik za Primorsko-goransku, Istarsku i Ličko -senjsku županiju.

Od ljubavi do guca

Za svoj projekt zajedno sa studentima Bernaysa »Glagoljaška kolonija u starom gradu Plominu« osvojila je prvo mjesto na međunarodnom Milenijskom natjecanju u travnju 2020. godine u okviru manifestacije Kreativna riznica u Osijeku. Za isti projekt osvojila je nagradu od strane turističke struke za 2020. godinu »Simply the best«. Dobila je 2023. godine i srebrnu plaketu za mentorstvo za diplomski rad, gdje je njezina diplomantica briljirala sa svojim diplomskim radom na temu »Potencijal razvoja hodočasničke rute prema Marijanskim svetištima u Hrvatskoj«. Za godinu 2023. dobila je nagradu od turističke struke »Simply the best« za svoj dugogodišnji stvaralački i edukativni doprinos za fenomen turizma.

Opatijska i lovranska publika imala je priliku uživati u njezinim predavanjima putem kojih širi pozitivnu energiju i poručuje kako »ljubav nije čudo, ali čini čuda«. Neumorna je, jer je u istoj noći najprije predavala u Hrvatskom muzeju turizma u Vili Angiolini gdje je publiku uvela u temu »Moć filmskog turizma kao interkulturne poveznice«, a zatim u Lovranu, u Kući lovranskega guca na temu »Tradicijska barka – otvaranje puta za interkulturno spajanje«.

Na prvom predavanju tijekom Noći muzeja u Opatiji, oduševila je nazočne kojiu su se na kraju imali priliku i sami uključiti u program i predložiti svoje ideje za razvijanje posebnih oblika turizma koji su odličan put prema cjelogodišnjem turizmu.

Tijekom predavanja Romana Lekić dala je naglasak na prostor Kvarnera i Hrvatske kao poznatih kulisa za snimanje. Kako je pojasnila, filmovi koji utječu na motivaciju za putovanje i svojom energijom djeluju kroz moć ritma, plesa i glazbe posebno su popularni.

Prvi erotski film

– Fenomen filma kao moćnog medija postaje snažan resurs za jačanje imidža i brend komunikaciju. Fizičari koji su osvojili Nobelovu nagradu nedvojbeno su dokazali da je materijalni svijet jedno veliko more energije koje pulsira u milisekundama bljeska između postajanja i nestajanja, uvijek i uvijek iznova. Naš život je sličan filmu – ništa nije čvrsto – dokazali su da su misli ono što postavlja i drži zajedno uvijek promjenjivo polje energije pretvarajući ga u objekte koje vidimo. Film je skup kadrova od otprilike 24 sličice u sekundi. Svaki kadar razdvojen je razmakom. Međutim, zbog brzine kojom jedan kadar slijedi za drugim, naše su oči navedene na misao da vidimo kontinuiranu i pokretnu sliku, odnosno privid oblika i kretanja. Neke su destinacije prepoznale potencijal filmskog turizma te se usmjerile u danom pravcu kroz razne aktivnosti oživljavanja vjerodostojnih fizičkih scena s autentičnim elementima iz filmova kako bi se zadovoljile potrebe turista koji žele doživjeti autentični doživljaj – istaknula je Lekić.

Foto Marko Gracin

Dala je i kratki prikaz kinematografije u Hrvatskoj s naglaskom na prvi erotski film na svijetu u kojem je glumio naš Zvonimir Rogoz, a sve je potkrijepila i slikovnim materijalom koji je uz videoprojekcije učinio opatijsku Noć muzeja još posebnijom.

Kroz svjetski poznate filmove koji su snimani u Opatiji i na Kvarneru prikazala je koliko su oni bitni kao atrakcijska osnova za razvoj posebnih oblika turizma te doživljajnu kreaciju aktivnosti i sadržaja koji će privući novu publiku. Otkrila je zbog čega je film »Moje pjesme, moji snovi« vrlo usko vezan uz Rijeku, te dala primjere dobre prakse kao što je Filmski park Babelsberg – smješten u Potsdamu pored Berlina.

Jedrenjaci i parobrodi

– Najstariji svjetski filmski studio daje uvid u sve što pripada filmu: scenografija, rekviziti, kostimi i tehnička oprema od jučer i danas. Čista inspiracija da posjetitelji dožive čaroliju i glume sebe u ulozi iz snova. U brojnim setovima i izložbama posjetitelji mogu upoznati trikove kojima se služe filmski i televizijski profesionalci. Pored ove svjetske atrakcije je i Film hotel »Lili Marleen« u Potsdamu – navela je Lekić, pa se zatim i predavanje završilo kroz moć ritma i spomenute pjesme koja budi emocije a koju su pjevali vojnici sa svih strana i u filmu je glumila Marlene Dietrich. Mogla se za kraj čuti i hrvatska verzija te pjesme pod nazivom »Čekaj me«.

U Lovranu je Romana Lekić povezala pomorsku kulturnu baštinu i turizam.

– Pomorska kulturna baština predstavlja neprocjenjiv potencijal za inovativni razvoj i povećanje atraktivnosti područja. Valorizacija po kreativnom modelu participativnosti lokalnog stanovništva može pridonijeti atraktivnim sadržajima koji će ojačati imidž ali i ponos lokalne zajednice – naglasila je Lekić koja je dala prikaz kako se kroz tradiciju obnove »lovranskog guca« i slične primjere može interkulturalno spojiti.

– Povijest brodogradnje i put od drevnih jedrenjaka i parobroda do današnjih dana značajan je kao povijesni razvoj turizma u kome Lovran ima posebnu ulogu. Pomorska baština u takvom kontekstu preko sustava prezentacije turističkih atrakcija i doživljajne interaktivne animacije dobiva funkciju diobe narativa – rekla je predavačica koja danas živi u Lovranu.

Svaki je kraj ujedno i novi početak

U predavanju je navela primjer koji je svjetska turistička atrakcija. To je California – Big Valley Band Pomo Indijanaca koji ugošćuje svoj Tule Boat Festival, trodnevni događaj u državnom parku Clear Lake otvoren za javnost, s izradom čamaca, utrkama, plemenskim plesovima i demonstracijama zanata vezanih za izradu kanua. Uz ovaj primjer dala je uvid i u tradicijski ritual našeg otoka Visa, iz Komiže.

– Na sv. Nikolu spaljivanje broda ističe neminovni krug ali i nadu koja nikad ne gasne – pepeo starog broda koristi se za blagoslov novih plovila i to je simbol da je svaki kraj ujedno i novi početak. U tome se krije čarolija ovog običaja, prožeta tugom, ponosom i dubokom zahvalnošću prema moru i životu. Interpretacijom kroz kružnu kreativnost zadovoljava se unutarnja ljudska potreba za ponovnim oživljavanjem i prikazivanjem tradicijskih pomorskih sadržaja. To je istodobno nostalgija za izgubljenom ili zaboravljenom zavičajnom tradicijom, i potreba da se ta ista tradicija, koja predstavlja identitet, simbol i osobnu kartu Lovrana nadopuni i nastavi, udovoljavajući i ljubavi prema rodnom kraju – zaključila je Romana Lekić i podcrtala da je uključivanje lokalne zajednice i tradicije bitno za gostoljubivost kroz interaktivni doživljajni model kod kojega se kroz tradicijske rituale vezane za brod, more i pomorce uz ritam, ples i pjesmu spaja prošlost i sadašnjost za bolju budućnost.