OPATIJA – Čak 45 godina rada u Folklornom ansamblu Zora, 29 godina u maškaranoj grupi Opatijke 90-60-60, 41 godina staža kao odgojiteljica u opatijskom vrtiću – to su brojke Vide Brozović, svestrane kulturne radnice i dobitnice ovogodišnje nagrade grada Opatije u području kulture. Gromoglasni aplauz lomio se Centrom »Gervais« dok je gđa Vida preuzimala povelju iz ruku opatijskog gradonačelnika i predsjednika Gradskog vijeća, a ženi čiji je rad obilježio brojne opatijske generacije, čestitara nije nedostajalo niti nakon svečane gradske sjednice.

– Posebno je lijepo dobiti priznanje od svoga okruženja, duša mi je vela k’o kuća. Puno sam ljudi upoznala kroz sve te moje priče, odgojila puno generacija djece. U »Gervaisu« je bilo jako lijepo sresti neke od njih koji su već veliki ljudi i koji su mi čestitali i razveselili se sa mnom – kaže Vida Brozović koju su nominacijom za nagradu iznenadile njezine prijateljice iz maškaranih Opatijki i karnevalske udruge Lumber.

Folkloraš je uvijek veseo

Iza nje više je od cijelog radnog staža koji je u Zori provela kao plesačica, a njegovu polovinu i kao predsjednica ansambla koji je lani proslavio 75 godina postojanja. Iako odnedavno u plesačkoj mirovini, njen angažman u skupini i dalje je prisutan jer, kako kaže, ipak je to jedna velika familija s kojom je sakupila više od 1.600 folklornih nastupa.

– To je brojka na koju sam jako ponosna, taj rad je trebalo uskladiti uz familiju, dvoje djece, posao u vrtiću. U 70-im i 80-im godinama imali smo jako puno nastupa, i po 150 nastupa godišnje. U jednom smo tjednu znali dvaput nastupiti na ljetnoj pozornici, svaki četvrtak ljeti obavezno kod hotela Zagreb, i onda bi u to još upali nastupi u Istri, Crikvenici, Rovinju, Poreču. Mi nismo imali vremena za hodati po plesnjacima i po disku u Opatiji, bili smo »osuđeni« da budemo skupa. Zbog te »osuđenosti« smo se suprug i ja oženili, a u Zori je prošlo 38 oženjenih parova, što je podatak kojim se ponosimo jer pokazuje da smo ostali jako povezani. Tu se družimo mi, a druže se i naša djeca – napominje Vida Brozović, dodavši da je s folklornim ansamblom kroz desetljeća rada prošla cijelu Europu, ali i šire.

Foto D. Kurti

Budimpešta, Češka, Slovačka, Francuska, Nizozemska, Njemačka, nastupi u opatijskim gradovima prijateljima, mađarskom Balatonfuredu i austrijskom Bad Ischlu, svi su oni ostali zapamćeni, no dvije su turneje ipak ostale u posebnom sjećanju.

– Za naš mići ansambl velika je stvar da smo dva puta po tri tjedna nastupali u Americi – 1984. i 1989. godine prošli smo Nashville, Tennessee i Missouri. To je doživljaj koji se pamti i jedan pravi poduhvat, trebalo je tamo nositi nošnje, instrumente, rješavati probleme s prijevozom, a tada je u Opatiji postojala firma Kvarner Express koja nam je to pomogla financirati. Kad putuješ, vidiš i upoznaš druge ansamble, ta druženja u tebi ostaju. To su ljudi koji vole iste stvari kao i mi, ispada da je folkloraš u cijelom svijetu karakterno isti čovjek – veseo, za druženje, nema zločestoće u sebi – nasmijano priča gospođa Vida.

Rad stvara rezultate

Naša sugovornica ističe da je za sav taj rad bilo potrebno održavati veliki i skupi pogon, uz mnogo organizacije, dogovaranja, putovanja i, naravno, uvježbavanja. Težak je trud potrebno ulagati za postavljanje zahtjevnih plesnih i muzičkih aranžmana kao što su kolo iz Ražanca ili Vrličko kolo, kao i što vjerniju replikaciju narodnih nošnji čiji originali redovito nisu dostupni. Ipak, Vida Brozović navodi da je Zora uvijek težila da se stvari moraju odraditi kako treba, što je na kraju polučilo rezultate.

– Posebno smo ponosni na naš istraživački rad. Naš umjetnički voditelj i koreograf Gabrijel Funarić po Ćićariji i Krasu istraživao je kako se pleše i pjeva Liburnijski kras, što je svečana koreografija koju nema nitko u Hrvatskoj. To je Zorino dijete i posebnost koja nas nekako najbolje predstavlja. Gabrijel je naša faca s kojim smo žestoko radili da obnovimo program poslije rata jer više nismo putovali po Jugoslaviji. Sada imamo 16 hrvatskih koreografija, sve su pokrivene nošnjama, a tu imamo lijep i konstantni suport Opatije koja nam pomogne da se može nastaviti raditi – kaže opatijska folklorašica, prisjećajući se nekih od suradnika koji su kroz desetljeća obilježili rad Zore. Tako kaže da je za mnogo toga zaslužan Ljubomir Braco Šivak, prvi koreograf i »tata« ansambla koji je Vidinu generaciju podučavao od osnovnoškolskih dana, dok je Ivan Radić, izrađivač sopela i autor priručnika sviranja, u Zori proveo više od 40 godina svirajući mih i sopele, nekad istovremeno i velu i miću, na tanko i debelo.

Maškare su radost

Neizostavan dio Vidina života obilježile su i maškare, još jedno mjesto koje spaja tradiciju i baštinu, kreativnost, izražavanje i druženje. Kao jedna od osnivačica maškarane grupe Opatijke 90-60-90, Vida Brozović će s prijateljicama iduće godine proslaviti 30 godina postojanja, a u skupini je i dalje aktivna kada god treba – na opatijskoj Balinjeradi, na karnevalima u Rijeci i Lovranu, na pusnim pripremama…

– Volim radost, život, smijeh, tako da su i maškare neizostavan dio toga. Moji su doma voljeli maškare, mogu reć’ da sam maškare učila od najboljih, našeg opatijskog Lumber kluba. U Opatijkama nas je i danas pedesetak, mi smo tu jedni za druge u dobru i zlu, već u listopadu počne šuškanje o novim kostimima, baš nas to počne žuljat’. Drago mi je što sam te moje ljubavi mogla prenijeti i na moj posao, moja djeca u vrtiću su plesala folklor i odlazila u povorke. Jako mi je drago kada u maškarama, u Lovranu ili Rijeci, čujem da netko zija »teta Vida!«, to su ljudi od 30-ak godina koji su sa mnom bili u vrtiću. To su direktni rezultati toga rada, jako je puno djece iz vrtića koja su došla na folklor, tako da smo iz tog odnosa odgajatelj-dijete kasnije postali prijatelji – priča Vida Brozović, navodeći da joj je život obilježen kulturom, prijateljima i obitelji donio mnogo sreće i veselja.

– Živjeti i provesti život u amaterizmu je jedno veliko bogatstvo, jer ti tu puno daš, ali neizmjerno puno dobiješ. Ja sam sa Zorom prošla cijelu Europu, bila u Americi, ali prijateljstva i pozitivno okruženje – to se ne može ni s čim mjeriti. Ponosna sam i na činjenicu da je Zora bila ambasador opatijskog turizma, da smo se mogli tako prezentirati. Danas je ipak to teško ostvarivo jer su neka druga vremena. Ansambl ima 40 članova i kao svima u Hrvatskoj, teško nam se održati jer mladi za to nisu zainteresirani. Generacija koja sada pleše izuzetno se trudi, a redovito nastupaju i dalje. Svaki četvrtak s programom hrvatskih plesova nastupa se pred paviljonom »Juraj Šporer«, a sada u povodu Dana Opatije organiziramo našu 7. večer folklora »Naši tanci i stare užance v Opatiji«. Svake godine nam dolaze drugi ansambli, a ulaz je besplatan -najavljuje Vida Brozović, pozivajući sve da 27. srpnja u 20 sati dođu na Malu ljetnu pozornicu i pogledaju kako Opatijci plešu po starinski.