VELE MUNE – Peto godišnje doba je zavladalo i u Munama, mjestu u općini Matulji, na Ćićariji, gdje je po tradiciji zrak iznimno čist i vrlo je hladno jer se nalaze na oko 650 metara nadmorske visine i to ih čini pograničnim naseljem smještenim na najvećoj nadmorskoj visini u ovoj prostranoj i vrlo perspektivnoj općini. »Na pale« visi pust Tugorović, a specifično je to što odmah nakon Žejana, Munci drugi na cijeloj Liburniji otvaraju dane karnevala. Bolje reći – noći karnevala, jer Pusta ovdje dižu u ponoć sa 6. na 7. siječnja, desetak dana ranije od ostalih krajeva u široj okolici.

Društveni život

Uz Žejanske zvončare čija se zvona svake godine na Liburniji prva čuju, stari je običaj da odmah iza njih kreću i Munski zvončari. Imaju specifičan način zvonjave i uvijek zvone u paru, na korak. Najdraže gostovanje im je Zvončarska smotra u Matuljima, a imaju i svoju pravu domaću hranu koja se jede u karnevalskim danima. To su munske klobasice i zelje po kojima je i nastala narodna uzrečica »klobasice i zelje – munsko veselje«…

Foto Marko Gracin

Pust visi u Velim Munama gdje se nalazi i Društveni dom, ali danas zapravo više stanovnika živi u Malim Munama. Ova su dva sela ne više od 500 metara udaljena jedno od drugog. Društveni život je u ovom dijelu općine Matulji najburniji upravo u vrijeme karnevala, posebnu pažnju zatim pridaju i komemorativnim svečanostima vezanim uz Drugi svjetski rat, sportu, prvenstveno nogometu, budući da imaju nogometno igralište, te ljetnoj fešti Mandaleninoj. Od kada je osnovan i novi mjesni odbor, ljudi uključeni u njegov rad trude se da i u Malim Munama koje su sada po broju stanovnika veće od Velih Muna, baš kao i u Velim Munama u koje se ipak vraća život, njegova kvaliteta bude na što višoj razini.

Žejanski i Munski zvončari, kao i sve zvončarske skupine na ovom području, uvrštene su na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, a imaju i status zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske.

– Zrak je prekrasan, zimi je malo friško, ali naviknuti smo i volimo da je svježe. Prekrasna je priroda. Ovdje živi oko 200 stanovnika, no u svakom slučaju primjećuje se da se za život izvan gradskog središta odlučuje sve veći broj mladih obitelji. Stanovnika je više u Malim Munama zbog toga što je tu više obnovljenih kuća, ali se nadamo da će tim putem krenuti i Vele Mune. Naš pust se ove godine zove Tugorović zbog situacije u Hrvatskoj, no i u cijelom svijetu. Naši su Munski zvončari krenuli odmah iza Žejanskih zvončara, mi smo prvi. Veselimo se jako Zvončarskoj smotri u Matuljima, a do kraja pusta ćemo još imati i »pobiranje jaj« po Velim i Malim Munama i po Žejanama i zatim u subotu nakon pusta veliko druženje za sve maškare koje su pobirale jaja i za naše zvončare. Od ostalih aktivnosti, vrlo su aktivni ovdašnji vatrogasci, organiziraju se također preko mjesnog odbora i akcije čišćenja mjesta, mnogi se odazovu. Ponekad budemo domaćini vatrogasnih natjecanja za djecu, a ljeti se slavi mjesni blagdan Mandalenina. Želja nam je da se ljudi što više druže pa se nastoji kroz cijelu godinu imati neke od aktivnosti koje bi ih okupljale. U zadnjim godinama su se ovdje ljudi počeli baviti i turizmom, izgrađene su kuće za odmor koje su gostima vrlo atraktivne jer ljeti ovdje nije tako vruće kao u drugim krajevima, a vraćaju se i obitelji, pa bi se tijekom 2025. godine trebale roditi i tri bebe. Stari problem napuštenih starina, kuća koje se urušavaju, i dalje je nažalost prisutan, no vlasnici su uglavnom u Americi i Australiji i treba najprije razriješiti imovinsko-pravne odnose da bi se nešto moglo napraviti i kuće obnoviti – ispričala je Darija Doričić koja je istinska zaljubljenica u život u lijepoj prirodi koje Munama ne nedostaje i uslijed koje se ljudi sve više vraćaju u ovaj kraj koji je na samo dvadesetak minuta od granice sa Slovenijom.

Foto Marko Gracin

Koji su sadržaji koji nedostaju i što bi se moglo poduzeti da bi život mještana bio kvalitetniji – bilo je naše iduće pitanje.

Prometna cesta

– Prometna povezanost bi mogla biti puno bolja. Autobusi Autotroleja voze, ali je vozni red vrlo teško uskladiti s obavezama vezanim uz školu i posao, tako da smo nažalost gotovo svi prisiljeni služiti se osobnim automobilima. Cesta je do Muna vrlo prometna, s obzirom na to da je tu u blizini i granični prijelaz sa Slovenijom.

Drugi problem je taj što ovdje više nemamo niti školu za najmlađe đake, a izgubili smo i vrtić koji se zatvorio pred nekih godinu dana. Prostorni uvjeti postoje, no da bi se ponovo otvorilo vrtić i školu, trebamo više mališana te se nadamo da će ih u budućnosti i biti – istaknula je Darija Doričić. Klimatske promjene se jako osjećaju i u nekad zimi »po užance« potpuno bijelim Munama. I sada zimi ponekad zabijeli, no snježni je pokrivač najčešće tanak i sve zajedno ne traje dugo.

– Postoje kraća snježna razdoblja, ali se već godinama ne može govoriti o nekoj strašnoj zimi s puno snijega – primijetila je članica Mjesnog odbora Mune, po čijim riječima su ljeta u ovom kraju posebno ugodna, jer dok je uz more 35 stupnjeva, ovdje bude oko 22, pa mnogi bježe izvan grada da bi se kod njih malo »rasfriškali«.

– Želimo što je moguće više urediti mjesto pa smo uredili dječje igralište, imamo i nogometno igralište koje je centar sporta. Ideja nam je organizirati malo više sportskih aktivnosti, da ljudi dođu k nama i vide koliko je tu lijepo – zaključila je Darija Doričić koja vjeruje da je jači povratak života u Mune moguć.

Spaljeno više od 200 kuća u Drugom svjetskom ratu

Mune su tijekom povijesti više puta stradale u ratovima. Stradale su uslijed osmanskih upada, a u novijoj povijesti, u Drugom svjetskom ratu, tijekom njemačke vojne operacije Braunschweig, 5. svibnja 1944. spaljeno je 119 kuća i 100 gospodarskih objekata u Velim Munama te 99 kuća i 85 gospodarskih objekata u Malim Munama, dio stanovnika odveden je u logore, a ostali su protjerani. Premda Mune ni do danas nisu potpuno obnovljene, dio stanovnika koji živi u Rijeci i okolici postupno se vraća selu, pa ako tu i ne žive, dolaze najčešće vikendom.