Dragi izviđači s Liburnije, odnosno s područja bivše Općine Opatija, a i šire! Već više od dve leta, bez obzira na koronu, skupljamo sjećanja, slike i drugi materijal o izviđačkemu pokretu na Liburniji, odnosno na području Grada Opatije i općina Lovran, Mošćenička Draga i Matulji. Razdoblje je od 1952. do zaključno 1962. Prikupili smo više od 3.000 slika, obavili velik broj intervjua, održali nekoliko druženja s najstarijun generacijun iz 1952. Snimili smo nekoliko sati razgovora s tih druženja.

Još je za pregledat više od 10.000 dijapozitiva. Nažalost, korona je privremeno zaustavila tu našu aktivnost. Pomalo, ali ponovo smo krenuli. Molin vas da provate poiskat po ladicah i po škatulah s vašemi uspomenami, da nan povedete vaša iskustva, sjećanja ili da i napišete ča o vremenu kada ste bili aktivni izviđači, da provate nać izviđačke dnevnike. Svaki vaš kontakt i materijal bit će dragocjen u rekonstrukciji tih vremena!

Obradu povijesnog materijala i istraživanje tega razdoblja preuzel je na sebe Branko Škrobonja Škrob, izviđač od 1960-ih, a danas čelna osoba Saveza izviđača Rijeke. Sve te vaše dragocjene materijale pretočit ćemo u jednu monografiju, sada pod radnen nazivon »Izviđači na Liburnije«! Prvi kontakt morete uspostavit na mail: [email protected]. Hvala van unapred – rekao je Miloš Vrenc Menza, idejni začetnik knjige o povijesti izviđača na ovim prostorima koji nam je ustupio za objavu i dio materijala koji će se u okvirima »priče o prvim opatijskim izviđačima« naći u monografiji.

Dakle, vrijeme je za dodatno prikupljanje materijala, budući da je do objave same knjige ostalo još dosta vremena i, kako je najavio Vrenc, mogla bi ući u završnicu i biti objavljena u idućih godinu dana ukoliko se »sve posloži«. Koliko je materijala bilo moguće objaviti na duplerici ovog priloga, odlučili smo objaviti, a ostatak, uz još puno zanimljivosti, bit će ukoričen, a živa sjećanja nekadašnjih izviđača spašena od zaborava…

Skautski počeci

– Međunarodni skautski pokret veže se uz sir Roberta Baden-Powella, britanskog generala, danas poznatijeg kao utemeljitelja skautskog pokreta. Nadahnut svojim novim saznanjima iz Burskog rata, Baden-Powell je odlučio povesti 22 dječaka na izviđačko logorovanje 1907. godine na otok Brownsea u Engleskoj, pa se ta godina smatra začetkom skautskog pokreta. Svjetska organizacija izviđačkog pokreta (eng. WOSM – World Organisation of Scout Movement) počinje djelovati 1920. godine i danas ima 172 nacionalne članice, koje zajedno imaju više od 52 milijuna sudionika.

U Hrvatskoj se relativno rano formiraju prve skautske grupe u tadašnjim kraljevskim gimnazijama (prva u Pazinu 1912. godine). Tako je i dokumentima potkrijepljeno da je početkom školske godine 1913./14. i na hrvatskoj gimnaziji u Sušaku osnovana prva skautska grupa koja je, s prekidom od 1915. do 1919. godine djelovala sve do proljeća 1941. godine. Za sada poznati dokumenti ukazuju da je prva grupa talijanskih laičkih skauta (CNGEI) osnovana u Rijeci i Voloskom 1920. godine. Sve skautske grupe u Italiji prestaju s radom 1926. i 1927. godine, kada Mussolini zabranjuje rad svih dječjih organizacija. Razilaženjem sa Sovjetskim Savezom, do kraja četrdesetih godina u Jugoslaviji se napušta i centralizirana briga i okupljanje djece i mladih (kroz Savez pionira), te se javljaju i prvi oblici samostalnog i drukčijeg okupljanja mladih.

Tako se krajem 1950. godine, istovremeno u Splitu i Zagrebu pojavljuju prve grupe djece koje se prvo nazivaju pioniri – izviđači, a već godinu dana kasnije i samo izviđači. U Zagrebu 19. svibnja 1951. godine započinje prvi tečaj za izviđačke voditelje i taj datum i danas hrvatski izviđači slave kao Dan izviđača. U svibnju 1952. i službeno je osnovan Savez izviđača i planinki Hrvatske. Pravno gledajući, novi Savez izviđača nije bio sljednik predratne skautske organizacije – Saveza skauta Kraljevine Jugoslavije, već se radi o obnavljanju skautske ideje, a te nove grupe izviđača su, normalno, mogle djelovati samo sukladno tadašnjem socijalističkom uređenju. Izviđači se pojavljuju i u Opatiji, naveo je Miloš Vrenc, koji uz Branka Škrobonju potpisuje tekstove koji će se naći u budućoj knjizi.

Sastanci pod drvećem

– Na prvim sastancima bilo nas je troje, sastanke smo održavali pod drvećem, u parku pionirskog doma, a sav inventar predstavljao nam je jedan dotrajali šator tipa »piramida« (koji je zapravo bio moje vlasništvo) – tim riječima se Viktor Ladenhauser, osnivač izviđačke organizacije u Opatiji, obratio svojim članovima (kojih je tada bilo već okruglo 50) u prosincu 1954. godine, na redovnoj godišnjoj odredskoj skupštini. Tadašnji opatijski dopisnik Novog lista Č.V. je članak s te skupštine naslovio »Dvije godine uspjeha«, da bi godinu dana kasnije članak o tadašnjoj skupštini naslovio »Među najboljima u Hrvatskoj«. Već i ta dva naslova ukazuju da se izviđačka organizacija u Opatiji od samog početka izuzetno brzo i kvalitetno razvijala. Zanimljivo je da su oba ta dva članka ilustrirana istom fotografijom – s prvog logorovanja opatijskih izviđača (autor fotografije je vjerojatno Viktor Ladenhauser) – ali ta je fotografija u Novom listu prvi put objavljena već u srpnju 1954. godine (uz najavu odlaska Opatijaca na logorovanje), te u srpnju 1955. godine (uz najavu logorovanja riječkih izviđača), što samo ukazuje da su tada urednici u novinama teško dolazili do fotografija.

Iako nije zabilježeno kada su se održavali ti »prvi sastanci pod drvećem«, pretpostavlja se da se to odvijalo u proljeće 1952. godine. Naime, zabilježeno je da su u travnju te godine tečajevi za vođe patrola, u organizaciji Saveza izviđača i planinki Hrvatske, održani u Puli, Dugoj Resi, Dubrovniku i Opatiji, navode autori tekstova.

Niz patrola

Prema njihovim riječima, prva patrola izviđača osnovana je na poticaj nekadašnjeg skauta Viktora Ladenhausera, profesora gimnastike i tada ravnatelja Sedmogodišnje škole u Opatiji. On je tu dužnost starješine opatijskih izviđača obavljao više od 10 godina, dok se rad opatijskog odreda nije ugasio.

– Ta prva godina je protekla u stjecanju izviđačkih znanja i vještina, potrebnih pri samostalnom logorovanju, što se provjeravalo na više izleta. Prilikom proslave Dana dječje radosti, te 1952. godine, dvije su patrole dobile na dar po jedan šator (vjerojatno od Društva Naša djeca), a svi članovi tada još nisu imali uniforme jer su odlučili da je važnije kompletirati logorsku opremu. Zabilježeno je da su u svibnju 1953. godine u Opatiji, u sklopu prve čete izviđača Istra, radile dvije patrole izviđača, ali da su radile »dobro«, te je osnovana i patrola planinki. Patrole su se zvale Galeb, Sokol i Učka. Članovi su se okupljali u Domu pionira u prekrasnoj nacionaliziranoj Villi Biderman, sagrađenoj u prostranom parku, koje danas više nema jer je srušena pri izgradnji hotela Ambasador. Kada je u proljeće 1954. godine od patrole planinki osnovana i četa (kolo) planinki (s vođom Elizabetom Štemberger) stvoreni su uvjeti za osnivanje odreda izviđača Opatija. U studenom te godine osniva se i treća četa Jadran s patrolama Mornar, Planik i Kvarner, s ukupno 25 članova i Rudolfom Pavletićem kao vođom čete. U par navrata, tijekom 1955. i 1956. u Ugostiteljskoj školi su osnivane patrole od učenika škole, ali njihov rad je uvijek prestajao s krajem školske godine, kada su učenici počeli raditi sezonske poslove i nisu imali vremena za logorovanje ili druge ljetne akcije, navode Vrenc i Škrobonja.

Prvo logorovanje

Najveća aktivnost od početka rada ipak je bio odlazak u srpnju 1953. godine na prvo logorovanje. Ljetno logorovanje pod šatorima je oduvijek bila najveća izviđačka aktivnost. Logorovanje je želja i sjećanje svakog izviđača. Na logorovanju članovi stječu mnoga praktična znanja i postaju samostalni. Tako su od 6. do 28. srpnja 1953. opatijski izviđači otišli na svoje prvo logorovanje u Vučju Dobru kod Skrada. Tamo je održano veliko (treće zajedničko) logorovanje hrvatskih izviđača sa skoro 300 izviđača i planinki. Uz izviđače iz Rijeke, Pule, Duge Rese, Karlovca, Siska, Bjelovara, Županje i Zagreba, tamo borave i opatijski izviđači. Članovi čete Istra logor dijele s izviđačima iz novoosnovane 4. čete Jaguar – osnovane u talijanskoj gimnaziji u Rijeci. Kako u svojim sjećanjima navodi Mladen Mandl, »logorsku taksu« je za sve sudionike platio opatijski ogranak Društva Naša djeca, ali je starješina postavio uvjet da svi izviđači koji žele ići na logorovanje moraju imati izviđačke košulje i marame, te platiti troškove prijevoza. Tako je kupljeno svijetlozeleno platno i gumbi, a neka švelja im je sašila košulje. Uz starješinu, sudionici logorovanja bili su Viktor Ladenhauser mlađi, Pave Dević, Duško Dević, Darko Pavletić, Aldo Simper, Milan Ivančić, Serđo Žele te planinke Elizabeta Štemberger, Lidija Kučić, Klara Brajan i Olga Grošić.

Prvi odlazak u Sloveniju

– To prvo logorovanje bilo je tek uvod u brojne različite izviđačke aktivnosti. Zanimljivo je da već početkom rujna opatijski izviđači odlaze prvi put u Sloveniju, u kojoj će idućih godina organizirati brojna svoja logorovanja i zimovanja. Kako bi osigurali dio sredstava za svoju aktivnost, te primarno za nabavku zajedničke logorske opreme, izviđači su se uključivali u aktivnosti u kojima su mogli zaraditi. Tako u jesen 1954. sakupljaju lumber, a u rujnu 1955. godine u Kraljevici su nabrali nekoliko vreća ljekovitog bilja. Naravno, opatijski izviđači su se uključivali i u sve lokalne, gradske aktivnosti. Tako su redovito sudjelovali u dočeku štafete mladosti i prigodnim povorkama gradskim ulicama. No, uvijek su organizirali i poneku svoju, čisto izviđačku aktivnost. Tako su u svibnju 1955. u dvorištu Pionirskog doma podignuli logor, a izviđački pozdrav štafeti prenijeli su signalnim zastavicama iz Pionirskog doma, preko tri međustanice, do bivšeg hotela Slavija (danas Palace), dok su navečer zapalili logorsku vatru. Dvije godine kasnije, na Slatini su za Praznik rada pored vodoskoka postavili dva šatora u kojima su cijelu noć čuvali planinarsku štafetu. Mjesec dana kasnije na ledini iza bivšeg hotela Zagreb podignut je propagandni logor u kojem su članovi i kuhali i spavali. Darko Lenac je u dnevniku zabilježio: »Imam utisak da smo kod javnosti stekli izvjestan ugled«, stoji u materijalu za buduću knjigu.

Izviđačka organizacija se širi izvan Opatije

Do jeseni 1956. godine izviđači su formalno djelovali samo u središtu Opatije. No, kako su više razrede opatijske osmogodišnje škole pohađala i djeca iz susjednih mjesta, tako se u rad odreda uključio i dio njih. Neki od tih članova bili su jezgra širenja izviđačkog pokreta izvan same Opatije. Tako u studenome Darko Lenac u Voloskom osniva patrolu Kondor, a u prosincu Bernard Zamlić od članova iz Matulja osniva patrolu Orljak. Posebno je zanimljivo pratiti razvoj te patrole koja je bila embrij iz kojeg se razvio vrlo kvalitetan izviđački rad, odnosno samostalni odred »Mate Balota« koji je izviđačku ideju na Liburniji najduže održao »na životu«, sve do početka devedesetih godina prošlog stoljeća.

Naime, već u zimu 1957. godine u Matuljima je broj članova narastao na dvadesetak i 10. ožujka je u Matuljima održana osnivačka skupština čete izviđača Matulji (koja je preuzela broj tri koji je nekada imala četa Jadran). Iz sačuvanog zapisnika s osnivačke skupštine može se iščitati da je za prvog vođu čete izabran Bernard Zamlić. Već na jesen izviđači Matulja rade na širenju organizacije i osnivaju prve patrole u Brešcima, Jušićima, Klani i Munama. Početkom šezdesetih Lucijan Antoničić u Rukavcu osniva IV. četu »Stanko Jurdana«.

Krajem pedesetih godina u odredu izviđača Opatija počinje se osjećati »zamor materijala«. Dio glavnih voditelja (Aldo Simper, Mladen Mandl, Mladen Batory) otišao je studirati u Zagreb, a Viktor Ladenhauser počeo se aktivnije baviti osnivanjem Izviđačkog centra SIH-a u Fužinama. Centar je službeno osnovan u proljeće 1960. godine, a njime je rukovodila uprava kojoj je na čelu bio upravo Viktor Ladenhauser. Centar je djelovao do jeseni 1962. godine i ta tri ljeta opatijski i matuljski izviđači logorovali su u Fužinama. No, logorovanje u srpnju 1962. godine bilo je i posljednje logorovanje OI-a Opatija. Kako je u jesen 1962. godine Savez izviđača Hrvatske za smještaj Izviđačkog centra izabrao otok Kakanj kraj Šibenika (zamišljen kao »Sedmi kontinent«), Centar u Fužinama je prestao s radom, a s njim je završilo i aktivno bavljenje Viktora Ladenhausera izviđačkim radom. Kako je Viktor uskoro i obolio, nije se više mogao operativno baviti radom u odredu i izviđački pokret je u samoj Opatiji praktički zamro – zapisali su uz ostalo autori buduće knjige, te uz već istaknute članove kao što su bili Viktor Ladenhauser, Aldo Simper, Bernard Zamlić, Lučano Antoničić, istaknuli i još neke aktivnije članove odreda koji su kasnije svoje profesionalne karijere ostvarili kao poznati gospodarstvenici ili zapaženi članovi političkog i društvenog života nekadašnje općine Opatija ili kasnijih novostvorenih liburnijskih općina, kao što su Ivo Kirigin, Borut Kopani, Mario Glogović te brat i sestra Vilim i Branka Radetić.

Heeeej Opatijciiiiiii, imate li malo papraaaaa?

Za prvomajske praznike 1954. godine u Beogradu, na Banovom brdu, održana je Prva smotra Saveza izviđačkih organizacija Jugoslavije. Između 117 hrvatskih izviđača i planinki u Beograd je, uz starješinu Ladenhausera, otputovalo i 11 opatijskih članova, što pokazuje tadašnju snagu i organiziranost odreda u Opatiji.

Vrijedno je prisjetiti se uspomena Mladena Mandla: »Prvog svibnja svi su otišli promatrati vojnu paradu, a naš odred je bio zadužen za kuhanje ručka i večere za cijeli hrvatski logor. Tog zadatka se prihvatio naš starješina i spremao je krumpir-paprikaš, ja sam mu pomagao. Kada je meso već bilo kuhano, starješina je uzeo papirnatu vrećicu s oko kilogram paprike u prahu i počeo polako dodavati, uz miješanje, u kotao s mesom. Kada je već dodao oko pola sadržaja vrećice, osjetio je po njuhu da nešto nije u redu. Trebala je to biti »slatka« paprika, ali je u vrećici bila originalna Horgoš-paprika, poznata po ljutini. Sve je ispalo strahovito ljuto, ali se više nije moglo ništa ispraviti pa smo to za ručak nekako progutali jer nije bilo ništa drugo. Navečer, kada smo večerali u šatorima i mrštili se na ljutu večeru, iz pravca splitskih šatora odjeknuo je zov: »Heeeej Opatijciiiiiii, imate li malo papraaaaa?«.

Prvo priznanje hrvatskih izviđača

Druga smotra Saveza izviđačkih organizacija Jugoslavije održana je u Palama kraj Sarajeva. Opatijski izviđači su odabrani za konačare hrvatskog naselja Podgora i na smotru su krenuli čak dva tjedna prije »redovnih« sudionika jer su na Palama morali urediti i pripremiti naselje za prihvat i smještaj ostalih hrvatskih izviđača.

Prema sjećanju Alda Simpera, sam odlazak u Pale bio je pravi poduhvat, a Smotra na Palama je velikim slovima zapisana u povijest odreda: naime, za vrijeme trajanja Smotre, starješinstvo Saveza izviđača Hrvatske je 1. četi Istra dodijelilo najveće priznanje hrvatskih izviđača i počasni naziv, a to priznanje je četa dobila kao prva u Hrvatskoj. Četu su tada vodili Aldo Simper i Mladen Batory.