Na groblju u Rukavcu oprostili smo se od naše drage Milice Kućel, koja je umrla u 97. godini života. Rođena je 17. studenoga 1927. godine. Bila je među najstarijim članicama UABA-e Liburnije, podružnice Matulji, čija je članica ostala sve do svoje smrti. Milica Kućel je kao mlada djevojka bila aktivna omladinka i kao 16-godišnja djevojka stupila je u NOB-u. Od svoga brata Stanka Jurdane, koji je već tada aktivno djelovao u NOB-u, dobila je instrukcije kako se treba ponašati i čuvati da je ne otkriju fašisti. Brat joj je dostavljao materijale i brošure koje je dobivao od poznatog aktivista u NOB-u Moše Albaharija. Dobiveni materijali su joj poslužili da se dobro upozna s ciljevima borbe protiv talijanskih fašista i način kako se pripremati za borbu do konačnog oslobođenja od fašizma. Milica je kao aktivna omladinka, zajedno s drugim omladinkama, nosila poštu i hranu u šumu borcima NOB-a. Osim toga, šivale su i robu za partizane i na kape prišivale crvene zvijezde.

Sve materijale i sašivenu robu morale su dobro sakriti da ih fašisti ne otkriju i streljaju. Tako aktivna ostala je sve do kraja rata, a slobodu je dočekala sa suzama u očima i osmijehom na licu. Taj treći svibnja 1945. godine, kad su oslobođeni ovi naši krajevi, ostao joj je u sjećanju kao najsretniji trenutak koji je doživjela, koji se riječima ne može opisati.

Nakon rata Milica se udala i sa svojim suprugom Cvetkom osnovala obitelj. Rodila je i odgojila dvojicu sinova, Edija i Vilima te kćer Vilmu. Bila je vrijedna i radišna žena. Radila je puno kako bi prehranila i odgojila svoju djecu. Na riječku placu nosila je voće i povrće iz svog vrta, a u Opatiju mlijeko. Žena, majka, kućanica, kasnije nona i pranona, ostala je i dalje aktivna članica naše udruge. Sudjelovala je u obnovi porušenih kuća, sela i podizanju spomenika palim borcima NOB-a i žrtvama fašističkog terora.

Bila je predana i vrijedna članica naše udruge, njegovala je i širila tekovine NOB-a, posjećivala spomenike i odavala počast svim poginulim borcima NOB-a. Kada ju je bolest udaljila od aktivnog rada, ostala je i dalje naš član i uvijek se zanimala za rad UABA-e. Članovi UABA Liburnije pokazali su koliko su voljeli i cijenili našu Milicu, dugogodišnju članicu i aktivisticu, partizanku (kako su je zvali od milja) time što su joj ukazali veliku počast i proglasili doživotnom počasnom članicom UABA-e Liburnije Matulji.

Oprostili smo se od naše Milice s tugom u srcu. Hvala joj za sve što je učinila. Iskrena sućut obitelj i rodbini. Neka joj je laka liburnijska gruda.

Marija Lenžer, predsjednica UABA-e, podružnica Matulji, i Rajko Radulović, predsjednik UABA-e Liburnije