Pomoći u nesreći i dati sve od sebe u pokušaju da se spasi ono najdragocjenije, ljudski životi, trebalo bi biti univerzalno pravilo koje briše sve granice, a dva su stanovnika Općine Matulji svojim primjerom zaslužila velike pohvale i u želji da im se zahvali primio ih je danas matuljski načelnik Vedran Kinkela.

To su članovi Udruge “Lisina Avantura Matulji”, njezin predsjednik Željko Čanađija i član Damir Barić, koji su sudjelovali u hrvatskom timu Civilne zaštite za pomoć stradalima u razornom potresu u Turskoj, drugim najjačim u povijesti ove zemlje tijekom kojega se uz pomoć potražnih pasa nastojalo detektirati ima li pod ruševinama preživjelih.

Bili su dijelom obučene hrvatske ekipe od četrdesetak ljudi u pratnji sedam potražnih pasa.

Otputovati kamionom do područja koje je uz najjači bilo pogođeno i nizom manjih potresa i velik dio od ukupno 12 dana koliko je misija trajala utrošiti na samo putovanje, nije bilo jednostavno, a kako su posvjedočili Čanađija i Barić, premda su se dobro pripremili za ono što će doživjeti i premda im to nije bio prvi puta da pomažu nastradalima u potresima i imaju potrebnu obuku i certifikate, a ujedno su bili i sudionici Domovinskog rata, “za prizor koji ih je dočekao ništa ih nije moglo dovoljno dobro pripremiti”.

– Dojmovi su bili prilično stresni. Radi se o velikoj regiji, potres je pogodio provinciju Hatay, najjužniju pokrajinu Turske i mi smo bili tridesetak kilometara od sirijske granice, u gradu Antakya, te svjedočili velikim razaranjima.

Vidjeti što se dogodilo tako velikom gradu koji je u potresu razrušen, bilo je nešto za što se nemoguće unaprijed pripremiti. Stotine tisuća ljudi ostalo je bez krova nad glavom, svjedočili smo njihovim patnjama i na sve to što smo vidjeli u Turskoj nitko ne može ostati ravnodušan.

Put je bio dugačak, nosili smo svu potrebnu opremu sa sobom, te krenuli 6., a vratili se 17. veljače – ispričao je Čanađija.

Kako je objasnio Damir Barić, to je regija s dva i pol milijuna stanovnika, a u samom razrušenom gradu je živjelo 650.000 ljudi i još 100.000 sirijskih izbjeglica.

– Bio je to nekad pravi “mravinjak”, no u trenutku kada smo mi doputovali na potresom porušeno područje, već je dosta ljudi bilo otišlo. Zadaća naših timova je bila pretraga uz pomoć potražnih pasa i tehnička pretraga.

Kada su se s porušenih zgrada maknuli gornji katovi, nastojalo se detektirati ima li ispod ruševina znakova života. Naime, mnoge su zgrade imale svoje podrume u kojima je i nekoliko dana nakon same tragedije još uvijek bilo preživjelih i ispod ruševina se još uvijek moglo spasiti unesrećene – naveo je Barić.

Tim u kojemu su sudjelovali nažalost nije pronašao znakove života ispod ostataka potresom porušenih zgrada, ali je takvih slučajeva tijekom cijele misije bilo i zahvaljujući znanju, hrabrosti i požrtvovnosti sudionika akcije, preživjeli su pronađeni i spašeni.