Tkogod se danas oko podneva našao u Permanima, mogao je, barem na trenutak, osjetiti zov starih vremena. Kao u kakvom Western filmu, jahači su sa svojim konjskim zapregama došli, a gdje drugdje nego kod “Stare pošte.”

Desetak zaljubljenika u konje i konjske zaprege, čuvari negdašnjih vremena i običaja, danas ujutro krenuli su konjima upregnutima u zapregu.

Njihova početna stanica bila je Klana, a ruta ih je zatim slijedila put Škalnice, Lipe, Rupe do Permani. Skupina jahača do Stare pošte putovala je “po starinski,” a konjski hod vodio ih je putevima starih i manje prometnih cesta.

Kao nekad u Staroj Pošti

Svoju stanku za objed odlučili su napraviti u restoranu Stara pošta Miloša Dekleve.

Lokalitet koji je prije više od stotinu godina služio kao stanica na kojoj su putnici mogli stati i odmoriti se prije nastavka svog putovanja do urbanih područja uz more, godinama je gostionica, a zbog svog povijesnog nasljeđa, danas je poslužila kao prigodna stanica za okrijepu jahača.

Ovom događaju kod Stare pošte odazvalo se mnogo putnika namjernika, koji su sunčanu nedjelju došli provesti u društvu plemenitih četveronožnih životinja koji su svoj trenutak odmora potražili kod stare štale preko puta same Stare pošte.

Jedan od jahača bio je i Edo Valenčić koji se konjima bavi cijeloga života, a današnji ophod i promocija konja bili su, kako kaže, tek uvertira za osnivanje udruge “Liščani”.

Čime će se baviti Liščani?

– Naši su stari živjeli od konja, šume i drva, a oni su ljubav prema konjima prenijeli i na nas. Ova promocija tek je uvod u osnivanje udruge Liščani koja će se baviti očuvanjem starih običaja, ekologijom te prirodom i društvom.

Radimo na osnivanju Udruge, a već sad imamo deset članova. Neki od njih su danas bili s nama na našoj jutarnjoj ruti. Iduću nedjelju ćemo na Liscu napraviti jednu sličnu promociju s konjima.

Vidiš i sam kako su ljudi pohrlili vidjeti i osjetiti ljepotu konja. Žele da to bude češće. U današnjem smo svijetu prezasićeni autima, a konji su nešto najljepše što je priroda dala, rekao je Edo Valenčić.

Današnje je jahanje skupina putnika odradila s tri konjske zaprege s dvama konjima i jednog zapregom s četirima konjima. Nekolicina zaljubljenika u konje odazvalo se jahanju.

Dijele privrženost konjima

Jedni od takvih bili su tata i sin koji dijele privrženost konjima.

– Uživali smo u ovom izletu. Trudimo se popratiti mnoge događaje u Hrvatskoj gdje se izlažu ili na neki način sudjeluju konji. U današnje vrijeme svatko može imati auto, no ne i konja.

Puno je tu posla; čišćenje, četkanje, hranjenje…To dosta i košta. Primjerice, održavanje jednog konja po danu stoji sto kuna. No, mi to jako volimo i cijenimo.

Sa mnom je ovdje i moj sin koji će to sve naslijediti, no ljubav prema konjima već mu je usađena. Nećemo konje prodat dok smo živi, slažu se tata Marko i sin Vedran Komadina.

Svugdje srdačno dočekani

Svoje dojmove putovanja konjskim zapregama opisuje i Mirko Ivanišević.

– Gdje god smo, na putu od Klane do Permani, naišli na ljude, prolaznike ili stanovnike krajevima kojima smo jahali, svugdje smo bili srdačno dočekani uz oduševljenje svih prisutnih.

Mnogi koje smo sreli putu kažu da im je to bilo nezaboravno i da ovakav prizor nisu vidjeli u zadnjih četrdeset godina. Ja sam se rado odazvao ovom događaju. Prijatelj je imao želju da obnovimo stare dane.

Svoju štalu imam na Čavlima, a konjima se bavim cijeloga života, kao što su se njima bavili moji djed i otac. To nam je obiteljsko nasljeđe. Radije imam svoje konje nego Mercedesa. Volim to blago i uživam u njime, kaže Mirko Ivanišević.

Svatko ima svoj hobi, tvrdi Dražen Šebelja i dodaje kako su konji zasigurno njegova zanimacija.

– Koji su naš hobi, užitak i gušt. Iz hobija volimo prošetati s njima, stoga je i ovaj ophod bio kao stvoren za to. Netko uživa u barki, netko u Mercedesu – a mi u konjima.

Za rad i skrbljenje s konjima potrebna je ljubav prema tim životinjama. Ljubav i posvećenost glavni su alati, navodi Dražen Šebelja.