Te 1998. godine imao je osam godina. Kao i mnogi njegovi vršnjaci bio je zaljubljen u nogomet, a njegov prvi susjed u Kraju, u Mošćeničkoj Dragi, bio je prvotimac i kapetan NK »Rijeka« Mladen Ivančić.

Tu svoju strast za nogometom, osim igrajući u dresu »Drage«, tih je dana započeo upražnjavati i neobičnim kolekcionarstvom. Izrezivao je sve novinske članke u Novom listu, a kasnije i u Sportskim novostima, o klubovima za koje je navijao – Nogometni klub Draga i Nogometni klub Rijeka. Ta njegova jaka emocija prisutna je i danas u 31. godini života. Sanjin Valentin, Dražan koji živi u Opatiji, u svom malom kućnom uredu-sobi ima puna dva ormara, odnosno 50-tak bilježnica koje su oblijepljene svim člancima vezanim uz voljene klubove i lige u kojima su nastupali. Arhiva je to koja za njega prije svega predstavlja sentimentalnu vrijednost, no kaže kako mu je drago svaki put kada ga nazove neki od bivših nogometaša koji tragaju za nekim povijesnim detaljem i uspomenom.

Moj heroj Mladen Ivančić

– Kao osmogodišnjak počeo sam pisati rezultate tih dviju liga u kojima je igrala Rijeka i Draga, a onda sam shvatio kako bi možda bilo bolje izrezivati iz Novog lista. Kako sam bio još izuzetno malen, prve tri godine nisam bio najredovitiji u prikupljanju članaka, ali kako sam stasao, moja je arhiva bila sve smislenija. Za tu moju emociju prema nogometu jedan od najvećih »krivaca« bio je Mladen Ivančić, moj tada susjed, kasnije i kum »na berme«. Nikad neću zaboraviti što je za mene učinio 1998. godine kada se »Rijeka« borila za prvaka, i nažalost na kraju bila »pokradena«. Sjećam se kao danas tog 26. svibnja kada je »Rijeka« igrala na Kantridi protiv »Osijeka«. Mama i tata došli su po brata i mene u školu i zamolili da nas puste na utakmicu. Bilo je to jako neobično da zbog utakmice odlazimo iz škole, ali ipak nam je bilo dozvoljeno. Međutim, imali smo samo tri karte za utakmicu, a trebale su nam četiri. Mladen Ivančić tada je za mene napravio herojsko djelo.

Ča skupjaš te smeti?

Sačekao me na ulazu na stadion, provukao kroz svlačionicu i izveo pred 26.000 gledatelja, a onda me poslao kod mojih na tribinu i omogućio mi da sudjelujem u tom povijesnom, ali i tužnom danu hrvatskog sporta kada smo svi na tribinama plakali – prisjetio se Valentin, inače keramičar i klesar koji radi u draškoj tvrtki, a koji i sada, bez obzira na sveopću digitalizaciju i puno drugačijih oblika pohrane građe, oko sat-dva tjedno potroši na izrezivanje članaka i njihovo lijepljenje u bilježnice. Kada se dogodi da je na istoj stranici (s prednje i zadnje strane) Novog lista izvještaj s utakmice Rijeke i onaj Drage, te da ukoliko jednog odreže, drugi se ne može iskoristiti, tada se kupuju dvije novine.
Njegova supruga Maša otkriva kako svatko ima svoj »ispušni ventil«, a njegov je upravo to slaganje novinskih članaka u arhivu za koju je sentimentalno vezan. Posebno mu je drago što su ga kontaktirali i u svrhu izrade opatijske nogometne monografije jer je kaže, time dokazao da ta njegova arhiva ipak nešto vrijedi, odnosno da konačno ima odgovor za sve one koji ga pitaju »ča skupjaš te smeti?«.

Imati apsolutno sve

– Mislim da sam jedini koji se bavi ovakvim vidom kolekcionarstva. Znam da je prije mene na ovaj način draški sport arhivirao danas pokojni Anton Pap, ali moram priznati da za druge ne znam. Jako sam sretan kada nekom starom igraču napravim uslugu i dođem do nekog njemu važnog podatka u ovoj svojoj evidenciji. Nikada nisam zanemario ovaj svoj hobi, pa čak ni kada sam iz Mošćeničke Drage selio u Matulje i kasnije u Opatiju. Nastojim imati apsolutno sve što je napisano u Sportskim novostima i Novom listu o ovim mojim klubovima, pa tako ponekad radi nemarnih poštara moram zvati Zagreb da mi ponovno pošalju Sportske novosti kako ne bih propustio neki članak. Ipak, malo sam žalostan jer se lokalne lige u novinama sve manje prate. I dan danas pamtim 9845, telefonski broj na koji si mogao zvati i saznati rezultate trećih liga. Utakmice tog razreda danas se već prenose uživo pa je možda i to razlog da se o njima manje piše. Ipak, ja volim pročitati i onda arhivirati – govori Valentin.

Dresovi i kopačke

U svojoj sobi ima još nekoliko njemu važnih memorabilija. Prije svega uokvirenih dresova, među kojima najvažnije mjesto imaju dva dresa »Rijeke«, jedan iz te nesretne 1998. godine i jedan onaj kada su »bijeli« postali prvaci Hrvatske, iz 2017. godine. Tu su i dres i kopačke najtrofejnijeg igrača Andreja Prskala, kojem je baš kao i Ivančiću, zahvalan za sve što mu je pomogao u slaganju ove njegove nogometne priče, te dresovi Kramarića iz »Rijeke«, »Hoffenheima« i hrvatske reprezentacije, te Vešovićev iz Legije i Lovrenov iz Engleske.