Što reći o svome životu u Opatiji od mladosti sve do umirovljeničkih dana, nego li da bih, da se ponovo rodim, sve učinio isto. Povjerio nam je to ovogodišnji laureat, dobitnik nagrade za životno djelo Grada Opatije Emil Jeletić (82). Opatijac kojega Opatijcima ne treba posebno predstavljati, čovjek kojega svi na ovim prostorima znaju i cijene, zaštitni znak Vasanske i svih vrijednosti koje krase »domaćega čoveka«, nakon što je Opatiji i ljudima koji ovdje žive godinama davao sve od sebe, zalagao se za dobrobit svoje obitelji, ali i za sreću svih mališana glumeći Mikulu i Djeda Mraza te 2007. godine dobio i zahvalnicu Grada Opatije, prepoznat je za sve što je tijekom života učinio i nagrađen najvišim priznanjem koje će mu se dodijeliti u povodu svetog Jakova i Dana grada Opatije.

– Dirnut sam do suza i zahvaljujem na nagradi svima koji su odlučili da je dobijem – otkrio nam je »opatijski Mikula« i poručio mlađim generacijama da pokušaju slijediti njegov primjer…

Hodajuća enciklopedija

– Kada se govori o opatijskom društvenom životu, nezaobilaznu instancu na tome području predstavlja gospodin Emil Jeletić iz Vasanske. Radi se o zaljubljeniku u karneval i stare užance koje u ubrzanom tempu suvremenog života polako izlaze iz fokusa običnoga čovjeka današnjeg doba. Uz to što je uz Duleta Jeličića aktivno sudjelovao na utrkama čak 33 opatijske Balinjerade, Jeletić je i vrijedno povijesno vrelo za događaje iz »pretpotopnog« vremena prije Balinjerade, posebice za opatijski specifikum zvan karić, kojime su se on i njegovo društvo, u odsustvu prometa Novom cestom, spuštali prema Punta Kolovi. Sve u svemu, radi se o »hodajućoj enciklopediji« od koje se može iz prve ruke saznati o brojnim događajima vezanim za društveni život Grada Opatije. Nadalje, Jeletić je i poznati organizator mnogobrojnih izložbi kojima čuva bogatu tradiciju starih običaja našega kraja. Uvijek s ponosom ističe da je prvu izložbu upriličio još davne 1959. godine. Kako i dolikuje osobama koje su sveprisutne, u slučaju Jeletića ne u medijima, nego na društvenim događanjima po ulicama Opatije, njega su tijekom vremena svi, i oni poznati i oni nepoznati, darivali fotografijama na kojima se uz njega uvijek može vidjeti veći broj njegovih suvremenika, ali i interesantnih događaja i veduta Opatije, koje su u trenutku fotografiranja stale u objektiv. Jeletić je, rukovodeći se mišlju jednog Nobelovca s ovih prostora da »ono što se nije zabilježilo, kao da se nikada nije niti dogodilo«, svome gradu i svim Opatijcima, u više navrata odužio zanimljivim izložbama – u prostorima ex Dekora, Šporera, Tržnice i MO-a Vasanska. Osim izložbi namijenjenih Opatijcima, njegova su posebnost i »izložbe« rado posjećivane od turista, koje u svome vrtu, tik uz Rakovčevu ulicu, za »svoju dušu« organizira. Tu izlaže vlastitom rukom oslikano zanimljivo kamenje, kao i neke od bivših pustova, koji »služe zasluženu kaznu za svoje grijehe i propuste« upravo u Jeletićevom vrtu.

Magnet za djecu

Velika ljubav Emila Jeletića, uz ranije navedeni karneval i stare užance, svakako su djeca. I to ne samo njegova, jer je othranio trojicu sinova, nego sva, opatijska, matuljska, lovranska, hrvatska, europska, svjetska. Onoga dana davne 1988. godine, kada je direktor hotela Imperial, želeći uvesti neku novinu u hotelska prednovogodišnja događanja, prihvatio sugestiju svoga recepcionara da se u hotelu pojavi surogat svetog Nikole iz Vasanske, koji ide od kuće do kuće i daruje djecu karamelama i mandarinama, započela je neraskidiva veza Emila Jeletića s djecom.

Iz godine u godinu, sve je više i više djece, isprva samo iz Vasanske, a kasnije i s područja cijele Liburnije poželjelo da se bar nakratko, uživo susretne s Mikulom. Sa stubišta ispred crkve Blažene Djevice Marije doček sv. Nikole se je s vremenom preselio u samu crkvu, što je u predbožićno vrijeme pojavljivanju svetog Nikole davalo dodatnu ljepotu i draž. Opatijsko društvo Naša djeca, procijenivši pojavu Emila Jeletića »magnetom za djecu« s vremenom ga počinje angažirati i kao opatijskog Djeda Božićnjaka, a u to vrijeme popularni Jeletić gostuje ne samo po opatijskim mjesnim odborima, već i po susjednim mjestima, pa čak i po Istri. Na ovome mjestu, valja se prisjetiti još jedne bitne manifestacije koju je osmislio upravo Jeletić, a na neki način povezuje njegove sve do sada opisane »ljubavi«.

«Tata« Cvjetnog korza

Radi se o manifestaciji pod nazivom Cvjetni korzo, koji je bio preteča Dječjeg karnevalskog korza. Ta manifestacija ulicama Opatije imala je svoj uzor u nekadašnjem Cvjetnom korzu koji se je u Opatiji održavao 30-ih godina 20. stoljeća, u vrijeme vladavine Kraljevine Italije. Jeletić je ovu manifestaciju pokrenuo uz pomoć Društva Naša djeca, privatnih vrtića i Puhačkog orkestra Lovran, a povorka djece odjevene u cvijeće i okićene cvijećem, uz pratnju glazbe, održavala se u ljetnim mjesecima na glavnoj prometnici od Ljetne pozornice do Slatine. Nakon nekog vremena, na konceptu Jeletićevog Cvjetnog korza stasala je Dječja karnevalska povorka, koja je i danas popularna među mališanima – napisano je uz ostalo u kandidaturi za nagradu ispred MO-a Vasanska čiji je Jeletić član, a u više navrata je bio i predsjednik.

– Gospodin Emil Jeletić uvelike je zaslužan za poboljšanje kvalitete i opće razine društvenog života u Opatiji, počevši od utemeljenja i kontinuiranog održavanja Balinjerade, preko okupljanja i animiranja velikog broja Opatijaca vezano za izložbe fotografija, do ulaganja enormne količine energije i truda da baš svako dijete u našemu gradu bude bar nakratko sretno. Prema nama, to su vrhunski dosezi za »malog« čovjeka koji se raduje i uživa u svome životu i svoju sreću nesebično dijeli s drugima. A koliko su događaji koje je desetljećima organizirao Emil Jeletić bitni za sreću i zadovoljstvo svakog pojedinca, kao bitnog preduvjeta za prosperitet cijele zajednice, najbolje shvaćamo danas, kada nažalost zbog sveprisutne pandemije nismo u mogućnosti uživati niti u djeliću zadovoljstava koje nam je svojim nesebičnim društvenim angažmanom, desetljećima omogućavao upravo Emil Jeletić – naveli su iz MO-a Vasanska.

Zubotehničar na recepciji Imperiala

Emil Jeletić je rođen 1939. u Opatiji u kući u kojoj još i danas živi. Njegovi preci doselili su se u Vasansku kao i brojne druge obitelji iz opatijskog zaleđa, spustivši se iz Bregi prema moru u potrazi za boljim životom i lakšom zaradom. Poslijeratna zbivanja vodila su Jeletićevu majku i oca u Rijeku gdje je Emil završio školu za zubnog tehničara na Sušaku. Roditelji su ga, nakon završene talijanske osnovne škole, usmjerili u tu struku jer su joj i sami posvetili cijeli radni vijek, otac kao zubar, a majka kao zubotehničarka. Obitelj se 60-ih godina vraća u Opatiju, što je možda bilo i ključno u daljnjem životnom putu Emila Jeletića. Udaljivši se od struke, on prihvaća zov turizma od kojega se u to doba moglo dobro zaraditi, te se zapošljava na recepciji hotela Imperial. S druge strane, Jeletić je osoba koja živi za društvo i od društva, čemu se može i pripisati njegova iznimna popularnost u Opatiji i na Liburniji. Otac je trojice sinova, Vilija, Dade i Kristijana, kojima je od malena usađivao ljubav prema svemu onome što njega čini sretnijim i ispunjenijim, a oni su mu se, svaki kroz svoju obitelj i na svoj način, odužili onime što najviše voli, a to su unuci, pa je Emil Jeletić ujedno i ponosni četverostruki nono.