Bjeloglavi supovi su se – nakon uspostave hranilišta za te zaštićene strvinare – vratili na Učku i na njenim stjenovitim obroncima, ponovno, nakon više od stotinu godina, savili tri gnijezda iz kojih bi tri ptića uskoro trebala i poletjeti, doznaje se iz Parka prirode Učka.

Potvrdio je to Hini ravnatelj Javne ustanove Park prirode Učka Egon Vasilić, koji je istaknuo da su bjeloglavi supovi na Učku počeli navraćati nakon 2017., kada je na Učki uspostavljeno hranilište za bjeloglave supove.

Prema planu upravljanja našim parkom prirode, još prije dvadesetak godina odlučili smo pokušati vratiti supove, koji su tu nekada obitavali, a hranilište smo uspjeli sagraditi nakon što smo osigurali novac i donacije, rekao je.

Pri tome su se, kaže, nadovezali na prethodnike i kolege koji su se već bavili supovima, kao i županijsku Javnu ustanovu Priroda te su, nakon izgradnje hranilišta, ishodovali potrebnu dokumentaciju i angažirali tvrtku koja dostavlja hranu za supove.

Bjeloglavi supovi su strvinari, koji se hrane isključivo ostacima, odnosno strvinama životinja pa im se mora osigurati odgovarajuća hrana, a u Parku prirode Učka najprije su dobavljali lešine koza i ovaca iz Istre i Primorja, potom i drugih životinja, svinja, goveda, konja.

Sada se supovima koji slijeću na padine Učke ostavlja oko 500 kilograma hrane na tjedan, a od 2017. su na hranilište, svojevrsni “restoran” za supove, dopremljene oko 34 tone hrane.

Vasilić je napomenuo da je pojavnost supova na hranilištu u početku bila relativno skromna, ali se povećavala pa se bjeloglavi supovi sada na hranilištu pojavljuju svakodnevno u razdoblju gniježđenja, od ožujka do kolovoza.

Na Kvarneru oko 120 parova bjeloglavih supova

Ovog proljeća su se supovi nakon 100-ak godina vratili na učkarske stijene, kao stanovnici Parka, a ne samo povremeni posjetitelji te su potvrđena tri uspješna gniježđenja, odnosno tri gnijezda s tri ptića.

U svakome gnijezdu liježe se samo po jedan ptić, ispričao je Vasilić te dodao kako očekuju kako bi ptići uskoro mogli samostalno poletjeti.

No, priči tu nije kraj, ustvari tek počinje. Mladi supovi krenut će na petogodišnje putovanje, tijekom kojega nadlijeću Balkan, Sjevernu Afriku, Španjolsku i druge krajeve te se nakon pet godina vraćaju kući, na mjesto na kojemu su se izlegli.

Tu pronalaze partnericu ili partnera i kada postanu spolno zreli nastavljaju vrstu, gnijezde se i ostaju na tom području, što znači da se na Učki mogu očekivati nova gnijezda.

Bjeloglavi supovi jedna su od četiri vrste strvinara koje žive u Europi te jedina preostala u Hrvatskoj.

Nekada su se gnijezdili na području cijele Hrvatske, ali se područje gniježđenja smanjivalo zbog manjeg ekstenzivnog stočarstva, a time i manje prirodnog izvora hrane za supove.

Brojnosti bjeloglavih supova nisu pridonijeli ni razni toksini s kojima su dolazili u doticaj, kao ni dalekovodi.

Procjenjuje se da je sada u Hrvatskoj, odnosno na Kvarneru, oko 120 parova bjeloglavih supova.

Gnijezde se uglavnom na Krku, Cresu, Plavniku i Prviću, a koriste hranilišta na Cresu, u sklopu Centra za posjetitelje i oporavilišta za bjeloglave supove Beli, kojim upravlja Javna ustanova Priroda te na Učki.

Aktiviranje hranilišta za bjeloglave supove na Učki rezultiralo je povratkom gnijezdeće populacije na Učku i uspostavom jedine kontinentalne kolonije u Hrvatskoj, a to je pak domaćim stručnjacima omogućilo stručno praćenje jedinki te ugrožene vrste, zaključio je Vasilić rekavši kako su ponosni što su u tome uspjeli.