Ravna Gora je u jesen, kada smo posjetili Slavicu Obrovac, jednako lijepa kao i usred ljeta. Nije izgubila ništa od šarenila cvijeća i ostalih čari ljeta, pa nismo morali posezati za slikama snimljenim prije nekoliko mjeseci. Slavica i suprug joj Pero dobili su prošle godine općinsku nagradu za najljepše uređeno pročelje, koje je dojmljivo i ove godine, no svejedno se u Ravnoj Gori zbog toga nisu mogli natjecati dvije godine zaredom.

Vrt pred kućom je i ovoga puta rascvjetan i pun boja, pa se od tog dojma teško oteti i zaviriti iza kuće. A kad tamo, čeka nas pravo iznenađenje koje nije toliko fotogenično, koliko govori o vrijednim rukama domaćina. Tu se, naime, sakrio korisni dio vrta, kakav imaju gotovo sve kuće u Gorskom kotaru, a u Slavičinom su se raširili grmovi ribiza, kupina i malina, stvarajući plodnu živicu u dnu vrta. Povrtnjak, voćnjak i lijepo njegovan travnjak sastavni su dio okućnice. Ništa tu ne traži previše rada, kaže nam skromno Slavica.

Foto: Marko Gracin

– Jedino što netko uvijek mora ostati kod kuće da zalijeva vrt i cvijeće kad mi ostali otputujemo u Slunj. Travu kose suprug i sin, rakiju od šljiva također oni peku, a jabuke rastu i rađaju same od sebe, kao što se i povrtnjak manje-više sam održava. Ništa ne treba prskati, sve je zdravo, treba samo pobrati i pokupiti, veselo će Slavica. Jedino joj je žao što je drugi sin u Irskoj, ali to je već druga tema, toliko česta u ovim našim krajevima.

Slavica se u Ravnu Goru doselila iz sela Ponor, kraj Slunja, kada je imala 16 godina. S desetero braće i sestara, morala je rano trbuhom za kruhom, pa kako ih je već dvoje radilo ovdje u drvnoj industriji, i ona je tu krenula u potragu za srećom. I srela… koga nego svog zemljaka Peru, koji je također stigao s Korduna.

Foto: Marko Gracin

Bilo je to davne 1975. godine, u vrijeme kada su mnogi također morali veću zaradu tražiti vani, pa je Pero ubrzo završio u Švicarskoj. Ona je svih 40 godina odradila u drvnoj industriji, a Pero je, radeći na uređenju švicarskih okoliša, zaradio dovoljno da mogu otplaćivati kredit za gradnju kuće koji su dobili od tvornice u kojoj su radili. Naravno, to je bilo samo za materijal, a kuću su izgradili vlastitim rukama. Sada su već 9 godina oboje u mirovini i kažu kako zaista uživaju u čarima Gorskog kotara.

Foto: Marko Gracin

– Nas je šestero braće i sestara u Ravnoj Gori, nitko nije ostao u Slunju. Imamo se s kim družiti i tu nam je ljepše. Inače, svi se žale kako se prije više družilo, kako su se svi poznavali, a sada više baš i nije tako. Nama je super, ovo je manje mjesto, a svega ima, i trgovina, i škole, i raznih sadržaja. Život u Gorskom kotaru za mene je jako dobar i iako svi misle da je nama tu zimi hladno, nije tako. Mislim da nam je čak toplije nego onima u Rijeci, jer imamo centralno grijanje na drva i svima je toplo. Čak su i Žućka i Rea po zimi u kući i griju se, našalila se Slavica govoreći o svoja dva psića.

U mirovini Slavica ima više vremena za održavanje kuće i vrta, kaže. Vrt i cvijeće zalijeva navečer i to joj oduzme oko sat vremena. Onda malo plijevi povrtnjak, pa skokne do sestre da vidi kako raste krumpir jer ga je tamo posadila. Kaže da je rodio odlično, pa joj onda nije žao ni truda. Pa onda malo ostavlja zimnicu ili kuha pekmeze, pa ide skupljati puževe jer joj, naročito golaći, ove godine pojedoše sve do čega su uspjeli dopuzati.

Foto: Marko Gracin

Ipak još ima pelargonija, surfinija i petunija, jer na terasu još nisu uspjeli stići. Ali zato tamane trajnice u kamenjaru, no ona ih nadopunjuje novima, pa tko brži, njemu nagrada.

Pitali smo je za kakav originalni recept za zimnicu. Pekmez od jabuka, šljiva i dunja redovito kuha, a radi i sokove od ribiza, aronije i borovnica, te likere s vinom i rumom, pa smo se odlučili za ovo posljednje.

Dakle, za 2 l crnog vina treba uzeti 1 kg šećera, 1/2 l ruma (a može i pola ruma i pola rakije), 1 l borovnica (može i ribiza, aronije…) i 3 vanilin šećera. Sve se zakuha, osim ruma ili rakije koji se dodaju na kraju i eto odličnog domaćeg likera od sastojaka kojih Gorski kotar ima u izobilju.

Velika familija ima manje problema od male, sjetili smo se na odlasku što nam je Slavica rekla, no izgleda da su svuda problemi jednako »rodili«, samo što se u većim obiteljima ljudi s njima lakše nose.