CRIKVENICA – Sve je počelo još ‘50-ih godina kada je osnovano tadašnje poduzeće Jugokeramika, tvornica keramičkih proizvoda iz Zaprešića. Firma koja je početkom ‘90-ih promijenila ime u Inker, u svom je sastavu imala i odmaralište za radnike u Crikvenici. Ivančica je, naime, desetljećima bila mnogima s kontinenta pojam za odmor na moru, iako se sama nalazi uz obalu – Dubračine.

Danas se tek rijetki sjete ljetovanja u Ivančici, koja je u međuvremenu postala žrtvom nesretne privatizacije, ovrha, promjena vlasništva te postala ruglo gotovo u centru Crikvenice o kojem »nitko ništa ne zna«. Već nekoliko godina, zdanje je zatvoreno, samim time ne ostvaruje se nikakva djelatnost, dapače, objekt naočigled propada. Poznavatelji nekadašnjih prilika reći će da je to svojevremeno bilo lijepo odmaralište, svaka soba imala je svoj WC, adaptirano, s restoranom i lijepo pozicionirano uz rijeku.

Dom za starije

Put nizbrdo krenuo je kada je u najam odmaralište uzela tvrtka Zagrad iz Svetog Ivana Zeline koja je neko vrijeme radila, ali s vremenom očito zapala u probleme. U međuvremenu je bilo zainteresiranih kupaca, svojevremeno se govorilo da bi se ondje otvorio dom za starije osobe.

No, ipak je ispalo da je u zemljišnim knjigama naveden čitav niz zabilježbi oko pokušaja stavljanja ovrhe na ovu nekretninu da bi se onda kao vlasnik javila Erste banka, a kako je navedeno, u rujnu 2018. uknjižen je zadnji vlasnik, i to temeljem kupoprodajnog ugovora. Riječ je o tvrtki Euro export import sa sjedištem u Crikvenici, čiji je vlasnik i osnivač, prema trgovačkom registru, Ismet Avdi iz Crikvenice. Međutim, tu priča tek počinje.

Naime, Trgovački sud u Rijeci je na zahtjev Fine, otvorio i zatvorio skraćeni stečajni postupak nad dužnikom Euro Export Import, i to prije nešto više od mjesec dana. U obrazloženju stoji da je tvrtka imala dug od oko 11.000 kuna. Isto tako, za stečajnog upravitelja imenovan je odvjetnik iz Zagreba Vladimir Vučković. Kontaktirali smo odvjetnika kako bismo provjerili što je s Ivančicom i što znači stečajni postupak.

Stečaj se automatski otvara i zatvara, a sud ga provede kada tvrtka nema zaposlenih, kada postoje neizvršena dugovanja kod Financijske agencije, odnosno kada su računi blokirani duže od 120 dana. Tada se, dakle, skraćeni stečaj pokreće automatizmom, a sud poziva dotadašnjeg vlasnika da dostavi popis imovine. Isto tako sud poziva i vjerovnike koji mogu predložiti te oni mogu predložiti klasični stečajni postupak, no nitko se, ni vlasnik, ni vjerovnici, očito nisu javili.

Ponavljanje stečaja

Kontaktirali smo odvjetnika i kako bismo provjerili što je sad s nekretninom. On nam je pak kazao da ne zna da postoji nekretnina koja je u vlasništvu brisane tvrtke. Pojasnio je, naime, da sudovi u ovakvim skraćenim postupcima ne povjeravaju ima li tvrtka imovine pa nije prvi put da se njeno postojanje tek kasnije ustanovi. Nakon što smo mu poslali izvatke iz gruntovnice rekao je da sada mora obavijestiti sud o postojanju ove imovine te će biti pokrenut klasičan stečajni postupak jer, jasno, ovakva situacija je pravno neodrživa.

Ispada, naime, da je Ivančica sada nije ničija imovina, u njeno vlasništvo je upisana tvrtka koje više nema. Pitanje je i što će biti s predstojećim stečajem, naime, u okviru ovog skraćenog postupka, sud je pozvao vjerovnike da se očituju u svojim tradžbinama, međutim, nitko se nije javio. Zanimljivo će biti vidjeti tijekom stečaja hoće li se sada tko javiti. Nevjerojatno je u cijeloj priči da je ovakav objekt bio u vlasništvu nekakve fantomske firme, nije se pojavio ni jedan vjerovnik koji bi tražio namirenje pa ispada da Ivačnica nije ničija i nikoga za nju nije briga.

Čardak ni na nebu, ni na zemlji. Kako doznajemo od Vučkovića, nije rijetkost da vlasnici takvih tvrtki ili njihove obitelji u skraćenom stečajnom postupku ne prijave imovinu, ali da je i dalje koriste. U ovom slučaju, pak, ni to nije slučaj jer Ivančica već nekoliko godina stoji prazna.

Vlasniku ni traga

Na pitanje što ako se tijekom stečaj nitko od vjerovnika ne pojavi, odvjetnik nam je pojasnio da onda slijedi prodaja nekretnine, a novac ide državi, odnosno Fondu za namirenje stečajnog postupka.
Pokušali smo doći i do Ismeta Avdija. Na prijavljenoj adresi u Crikvenici nitko se nije javljao, odnosno telefonski broj se više ne koristi, a na adresi druge njegove tvrtke, također registrirane u Crikvenici, ljubazna gospođa je rekla da tamo nema nikakvih tvrtki, već su samo dva privatna stana.

Inače, osim na crikveničkoj adresi, sada već bivši vlasnik Ivančice ima i adresu u Njemačkoj. Zanimljivo je da se ime Ismeta Avdija spominje u gruntovnici i u smislu suvlasništva u još jednom poznatom objektu u Crikvenici. Riječ je o Kaštelu – kompleksu bivšeg pavlinskog samostana. Lani je, inače Erste banka ponudila na prvokup dva stana iz ove nekretnine PGŽ-u, budući da se radi o zaštićenom kulturnom dobru. Informaciju o Ivančici potražili smo i u Gradu Crikvenica te crikveničkoj Turističkoj zajednici. U TZ-u su kazali kako već godinama nemaju prijavljena noćenja u ovom objektu, a u gradu nisu komentirali.