U subotu 21. kolovoza u 19 sati ispod lože na glavnom gradskom trgu u Cresu otvara se izložba “Creski kaić: Od ašte do timuna – pojmovnik creske brodogradnje”.

Izložba je prethodnica manifestacije “Creski kaić – Dani pomorske baštine i tradicije” koja će se u Cresu, sad već po treći put, odvijati od 30. kolovoza do 5. rujna.

Izložba je posvećena povijesti, izgradnji i očuvanju tradicionalnog creskog kaića.

Popratna brošura, koju je moguće besplatno dobiti u Creskom muzeju, je ujedno i pojmovnik creske brodogradnje u kojem su prikupljeni lokalni izrazi vezani uz creski kaić i brodograditeljske alate.

Na otvorenju izložbe moći će se razgledati i tradicionalni brodograditeljski alat.

Autorica izložbe i brošure je Jelena Dunato, a izložbu je moguće razgledati do 5. rujna.

Ispod prenosimo dio brošure o creskim kaićima:

“Kaić je naziv za manju drvenu brodicu koja je nekad bila dio ribarske svakodnevice naše obale, kao i čitavog Mediterana.

Još ih nalazimo u lučicama primorskih mjesta, na razglednicama, u starim televizijskim emisijama i sjećanjima. Izgrađene su prije pedeset i više godina i ako su pravilno održavane – još uvijek plove.

U Cresu su se nekad gradili takvi kaići tipa pasara. Pasara je brodica prepoznatljivog oblika, oblog trupa i odsječene krme koju nazivamo zrcalom. Vrlo je popularna, stabilna i praktična, a zbog ravne krme na nju se lako ugrađuje izvanbrodski motor.

Kaići su se uglavnom gradili u konobama, jer je tako bilo jeftinije. Gradili su ih majstori brodograditelji u slobodno vrijeme, a često su im pomagali naučnici, koji su tako učili zanat. Za izgradnju takvih barki, koristili su se gotovim šablonama, koje su prilagođavali prema potrebi.

Čitava bi se barka izgradila u konobi i onda bi se iznijela van.

Na području Cresa sačuvano je još stotinjak kaića. Nitko ih više ne gradi, rijetki se popravljaju i većina ih propada. Zajedno sa njima nestaje i specifični jezik brodograditelja – nazivlje vezano za dijelove plovila, brodograditeljske alate i plovidbu.

Ovom smo ga izložbom probali sačuvati. Naime, ako sačuvamo kaiće, a ne sačuvamo jezik kojim ih možemo opisati, onda smo nepovratno izgubili dio naše povijesti.

Drveni kaić se još može popraviti, ali zaboravljeni, izgubljeni izraz se više nikad ne može oživjeti”, piše Jelena Dunato u brošuri o creskim kaićima.