Kišno je podne. Blagdan je. Sveta tri kralja. Odjednom, sasvim neočekivano, granulo je sunce. U nizu kišnih božićno-novogodišnjih dana sunčane zrake doimlju se višestruko jače, a dobrodošle su itekako.

Ovisi, doduše, kako ih se vidi i tko ih gleda. Ljudima koji su šest dana smješteni u crikveničkom hotelu International, a kamo su morali doći nakon potresa u Banovini, to sunce izgleda vjerojatno sasvim drukčije nego što su ga dosad vidjeli iz svojih kuća i kroz svoje prozore, ovako, zimi.

Rekosmo, dosad. Sada i odsad, odnedavno, sve izgleda drukčije.

Zahvalni su domaćinima, a domaćine u ovoj prigodi – dakako, s posve neželjenim povodom – predstavljaju prvi ljudi Grada Crikvenice i hotelijerske tvrtke Jadran, koji su u trenutku donijeli odluku: ljude treba smjestiti u ovaj hotel u središtu grada.

Potpuni šok

Biserka Krković, 53-godišnja pedikerka, a ranije knjižničarka iz Siska, opisuje nam taj strašni utorak, 29. prosinca 2020. godine.

– Nakon prvog potresa, u ponedjeljak, prestrašili smo se, ali sljedećeg dana – bio je to pravi, potpuni šok! Nakon spremanja po kući otišla sam u dućan, u jedan market. Bila sam u dubini prodajnog prostora tog velikog marketa, kad odjednom tutnjava, podrhtavanje tla, pomicanje polica, padanje instalacija sa stropa…

Prepala sam se, ne toliko da će me ozlijediti artikli što su padali na sve strane i po meni, koliko one instalacije sa stropa. Prve noći spavala sam na selu, podalje od Siska i Petrinje.

Suprug mi je nedavno operiran zbog malignog karcinoma, a sada čeka zračenje. Sve se ovo događa u tom međuvremenu.

Djeca su dobro. Smještaj ovdje je vrlo dobar, kvalitetan, ali… Znate kako je – dom je dom, vlastita kuća je najbolji smještaj, govori nam Biserka.

Marina Đuras, 37-godišnjakinja iz Petrinje, u Crikvenici je sa sinovima, osmogodišnjim Benjaminom i četverogodišnjim Rafaelom.

– Iz Petrinje smo, ali radim u Novom Zagrebu, u Domu za umirovljenike. Putovala sam svaki put, kada radim u smjenama, po 52 kilometra u jednom te isto toliko na povratku, u smjeru prema kući.

U trenutku potresa bilo je vrijeme ručka, a ja sam sređivala rublje, vješala ga na sušilo. Djeca su tog trenutka bila u Sisku. Izjurila sam s kata u prizemlje pa iz kuće. U tim trenucima činilo mi se da će se stubište poda mnom rastvoriti i urušiti, pasti na mene!

Odjurila sam natrag po svekra koji je polupokretan nakon moždanog udara ostao u kući, u prizemlju. U takvim trenucima ne postoji nikakav plan, ni organizirano razmišljanje što činiti.

Spašavate se i spašavate svoje. Svi susjedi bježe, sklanjaju se na mjesta na kojima smatraju da je koliko-toliko sigurno ili barem malo sigurnije nego gdje su dotad bili, u kući, opisuje nam strašne trenutke potresa.

Benjaminov pozdrav

U Crikvenici je zasad, kaže, dobro.

– Moj dom je tamo gdje su moji, i to moji sa mnom. Suprug i ja trebali bismo se vratiti radi posla, ali ne znam kada će to i kako će to biti. Preduvjeti bi trebali biti barem donekle zadovoljeni: struja, voda, higijena.

Ondje gdje smo dosad živjeli, to više nije naša kuća! Da sve bude još gore, i to zaokruženo na najgori mogući način: naša kuća je bila stradala, srušena je u ratu. Obnovili smo je, a sada je došao potres!

Bojim se za djecu, za supruga, za sebe. Blizu je Kupa, pa sada, nakon svega ovoga pogotovo, strah me je da bi se moglo dogoditi još nešto s vodom, s poplavom…, govori Marina, dodajući kako ih je suprug došao tek kratko posjetiti i odmah se vraća nazad radi posla.

– A tamo spava u garaži, dodaje.

I dok se pozdravljamo s mladom obitelji, Benjamin poručuje da pozdravlja sve svoje iz 2. C razreda i učiteljicu Danijelu.

I 39-godišnji Vedran Kovačević kaže da je došao samo na jedan dan.

– Posjetio sam ženu i djecu, punca i punicu, ženinu sestru… Smještaj je kvalitetan, ali svi se nadamo da će ovo ovdje biti samo privremen, kratkotrajan boravak. Ali, tko zna, vidjet ćemo.

Alin Harambašić, direktorica hotela International, kaže kako su, kada je odlučeno da će ljudi s Banovine doći u Crikvenicu, odmah prionuli poslu.

Spremni u 24 sata

– Hotel koji prošloga ljeta nije bio u funkciji pripremljen je za nepuna 24 sata, u jednom danu. Smještaj, grijanje, kuhinja, igraonica za najmlađe. Imamo 76-ero ljudi, od toga je 35-ero djece.

Nastojimo svima pružiti najviše i najbolje što možemo i umijemo, ali svjesni smo da im nikako ne možemo u potpunosti nadomjestiti ugođaj vlastitog doma i obitelji, govori direktorica hotela.

Na odlasku iz hotela International pozdravi i optimistične želje, koje nisu ni malo kurtoazne, ali koliko god bile iskrene, teško da dopiru do ljudi koji se još oporavljaju od šoka.

Napolju opet kiša. Meteorolozi-prognostičari predviđaju bez greške. Nažalost, potresi su nepredvidivi. Stoga, za mnoge, neizbježni. Za neke kobni.