RIJEKA – Danas obilježavamo, a ne slavimo, 30 godina rada Doma sveta Ana, Caritasova doma za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja. Postojanje jedne ovakve ustanove s jedne strane sramota je za naše društvo i Crkvu, no s druge strane, možemo također biti ponosni. Jer, za razliku od onih koji puno govore, mi smo nešto pokušali napraviti. Nismo promijenili svijet i društvo u kojem nažalost još uvijek ima nasilja u obitelji, nasilja nad ženama, pa žene moraju tražite utočište u ustanovama poput Svete Ane. No, omogućili smo mnogim ženama i njihovim obiteljima da pokušaju ponovno početi, rekao je riječki nadbiskup Mate Uzinić, na obilježavanju 30 godina rada Doma sveta Ana.

Osnovan 1993. godine, Dom je prvih sedam godina zbrinjavao prognanice, izbjeglice, zlostavljane i silovane žene s područja bivše Jugoslavije, ali i mlade žene koje su u trudnoći ili nakon poroda ostale same. Današnju namjenu Dom dobiva 2000. godine. U 30 godina kroz Dom je prošlo 1919 korisnika, od kojih su dvije trećine bila djeca.
– Radi se stvarno o ogromnoj brojci ako znamo da su to žrtve obiteljskog nasilja, rekla je Laura Pavičić, psihologinja u Domu. Dom je u svojem početku primao 39 korisnika, a danas ih prema trenutnom Ugovoru s resorsnim Ministarstvom može primiti 30. Laura Pavičić predstavila je i broj korisnika kroz godine, detaljnije u posljednjih pet godina, s vremenom boravka u Domu, a koji godišnje varira od oko šezdeset do oko osamdeset.

– Nijedan skok broja korisnika nije bio tako značajan kao u godinama prije velike ekonomske krize. Možemo zaključiti da društveno-politička i ekonomska situacija zaista ponekad odigra ulogu, pa smo tako imali veliki skok prije krize 2008. godine. Do sada nismo uspjeli pronaći drugi faktor kojim bismo mogli objasniti broj korisnika koji stižu tijekom godine, rekla je Laura Pavičić. Predstavila je i put korisnica nakon izlaska iz Doma te rekla da se, nažalost, njih oko 35 posto vrati zlostavljačima.

– Konstantna brojka tijekom godina jest da se oko 35 posto korisnica u prosjeku vraća u svoje prijašnje veze i obitelji. Naravno da nas taj postotak ne veseli, ali mi gledamo na to da se 65 posto ipak nije vratilo. Na to smo ponosni i to je dobra vijest među ovim brojkama, rekla je Pavičić. Jedan od faktora koji određuje put korisnice nakon izlaska iz Doma je i vrijeme provedeno u Domu. Žene koje u ustanovi ostanu od šest mjeseci pa do godine dana, imaju veću šansu da se ne vrate zlostavljaču. Što se tiče obrazovne strukture korisnica, 9 posto od ukupnog broja korisnica ima nezavršenu osnovnu školu, 32 posto završenu OŠ, 54 posto srednju školu, 1 posto korisnica ima višu stručnu spremu, a visoku 4 posto.

Ravnateljica Doma Željka Frković podcrtava kako je njihov primarni cilj pružiti pomoć ženama kako bi se mogle osamostaliti. Također, nastavlja da su se po uzoru na Svetu Anu otvarale i druge sigurne kuće u Hrvatskoj.
– Važno je pružiti duhovnu potporu u prevladavanju svih teškoća i boli, proživljenih traumatskih iskustava. Od početka rada korisnicama se pruža psihološka, medicinska i sva druga potrebna pomoć, kako bi se oslobodile straha i postale dovoljno jake da mogu krenuti dalje u život. Također, Dom je uvijek bio multikonfesionalna i multietnička zajednica, a tako je i danas. Uvijek ističemo njegovanje tolerancije i uzajamnog poštovanja, rekla je ravnateljica Frković.

Ovom prigodom podijeljene su i zahvalnice svima koji su svojim zalaganjem i radom omogućili rad Doma sveta Ana, uz ustanove koje financijski podupiru rad, zahvalnica je uručena sestri Suzani Samardžić, dugogodišnjoj ravnateljici Doma.
– Bit ću vrlo kratka i citirati sv. Pavla: “Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj

Dan uzvratiti Gospodin.” Neka tako uzvrati i svima koji nastavljate posao u Domu, kao i svima koji su dosad doprinijeli njegovu radu. Zahvaljujem vam od srca, hvala svima koji ste našli vremena, ljubavi i empatije, prema ovoj djelatnosti koja je lijepa, ali jako teška. Želim vam ustrajnost do kraja, snage i Božjega blagoslova, rekla je Suzana Samardžić. Osnivači Doma su Riječka nadbiskupija i Caritas Riječke nadbiskupije, a njegovo funckioniranje pomažu i Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Primorsko-goranska županija, Grad Rijeka, a dobru suradnju imaju i s OŠ Podmurvice te Dječjim vrtićem Rijeka. Predstavnici ovih institucija također su se prigodno obratili skupu, među njima, ravnateljica Caritasa Riječke nadbiksupije sestra Marija Faustina Kovačević, viša savjetnica pri Zavodu socijalnog rada resornog Ministastva, zamjenica župana Marina Medarić te riječki gradonačelnik Marko Filipović. Oni su u ime institucija i primili zahvalnice od ravnateljice Doma Željke Frković.