NOVI VINODOLSKI – Supružnici Vera i Tami Sokolić već se godinama ubrajaju među najuspješnije djelatnike u turizmu koji na turističko tržište plasiraju privatni turistički smještaj, a nedavno su obilježili čak 30 godina rada Turističke agencije VETA Trade (VEra i TAmi). Bio je to odličan povod da ih posjetimo u njihovoj turističkoj agenciji,
Kako kaže Tami Sokolić, on i supruga turizmom se bave jako dugo, a njime ga je davne 1965. godine »zarazio« njegov tetak.
– Tetak je bio direktor hotela Lišanj. Bio sam osmi razred i on mi je predložio kako ne bi bilo loše da pokušam zaraditi koji dinar preko ljeta. Prihvatio sam posao u turizmu bez opterećenja, što mi je od prvih dana bilo veliko veselje, govori Tami te nadodaje kako je hotel Lišanj tih godina imao standardnu klijentelu koju su mahom činili stalni gosti.

Vera i Tami Sokolić već tri desetljeća radom agencije VETA obogaćuju novljanski turizam / Foto MARKO GRACIN

Tami Sokolić potom je bio dugogodišnji direktor turističkog naselja Zagori (od 1976. do 1989. godine). Kako kaže, za ono doba turističko naselje Zagori ostvarivalo je značajne rezultate, a naseljem je dominirao sezonski hotel »B« kategorije s kampom. Od 1989. godine prešao je u HTP Novi koji se tada zbog financijske stabilnosti i neovisnosti izdvojio iz hotelskog poduzeća Jadran. Tami je obnašao funkciju pomoćnika glavnog direktora, a bio je zadužen za komercijalu. Uslijedila je pretvorba i privatizacija, Tami se 1992. godine vratio s ratišta u Lici i iste godine razgovarao sa suprugom Verom, nakon čega odlučuju pokrenuti vlastito poduzeće.
– Kada smo razgovarali o tome, bilo je to vrijeme međunarodnog priznanja Hrvatske, što nam je pružalo dodatni motiv da 2. svibnja 1992. godine registriramo svoje poduzeće. Tada je poduzeće bilo za turizam, trgovinu, marketing i zastupanje jer još nismo točno znali u kojem ćemo se pravcu razvijati, ali vrlo brzo smo se opredijelili isključivo za turizam, govori Sokolić.
Kako kaže, nadu u povratak turizma u Hrvatsku i signal velikog optimizma dobili su nakon što su, u suradnji sa županijskim HGK, promovirali Primorsko-goransku županiju na tadašnjem sajmu u Salzburgu.

Privatni smještaj

Tami navodi kako je 1996. godina bila svojevrsna prekretnica, s obzirom na to da su se tada ozbiljno uhvatili agencijskog posla.
– Bio je to naš značajni angažman u turizmu u koji smo uključili sva naša znanja sa studija i uključili brojne partnere. Napravili smo procjene prema kojima smo zaključili da trebamo krenuti u onaj dio segmenta hrvatskog turizma koji u to vrijeme nije bio organiziran i nije mu bilo posvećeno dovoljno pažnje u turističkoj ponudi, a to je bio privatni smještaj. Privatni smještaj bio je prepušten stihiji i volji iznajmljivača, određene tete Mare ili tete Ane, koje nikada nisu imale kontakata s tržištem, a kamoli partnerima. Zaključili smo da ga trebamo osmisliti i kao takvog plasirati na tržište. Godine 1996. izdali smo jedan od prvih kataloga privatnog smještaja. I eto, opstali smo unatoč raznim krizama i događanjima na koje se nije moglo utjecati, od krize 2008. godine pa sve do COVID-krize i situacije u Ukrajini, govori Tami Sokolić.
Na pitanje koja je tajna njihova uspjeha nedvosmisleno odgovara:
– Tajna je u radu, odnosno upornosti i profesionalnosti. Nije se bilo lako održati uz konkurenciju i krize, ali da smo svaki put bili na dobrom putu, pokazuju i brojna priznanja koja smo dobili kao agencija i kao pojedinci. Istaknuo bih i dobru suradnju s Gradom Novim Vinodolskim, s TZG-om Novi Vinodolski i turističkim zajednicama grada Crikvenice, Vinodolske općine, Kvarnera, kao i sa Županijom i Županijskom komorom Rijeka, ističe Tami Sokolić.

Kriza kapaciteta

Kada spominjemo turistički razvoj Novog Vinodolskog, Tami kaže kako se Novi Vinodolski još krajem bivše države dobro pozicionirao na tržištima i etablirao kao turističko središte sa zadovoljavajućom smještajnom infrastrukturom.
– HTP Novi imao je oko 2.600 kreveta u čvrstim objektima te dva velika kampa s oko 4.000 mjesta – Zagori s oko 3.500 mjesta i Povile s oko 500 mjesta. Tada se radilo o dostatnom kapacitetu, ali je Novi Vinodolski devedesetih i početkom dvijetisućitih zapao u krizu kapaciteta, pogotovo hotelskih. Sad se priča okreće prema kvaliteti postojećih hotela. Hotel Lišanj se dobro uzdigao, kao i turističko naselje Zagori s Wyndham Grand Novi Resortom… Međutim, potencijali Grada Novog Vinodolskog znatno su veći, govori Sokolić te napominje kako budući turistički razvoj Novog ovisi o dodatnoj hotelskoj izgradnji predjela Glavice, uređenju hotela San Marino i Klek, a hotelski i privatni smještaj mora pratiti i adekvatna kupališna infrastruktura.
– Davne 1983. godine napravili smo izračun saturacije kupališnih prostora koji je iznosio 1,7 četvornih metara po gostu, a danas je on drastično pao, nitko ne zna točno koliko, govori Tami.
Za kraj odgovara na pitanje vezano uz prognozu turističke sezone.
– Teško je prognozirati sezonu jer nitko ne zna kako će se na turizam reflektirati ratna zbivanja u Ukrajini. Ipak, pod pretpostavkom da neće biti daljnje eskalacije sukoba, vjerujem da bi sezona trebala biti relativno dobra, blizu onoj iz 2019. godine. Također, zbog trenda sve kasnijeg bookinga, vjerujem da će sezona u punom zamahu biti tek u kasnijim ljetnim mjesecima, zaključuje Tami Sokolić.

Robert ŠIMONOVIĆ