Snimila Ana KRIŽANEC
Sve je započelo u popodnevnim satima, kad su na Placu izašli veli i mali mesopustari, svirajući najsporiju "zogu od sprogoda", uz koju su prethodno tri puta obišli grad
povezane vijesti
NOVI VINODOLSKI – Dvadeset i jedan dan građani Novog Vinodolskog živjeli su kao jedno, dišući za tradiciju, užance, običaje i navade stare, onako kako to samo oni znaju. A veliko finale Novljanskog mesopusta, nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske i običaja koji u Novome traje “od kad žarko sunce sjaje”, zbilo se danas na Čistu sredu (Pepelnicu), kad je žalosni novljanski puk “priredil” još jedan sprogod i spaljivanje mesopusta. Tako je koncu stigla još jedna trotjedna pučka usmena drama, a najdeblji kraj po običaju su izvukli glavni krivci za sve zlo koje je u proteklih godinu dana zadesilo Novi. Veli mesopust ŠČedinar i mali Potresko skupo su platili za sve pantarije, dešpete i pi*darije koje su “načinili” novljanskom puku, i to tako što su spaljeni na uzidanoj kamenoj lomači na Artu, odnosno na samoj punti uz ušće Suhe Ričine prema moru.
Povorka tradicije
Sve je započelo u popodnevnim satima, kad su na Placu izašli veli i mali mesopustari, svirajući najsporiju “zogu od sprogoda”, uz koju su prethodno tri puta obišli grad. Kada su se četvrti put pojavili na novljanskoj Placi, triput su se zajedno s “picimortima” zavrtili oko koprivića te se zaputili prema Korzu. Povorka višestoljetne tradicije krenula je tako na posljedni ispraćaj brižnih mesopusta, a na njenom čelu našli su se picimorti, koji su na drvenim škalama ukrašenima bršljanom nosili mesopuste ŠČedinara i Potreska. Pratili su ih “mat i otac” mesopustovi, kapitani velih i malih mesopustara i sami mesopustari. Otac je ovo leto dobrano podsjećao na Damira Martinovića iz Leta 3, a bila je tu i “kripa”, odnosno žuta škoda u kojoj, ili bolje rečeno na kojoj, su sjedili auditor, odvjetnik i mandator. Slijedili su ih lažnih popi i koludrice, “fritaja na kotačima” i stotine Novljanki, Novljana i drugih znatiželjnih posjetitelja. Prizor koji je moguće vidjeti jedino u Novom Vinodolskom i nigdje drugdje na svijetu. Od najmanjih do najvećih, od najmlađih do najstarijih, svi u Novome žive Novljanski mesopust! Tko nije doživio kako izgleda sprogod mesopusta, teško mu je shvatiti o čemu se ovdje radi. Bilo kako bilo, povorka se zaputila niz Korzo, a onda je nastavila sporim korakom kretati se magistralom putem Pod Barana, sve do Zatrepa.
Pogrebac mesopusta
More ljudi u konačnici se zaustavilo na Artu, gdje su veli i mali mesopustari počeli tući brzu zogu, a što je bio znak da se Ščedinaru i Potresku sprema ono najgore. Picimorti su povadili mesopustovu slamu, kapitani po posljednji put pozdravili glavne negativce, a mandator Velibor Velo Topolovec pročitao je “Pogrebac mesopusta” – posljednji posmrtni govor. Tako je “ovo leto prišlo kraju, finilo j’ po običaju”. “Mesopust je živil kratko, zjebal nas je on na slatko”…, čitao je Topolovec i završio riječima: “Štorije su prišle kraju po novljanskon običaju. Prišlo nan je ŠČ va usta, zapalimo mesopusta!”. Ožalošćeni puk potom je izrecitirao dobro znane riječi – “Bil je, ni ga, opet će prit! Zel ga j’ vrag za celo leto dan!”
