Besplatna prehrana na terenu

U crikveničkoj školi imaju tek malu čajnu kuhinju s jednim štednjakom: ‘Kako to može biti dosta? Učenici jedu u razredima’

Robert Šimonović

Problem se javlja u školama koje nemaju adekvatnu kuhinju, blagovaonicu, pa čak niti zaposlenog kuhara, kaže Deana Čandrlić Zorica



CRIKVENICA – Tema besplatnih školskih obroka u posljednje je vrijeme poprilično zastupljena u javnosti i širem medijskom prostoru. Podsjetimo, prvim danom novog polugodišta u hrvatskim školama počeo je projekt besplatnih školskih obroka, što znači da je država iz proračuna osigurala više od 500 milijuna kuna kako bi učenici srednjih i osnovnih škola svakodnevno imali osiguran besplatan obrok.


Prehranu za učenike kao i do sada sufinanciraju i organiziraju njihovi vlasnici i osnivači u suradnji sa školama, samo što od sada jedinice lokalne samouprave od države dobivaju 1,33 eura (10 kuna) po svakom učeniku u svrhu osiguravanja besplatnog obroka. Iako mnogi ravnatelji i drugi dionici u odgojno-obrazovnom sektoru pozdravljaju ovaj projekt, gotovo da i nema škole koja nije suočena s brojnim problemima i poteškoćama, a koji proizlaze iz organizacije i provedbe samog projekta. U brojnim školama nedostaje osoblja, prostora, opreme i drugih adekvatnih preduvjeta, uvjeta i mogućnosti, zbog čega je čitava priča poprilično otežana. Situacija nije idealna niti u dvjema osnovnim školama u Crikvenici, kao niti u onoj u Novom Vinodolskom, što su nam u razgovoru potvrdili i ravnatelji navedenih škola.


Ishitrena odluka


Tako ravnateljica crikveničke Osnovne škole Vladimira Nazora smatra da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja nespremno ušlo u čitav projekt, donijevši ishitrenu, odnosno nepotpuno pripremljenu i osmišljenu odluku, zbog koje projekt u praksi poprilično zakazuje.




– Smatram da je ministarstvo, prvenstveno sebi samima, trebalo osigurati više vremena za provedbu čitavog projekta, pa tako onda i školama, ili pak dobavljačima. Problem se javlja u školama poput naše, koje nemaju adekvatnu kuhinju, blagovaonicu, pa čak niti zaposlenog kuhara. Ministarstvu smo prije 40-ak dana poslali zamolbu za odobrenje suglasnosti za zapošljavanje kuhara, no niti nakon tri požurnice, još nismo dobili nikakav odgovor, govori Čandrlić Zorica.


Ističe i čitav niz drugih problema s kojima je OŠ Vladimira Nazora suočena.


– U školi imamo čajnu kuhinju s jednim malim štednjakom, što zasigurno nije dostatno za svakodnevnu pripremu obroka za više od 200 djece koja su se uključila u projekt besplatnih obroka. Nemamo niti blagavaonicu, stoga učenici jedu u razredima. Organizirali smo to tako da redari svakog razreda pet minuta prije završetka nastave dolaze po marende i donose ih natrag u razrede, govori Čandrlić Zorica.


Dodaje da je vrlo teško uopće osigurati djeci kvalitetan obrok i napitak koji neće »probiti« iznos od 1,33 eura.


– S obzirom na cijene koje iz dana u dan sve više rastu, mislim da se radi o nedovoljnom iznosu. Mi se doista trudimo djeci osigurati što zdravije i kvalitetnije obroke, ali je stvarno pravi pothvat takve obroke ukalkulirati u iznos od 10 kuna. Pokušali smo s »outsourcingom«, ali i tu nailazimo na brojne poteškoće, govori ravnateljica OŠ Vladimira Nazora.


Povoljnija situacija


Deana Čandrlić Zorica zaključuje da, iako se škola maksimalno nastoji držati uputa ministarstva te potpuno implementirati projekt besplatnih obroka, poteškoća je i dalje jako puno te će se na otklanjanju istih u idućem razdoblju morati još poraditi.


– Od 309 učenika, njih 238, odnosno 77 posto, se izjasnilo za besplatne obroke. To je tri puta više marendi nego ranije, a uvjeti su ostali isti, kaže Čandrlić Zorica, dodavši da je situacija, zbog manjeg broja učenika, nešto bolja u područnim školama u Dramlju i Jadranovu.


U drugoj crikveničkoj osnovnoj školi – OŠ Zvonka Cara, situacija je ipak nešto povoljnija. Ravnateljica Desiree Pečaver kaže nam kako niti ondje ne postoji blagovaonica, ali zato OŠ Zvonka Cara ima veću kuhinju i zaposlenu kuharicu.


– U matičnoj školi je 265 učenika, a u područnoj školi u Selcu 30 učenika. Besplatne obroke do sad je prihvatilo oko 75 posto učenika. Postepeno u jelovnike uključujemo drukčije i zdravije obroke, kao što su kravlji sir s vrhnjem, pašteta od tune, voće, pa čak i palenta s jogurtom. Važan faktor su i roditelji koji trebaju poraditi na mijenjaju prehrambenih navika djece. U svakom slučaju, smatram da se radi o dobroj mjeri koja za cilj ima to da sva djeca jedu isto, zdravo i besplatno, ali treba još dosta poraditi na ostvarenju svih uvjeta. Tako, primjerice, i dalje nemamo mogućnosti za pripremu toplih obroka. Također, kuharica koja je i do sada pripremala marende te posluživala učenicima iz produženog boravka ručak, sada ima znatno više posla i pitanje je hoće li moći sve sama obavljati, kaže Desiree Pečaver.


Faza prilagodbe


Boris Turjak, ravnatelj novljanske OŠ Ivana Mažuranića, kaže:


– Projekt besplatnih obroka vidim kao pozitivnu priču. Međutim, pokušavamo se snaći i prilagoditi prostoru i vremenu, svemu što je moguće, ali ima još puno stvari koje treba riješiti. Kuharica nam je zaposlena na pola radnog vremena, što je za sada jedva dostatno i za pripremu hladnih obroka, a kamoli toplih. Smatram da bismo trebali imati zaposlene čak dvije kuharice. Kuhinju imamo, ali ona zahtijeva generalnu obnovu. Radimo na projektnoj dokumentaciji za obnovu kuhinje, no radi se o projektu koji iziskuje značajna sredstva i za čiju će provedbu trebati vremena.


U novljanskoj osnovnoj školi do sada se pripremalo oko 120, a sada se priprema oko 200 marendi. Sveukupno školu pohađa oko 250 učenika.