Svega nekoliko kilometara od mora, na ulazu u pitoreskno vinodolsko mjesto Tribalj nastalo je Tribaljsko jezero. Umjetno ali lijepo! Nastalo je jer je trebalo i to Hidroelektrani Vinodol, rekao je čelni čovjek GHE Vinodol Boris Glavan.

– Nastalo je početkom 80- godina prošlog stoljeća, a puni se na dva načina – prirodnim i umjetnim. Ili iz potoka Dubračina koji izvire ispod Križišća, te putem crpki koje iz malog bazena s 20 tisuća kubika vode i nalazi se deset metara ispod razine jezera, kad zatreba pune to isto jezero koje sadrži milijun kubika vode, kaže Glavan.

Zanimljivo kako mali bazen pomaže velikoj akumulaciji i još crpke »pumpaju uzbrdo«. Tako smo to mi shvatili, a ako je pogrešno – ne zamjerite jer glavna tema ovog jezera je ribičija. Kad, tko i kako se sjetio da akumulacijsko jezero naprave jezerom šarana, odnosno da ga poribe šaranom pitamo Ivicu Brnjića, predsjednika Športskog ribolovnog društva »Šaran« iz Triblja.

– A domislili su se jako brzo od načinjanja jezera. Dakle osandesetih let pasanoga stoljeća. Od onda do danas vrši se redovito poribljavanje i to dva puta na leto. Eto, i pred neki dan smo imeli jedno, kaže Brnjić.

Doznajemo da je Športsko ribolovno društvo »Šaran« iz Triblja osnovano 1988 godine, da trenutno broji stotinjak članova i da je njihovo jezero jedinstveno upravo po tome što je »šaranska voda koja je smještena nekoliko kilometara od mora.« Na takvom geografskom položaju i s takvom klimom, ribolov na jezeru se odvija tijekom cijele kalendarske godine, ali i njima je korona pomrsila račune.

– A je. Nama je uvijek dolazilo puno ribiča ne samo izvan granica županije već i izvan državnih granica. Pandemija je zaustavila dolaske pa sad na jezeru love lokalni ribiči, ali sve prolazi pa će i ova nedaća, zaključuje Brnjić

A da je u pravu, da »lokalci« sad imaju cijelo jezero gotovo pa samo za sebe dokazuju Mario Džankić iz Krasice i njegov prijatelj Steven John Miles iz Luksemburga, ali bribirski zet. Zanimljivu priču ima ovaj ribički dvojac.

– Trenutno sam u ribolovu 24 sata, ulovio sam tri šarana. Najteži među njima imao je 16,6 kilograma. Noćne su to ptice – počeli su gristi oko 21.24 sati pa opet oko tri ujutro. Čisto da me održe budnim. Meni je ribičija razbibriga. Kad s platforme dođem doma ovako se relaksiram, priča Mario i dodaje kako je na jezero došao s punom »ribičkom opremom« – šator, kuhalo…

Onaj koji mu se u ribičiji pridružio »dok još može« je Steven John Miles. Rekosmo – Luksemburžanin koji je suprugu i dom našao u Bribiru. Možda je poznatiji zaljubljenicima u pikado nego onima u ribičiju ali kaže da je dobar na oba polja. Otkrivamo da će uskoro morati »igrati« i na trećem, na kojem će morati biti najbolji.

– Moram iskoristiti još ovo malo slobodnog vremena jer, da se pohvalim, uskoro ću postati tata, a onda zna se što je, odnosno tko je na prvom mjestu, kaže Miles.

Za sve koji ne znaju – u Tribaljskom jezeru se ulov vraća u jezero ili…

– Doma se more zet som, jegulja, štuka i amur, naglašava Ivica Brnjić, predsjednik ŠRD »Tribalj«.

Za kraj još samo informacija – u jezeru veličine 41 hektara, najviše je zasupljen šaran ali ima i amura, babuške, soma, tostolobika, smuđa, jegulje, žutooke i bjelice… Pravila ponašanja možete pročitati na web stranici Društva. I ponašajte se!