GRIŽANE – Sestre Družbe Presvetog Srca Isusova nakon 56 godina djelovanja napustile su župu u Grižanama. Od župljana su se oprostile na euharistijskom slavlju koje je u župnoj crkvi sv. Martina predvodio župnik Tomislav Ćurić.

Zahvalio je sestrama za sve što su učinile u ovoj župi, od obnove ruševne župne kuće do brige za bolesne i nemoćne koji su u toj kući mogli pronaći utočište. Bile su i velika podrška župnicima kojima je župa bila povjerena iako u njoj nisu živjeli, izvijestio je portal Riječke nadbiskupije.

Došle 1965. godine

Vrhovna je predstojnica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova s. Dobroslava Mlakić nakon mise zahvalila župniku i njegovim prethodnicima te svim župljanima na pomoći i podsjetila na djelatnosti sestara u ovoj župi. Rekla je da su sestre u Grižane došle 1965. godine na inicijativu mons. Josipa Pavlišića i tadašnjeg senjsko-modruškg biskupa dr. Viktora Burića, koji je s. Franciski Ivković, vrhovnoj poglavarici Družbe, predložio da se sestre usele u župnu kuću u Grižanama kako bi se sačuvalo vlasništvo župe, koja je bila bez svećenika. Sestre su morale temeljito obnoviti kuću, neko su vrijeme u njoj boravile djevojke u novicijatu, a kasnije su se posvetile karitativnom djelovanju otvorivši Dom za starije i nezbrinute osobe.

Teški uvjeti

– Sestre su pronalazile napuštene i zapuštene starije osobe po kućama te su ih prihvaćale i smještale u Dom u kojem su im nastojale osigurati život i smrt dostojne čovjeka, skrbeći se za njihove tjelesne i duhovne potrebe. Ukupno su sestre u Grižanama skrbile za oko 400 starijih osoba. U vrijeme dok je u Grižanama radila dobra Majka Franciska Ivković, u Domu su sestre na skrbi imale do 30 starijih osoba, čemu sam i sama svjedok jer sam ovdje živjela i radila godine 1973. i 1974. Nije to bilo lako, pogotovo jer se radilo u teškim uvjetima, a kuća je čak bila bez vode. Radilo se uz mnogo žrtve i napora, trebalo je dnevno odvajati i nekoliko sati za donošenje vode iz središta samoga mjesta za potrebe kuće i za njegu starica. Tek 1978. sestre su uspjele od svojih skromnih sredstava uvesti vodu i grijanje u kuću i olakšati si taj teški, ali spasonosni karitativni rad. Bilo je to vrijeme nakon Drugog svjetskog rata kada je komunistička vlast zabranila sestrama da se brinu o djeci i zatvorila sva njihova sirotišta i vrtiće. Sestre su se raspršile iz svojih samostana i djelovale u župama na području Senjsko-modruške, a od 1969. godine Riječko-senjske nadbiskupije, a morale su poći i u inozemstvo, rekla je s. Mlakić te pročitala imena 24 sestre koje su tijekom 56 godina djelovale u Grižanama i istaknula s. Katarinu Šikalo, koja je tamo djelovala gotovo 50 godina te je ispraćena aplauzom župljana.

Nakon mise župnik je sestrama uručio prigodne darove, a župljani su ih došli pozdraviti.