Kad nekome kažete: ne mlati praznu slamu, onda, u najmanju ruku, riskirate da će taj »podići nos«. Ali, ako to isto kažete Selčanima, mogli bi vam odgovoriti: »Moram, hoću, želim…, tako mi nalaže običaj i navade stare!« I to ne bilo kakvi, ne bilo koji, već oni koji u Selcu traju gotovo 160 godina!

Da, dobro ste pročitali. Za razliku od ostatka svijeta, koji praznu slamu mlati cijele godine, Selčani praznu slamu mlate samo jedan dan u godini, i to doslovno! U centru Selca tako je po 158. put na mesopusni utorak održana tradicionalna mlaća prazne slame.

Radi se o jedinstvenom narodnom običaju kakvog, poprilično smo sigurni, nema nigdje u Hrvatskoj. Sve je počelo obahajanjem Selačke mantinjade koja je prvo pozdravila mještane okupljene u centru mjesta, da bi se potom zaputila prema predjelu Selca naziva Brdo.

Na putu prema Brdu mantinjada je sa sobom »pokupila« mlatačice, žene s grabljama i žene u svečanim i radnim narodnim nošnjama.

Povorka svih generacija, na čelu koje je bio glavni krivac za sve nedaće u prethodnoj godini, kretala se od Brda prema kapelici svetog Josipa, kroz Uski, pa sve do rive i palade, vrativši se u konačnici ponovo na selačku placu, gdje je uslijedila i poznata mlaća prazne slame.

Nakon što se slama pošteno izmlatila, došao je red da se ista i zapali, a za to vrijeme pjevala se tradicionalna pjesma »Zorčica zori« te su otplesana dva stara i tradicionalna plesa – »Kolunati« i »Hrvacki«.

Za to vrijeme mještani su promatrali kojim će putem krenuti dim zapaljene slame budući da Selčani vjeruju da smjer dima određuje plodnost mora ili zemlje. Logično, ako dim ode prema moru bit će ribe, a ako ode prema kopnu bit će rodna zemlja.

Dim se »premišljao«, stoga zaključujemo: bit će svega! Kako to obično biva, i ove godine zaigralo je poznato Selačko kolo. Za vrijeme kola mještanima se dijeli kava, vino i baškoti. Selački mesopust završava na Čistu sredu, čitanjem šentence i paljenjem mesopusta.