Središnji križ postavljen je u drugoj polovici 19. stoljeća
Projekt je pokrenuo Grad Crikvenica, a radovi će potrajati još iduća dva tjedna
povezane vijesti
DRAMALJ Nedavno su započeli nužni konzervatorsko-restauratorski radovi oko projekta uređenja središnjeg križa na mjesnom groblju u Dramlju. Projekt je pokrenuo Grad Crikvenica, a radovi će potrajati još iduća dva tjedna.
Stanovništvo nekadašnjih dramaljskih zaseoka dugo je zadržalo običaj prenošenja pokojnika preko brda i ukapanja u Vinodolu, pritom se koristeći starim prapovijesnim putovima. Mještani zaselka Domijani taj su običaj zadržali sve do 1938. godine.
Pokojnici su se najčešće ukapali na mjesnim grobljima u Driveniku i Triblju, odnosno na području župa kojima su tada pripadali. Istočni dio dramaljskih sela pripadao je župi u Belgradu, a zapadni Driveniku. Tek u drugoj polovici 18. stoljeća, uz staru kapelicu koja je vjerojatno bila posvećena sv. Jeleni, nastaje današnje mjesno groblje.
Iz tog je vremena ostao zabilježen i jedan zanimljiv podatak – kako se groblje smjestilo na pravom primorskom kršu, golom i kamenom, svaki je stanovnik radi uređenja bio dužan donijeti deset košara zemlje. Tek osnutkom samostalne župe i izgradnjom župne crkve počinju i češći ukopi na dramaljskom groblju. Središnji križ na mjesnom groblju postavljen je u drugoj polovici 19. stoljeća. Sakralni križ od kovanog željeza nalazi se na stepenastom kamenom postolju, ukrašen je vitičastim ornamentima te prikazom Krista na križu i ženskog lika (vjerojatno sveta Jelena). Na njemu su vidljive dvije godine, 1879. na metalnom kružnom dijelu te 1880. uklesana na kamenom postolju, zahvaljujući kojima ga možemo jednostavno datirati. Uklesani natpis spominje i inicijale »J. D.«, a vjerojatno je riječ o tadašnjem župniku Ivanu Domijanu, koji je dao podići križ.
Duže od 140 godina križ je bio izložen svim mogućim atmosferilijama koje su ostavili vidljive tragove i oštećenja i na metalnom i na kamenom dijelu. Iz tog je razloga Grad Crikvenica pokrenuo njegovu restauraciju, kako bi križ i dalje mogao ostati dostojanstvenim i tihim svjedokom posljednjih odlazaka te mjesto počasti za sve one kojih više nema.