SENJ – Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu održan je Znanstveni kolokvij »Stvaralaštvo i intelektualni transferi hrvatskih latinista«, a za Senj je naročito interesantan bio drugi dio tog skupa pod nazivom »Pavao Ritter Vitezović kao kulturni posrednik« koji je moderirala članica Organizacijskog odbora prof. dr. sc. Zrinka Blažević.

Pavao Ritter Vitezović hrvatski je povjesničar i književnik, a bavio se i jezičnim pitanjima te ga se smatra bitnim prethodnikom nacionalnog preporoda u 19. stoljeću. Rođen je u Senju 1652. godine kad je njegova obitelj dobila hrvatsko-ugarsko plemstvo. U rodnom gradu stječe osnovno obrazovanje koje nastavlja kod zagrebačkih isusovaca. Studij filozofije pohađa u Rimu, ali ga ne završava. Boravi u Kranjskoj kod slovenskog polihistora Johanna Weicharda Valvasora gdje uči njemački jezik, savladava bakrorezačku vještinu te stječe znanja iz geografije i povijesti. Po povratku u Senj postaje njegovim poslanikom u Ugarsko-hrvatskom saboru 1681. godine. Od 1694. do 1699. godine u Zagrebu je upravitelj Zemaljske tiskare, prve takve ustanove u Banskoj Hrvatskoj, nakon čega je delegiran za predstavnika Hrvatske u formiranju novih granica između Hrvatske, mletačke Dalmacije i turske Bosne nastalih Karlovačkim mirom. Vrativši se u Zagreb posvećuje se pisanju, a uslijed požara koji je oštetio tiskaru odlazi u Beč gdje umire 1713. godine.

Ostavio bogat opus

Vitezović je ostavio bogat opus, pišući djela na hrvatskom i latinskom jeziku, od čega velik dio poezije i proze na latinskom nije objavljen. Među djelima na latinskom od posebne su važnosti kratka rasprava »Croatia rediviva« (Oživljena Hrvatska, 1700.), nastala u povodu Karlovačkoga mira gdje Vitezović Južne Slavene proglašava jednim narodom – Hrvatima, te spjev »Plorantis Croatiae saecula duo« (Dva stoljeća ucviljene Hrvatske, 1703.), oblikovan kao tužaljka Hrvatske nad svojom nepravednom sudbinom, s prikazom najvažnijih povijesnih događaja 16. i 17. stoljeća. Zanimljive su i njegove dvije zbirke poezije (Laurus auxiliatoribus Ungariae, 1687. i 1689.), pisane u tadašnjoj popularnoj formi anagrama.
Spjev »Odiljenje sigetsko«, objavljen 1684. godine, najznačajnije je Vitezovićevo djelo na hrvatskom jeziku. Tematski vezan uz sigetsku bitku iz 1566. godine, nekonvencionalne je forme, a oslanja se na slično djelo Petra Zrinskog. Na hrvatskom jeziku Vitezović je još objavio povijesni prikaz »Kronika aliti spomen vsega svijeta vikov« (1696.), knjižicu »Lado horvacki iliti Sibila« (1701.), knjigu poslovica »Priričnik aliti razliko mudrosti cvitje« (1703.) te epsku pjesmu »Sejnčica« (1704.). Vitezovićev je značaj u djelima koja su vezana uz hrvatsku povijest, hrvatsku političku situaciju i rješavanje jezičnih pitanja, čime se predstavlja kao jedan od pokretača hrvatske nacionalne svijesti u njezinoj dugoj povijesti.

Prezentirane teme

Na Znanstvenom kolokviju prezentirano je nekoliko tema vezanih za Vitezovićevo djelo, primjerice »Mappa mundi u anagramima P. R. Vitezovića«, o čemu je govorila izv. prof. dr. sc. Tamara Tvrtković. Temu »Epistolae metricae kao izvor za Vitezovićevu svakodnevicu« iznijela je doc. dr. sc. Violeta Moretti, »Vitezović u ‘književnoj republici’: Ego-mreža Pavla Rittera Vitezovića i adresata njegovih pjesničkih poslanica« je tema o kojoj je govorila Tihana Kušter, a o temi »Osmanlijska osvajanja hrvatskih zemalja – prijedlog integrativnog pristupa srednjoškolskoj nastavi kao primjer sukreiranja kurikuluma prema djelu Pavla Rittera Vitezovića ‘Dva stoljeća uplakane Hrvatske’« govorila je Ana Kadović.
U ime gradonačelnika Senja Jurice Tomljanovića sudionike Znanstvenog kolokvija pozdravio je savjetnik-koordinator za kulturu i društvene djelatnosti Mislav Bilović te najavio da se iduće godine obilježava 370. obljetnica rođenja radi koje Grad Senj planira 2022. godinu proglasiti godinom Pavla Rittera Vitezovića te istu dostojno obilježiti nizom prigodnih događanja u sklopu proslave Dana grada.