CRIKVENICA Obilazeći početkom tjedna suvenirnice na području grada Crikvenice, nismo mogli ne navratiti u zlatarnu Roberta Bashote.

Iako nije riječ o tipičnoj suvenirnici, ovaj crikvenički zlatar na prvu nas je kupio svojom pozitivnom energijom, pristupačnošću, zaraznim osmijehom, ali i činjenicom da u Crikvenici na istoj lokaciji posluje već 40-ak godina.

Kako bi u reklamama rekli: »I to nije sve!« Bashota je dobitnik nagrade Obrtničke komore Primorsko-goranske županije za životno djelo te Godišnje nagrade Grada Crikvenice, a njegova obitelj zlatarstvom i filigranstvom se bavi punih 100 godina, od daleke 1924. godine!

Zlatarstvom u Crikvenici počeli su se baviti 1956. godine, a kako je počela priča obitelji Bashota, s kojim izazovima su se suočavali i s kojima se danas Robert susreće, ispričao nam je vlasnik obrta »Zlatar i filigran Bashota«.

Strpljivo i polako

Kako kaže Robi, danas se najviše prodaju različiti privjesci, ali i drugi nakit od srebra, zlata, pa čak i mediteranskih koralja.

Nekad je u modi bio i nakit od čelika, ali posljednjih godina ponovo je »in« onaj klasičan nakit. Najviše kupuju stranci. A kako je moguće toliko dugo opstati u jednom te istom poslu?

– Guramo kako znamo. Jako je bitna podrška obitelji u svemu tome, kao uostalom i u svakom drugom poslu. Svim mladima i novim obrtnicima koji ulaze u biznis kažem: »Stvarajte uspjeh strpljivo i polako, jer nagli uspjeh je ujedno i nagli pad«, smatra naš sugovornik.

Tako je Robert posao nasljedio od oca, otac od djeda i djedova brata, a danas se Bashote mogu pohvaliti s četiri generacije zlatara.

Zlatarstvom i filigranstvom počeli su se baviti prije 100 godina, kad su s područja Kosova prešli dug put preko Beograda do Zagreba. Otvorili su radnju u Zagrebu, a prve poteškoće počinju se javljati između 1938. i 1948. godine.

– Bilo je to vrijeme nacionalizacije. Tadašnje vlasti su djedovom bratu odnijele sav nakit iz trgovine. Četiri godine su moji zatim radili u zadruzi i od 1952. godine plaćali najam jednoj židovskoj obitelji.

U tom zagrebačkom lokalu i danas posluje moj brat, iako je 1958. godine došla druga nacionalizacija. Ostatak obitelji zato se povremeno »spuštao« prema moru, odnosno prema turističkim mjestima kao što su Baška, Rab i Crikvenica.

I tako smo u Crikvenici od 1956. godine, a od 1969. otvoren je ovaj lokal na početku Strossmayerovog šetališta, gdje se i danas nalazim, govori Robert.

Brojne krize

Dodat će da je uvijek bilo izazovno raditi, a opstanak podrazumijeva i prolaženje kroz razne gospodarske, ekonomske i ine krize.

– Inflacije, devalvacije novca, sve je to trebalo preživjeti, ističe Bashota, pokazujući nam različite valute, od jugoslavenskih dinara, hrvatskih dinara, kuna…

– Osamdesete godine prošlog stoljeća, kad sam ja polako počeo ulaziti u biznis, bile su obilježene jakom gospodarskom i ekonomskom krizom.

Inflacija je rasla na dnevnoj bazi. Tisuću jugoslavenskih dinara gotovo je preko noći postalo 10 tisuća dinara, pa 100 tisuća, onda milijun!

Situacija je bila nešto bolja za vrijeme Markovića pa je onda kriza opet došla zbog Domovinskog rata. Nakon stvaranja hrvatske države kreće proces stabilizacije i rasta, da bi opet imali povremene krize, kao što je ona iz 2008. godine ili ova posljednja iz doba korone.

Da ne govorim da se cijena zlata u svim tim godinama drastično mijenjala, napominje Bashota.

A o čemu ovisi kolika će biti cijena, pitamo Roberta naivno i mladenački.

– Jeste li igrali ikada Monopoly? Eto, o tome ovisi. Veliki igrači s nama igraju Monopoly! Klade se između sebe i zabavljaju međusobno, a ispaštamo svi mi ostali, odgovara crikvenički obrtnik.

I doista, kad se tako promotri situacija, priznat ćemo da je bila i ostala umjetnost uspjeti u svim tim okolnostima i uvjetima.

Investicijsko zlato

Ipak, Robert je optimističan i vjeruje da će obrtništvo pronaći put za uspjeh, pa tako i zlatarstvo.

– Ljudi će uvijek htjeti kupiti nakit. Pitanje je jedino što će biti s cijenama. U zadnje vrijeme radimo sve tanje i tanje, odnosno sve lakše privjeske.

Primjerice, 100 grama čistog zlata prije samo godinu dana mogli ste kupiti za 5.400 eura, a danas za 7.200 eura. Proizvodnja nakita uključuje troškove izrade i još puno toga, stoga nije toliko isplativa kao, primjerice, kupnja investicijskog zlata.

Ali pitanje je i dokle će biti takva situacija kad je riječ o investicijskom zlatu, jer kao što smo rekli, ona se može promijeniti doslovno preko noći, zaključuje Robert Bashota.