Foto Franjo Deranja
Spjevana osuda »krivcu« za sve nedaće, kada se već ne može čitati pred mnoštvom na otvorenom, bit će pročitana u povijesnoj gradskoj vijećnici, odakle će je u utorak od 16 sati izravno prenositi lokalna TV-postaja
povezane vijesti
Primjer da se u »novonormalnom« ozračju može suprotstaviti i globalnom virusu i aktualnim epidemiološkim mjerama, dolazi iz Novog Vinodolskog i od Novljana, koji čuvaju svoju višestoljetnu mesopusnu tradiciju.
Poznati novljanski žitak, spjevana osuda »krivcu« za sve nedaće, čovjeku od slame Mesopustu, kada se već ne može čitati na otvorenom, pred uobičajenim mnoštvom građana, bit će pročitan u povijesnoj gradskoj vijećnici.
Odatle će KanalRi u utorak 16. veljače od 16 sati izravno prenositi čitanje »žitka«, i to prvi put otkada se zna za taj prostor na prvom katu frankopanskoga kaštela, u kojem je 6. siječnja 1288. godine donesen glasoviti Vinodolski zakon.
Autor žitka ove godine je Miljenko Žanić, kojem je to dvanaesti put da piše ovu osudu Mesopustu spjevanu u tradicijskom stihu osmercu, a čitat će ga također već prokušani »tužitelj« (auditor) Ronald Žanić, a uz njega i, prvi put, »odvjetnik« Danko Blažević.
Tako su se Novljani dovinuli kako u razdoblju mnogih ograničenja u provedbi prastarog narodnog običaja – primjerice, bez narodnog kola i obilaska mesopustara gradom – ipak doprijeti do što većeg broja svojih sugrađana, ali i gledatelja riječke TV-postaje.
Novljani, znači, neće moći ove godine zaigrati svoje nadaleko poznato narodno kolo u kojem »pivači« pjevaju junačke i domoljubne pjesme, a mladići mesopustari u svojim će odorama i ovaj put svemu unatoč ipak »tući« svoju poznatu »zogu« skladanu prema preporodnoj budnici »Još Hrvatska ni propala«: izići će svečano u središte grada ove nedjelje, 14. veljače, u 10 sati.
Čitanje žitka stoga je potpuna novost i zasigurno će imati svoje gledatelje i slušatelje na riječkoj TV-postaji KanalRi.
Koliko dugu tradiciju ima novljanski žitak Mesopustu i koliko Novljani drže do te tradicije, vidljivo je i iz podatka i činjenice da su već odavno objavili Knjigu žitaka (Novi Vinodolski, 1997.), i to s obuhvaćenim prijepisima žitaka od 1862. do 1996.
Naknadno je pronađen najstariji žitak, i to iz 1718. godine!
