NOVI VINODOLSKI – Vrata ljetne požarne sezone odškrinuta su s 1. lipnja, što znači da je pred nama dio godine u kojem vatrogasci dolaze do još većeg izražaja u odnosu na ostatak godine. Iako je vatrogastvo zahtjevan posao, odnosno poziv koji se obavlja 365 dana u godini, zbog sve učestalijih ekstremnih temperatura i sušnih razdoblja za vrijeme trajanja ljetnih mjeseci, dolazi vrijeme kada će vatrogasci postati još aktivniji. Stoga, logično pitanje koje se nameće glasi: »Jesu li vatrogasci spremni za ono što slijedi, odnosno, u kakvom će stanju vatrogastvo dočekati ljetnu požarnu sezonu?«.

Odgovor na ovo sveobuhvatno i višeslojno pitanje pokušao nam je dati zamjenik predsjednika Vatrogasne zajednice Primorsko-goranske županije i član Odbora za dobrovoljno vatrogastvo Hrvatske vatrogasne zajednice Velibor Velo Topolovec, Novljanin s 40-godišnjim iskustvom rada u vatrogastvu i pripremama ljetnih požarnih sezona.

Topolovec se osvrnuo na situaciju vezanu uz područje Primorsko-goranske županije, Novog Vinodolskog, ali i čitavog priobalnog područja, od Pule do Dubrovnika.

Generalno govoreći, iz razgovora s Topolovcem mogli bismo zaključiti da je trenutno stanje stvari daleko od idealnog, ohrabrujućeg i optimističnog, štoviše, puno je stvari nad kojima se treba zamisliti, pa čak i zabrinuti.

Povećanje plaća

– Zabrinjava nas to što je već sada jasno da za vrijeme trajanja ljetne požarne sezone nećemo moći raspolagati dovoljnim brojem ljudi. Naime, u proteklih 10-ak godina vatrogastvo na priobalju se u ljetnim mjesecima najviše oslanja na zapošljavanje između 1.000 i 1.200 sezonskih vatrogasaca, dok se ta brojka u PGŽ-u kreće između 60 i 70. I ove godine planirali smo zaposliti toliki broj sezonskih vatrogasaca, međutim, trenutni podaci govore da ćemo uspjeti popuniti tek 50 ili 60 posto potrebnog kadra – govori Topolovec te dodaje da je situacija u Novom Vinodolskom još i lošija, kao što je to uostalom slučaj sa svim manjim sredinama, a naročito onima koje se u ljetnim mjesecima oslanjaju na turizam kao primarnu djelatnost i glavni izvor prihoda. Situacija u unutrašnjosti je bolja utoliko što ondje ne postoji tolika konkurencija radne snage kod mladih.

Treba izjednačiti status javnih i dobrovoljnih vatrogasnih postrojbi – Velibor Topolovec / Foto: M. LEVAK

– Kao društvena djelatnost naslonjena na državu, županiju, gradove i općine, vatrogastvo ne može konkurirati, primjerice, privatnom sektoru u ugostiteljstvu. Da bi došli do radne snage, ugostitelji će prići podizanju osobnih dohodaka, što mi ne možemo pratiti – ističe Topolovec.

Dodaje i da su vatrogasci od države tražili povećanje osobnih dohodaka za sezonske vatrogasce koji se u prosjeku na mjesečnoj neto razini kreću između pet i šest tisuća kuna. Uzevši u obzir da sezonsku radnu snagu uglavnom čine studenti, koji ujedno moraju ispunjavati i posebne uvjete kao što je posjedovanje važeće liječničke dokumentacije i potvrde o položenom osnovnom vatrogasnom tečaju, jasno je zbog čega se odlučuju na druga profitabilnija zanimanja.

Međutim, podizanje plaća nije jedini način na koji je moguće poboljšati trenutno stanje u vatrogastvu. Još veći problem Topolovec vidi u sporoj primjeni novog Zakona o vatrogastvu koji je, kako kaže, ponudio brojna dobra rješenja, ali nije riješio neke osnovne probleme.

Izgubljeni kadrovi

– Primjerice, dobro je to što je zakonom riješen status profesionalnih vatrogasaca po pitanju njihovog radnog statusa i uvjeta odlaska u mirovinu. Međutim, nije se vodilo računa da će primjenom tog zakona najsposobniji kadrovi u javnim vatrogasnim postrojbama diljem Primorsko-goranske županije biti izgubljeni.

Konkretno, zakon je vatrogascima omogućio da odlaze u mirovinu između 50 i 55 godina, ali istovremeno nije omogućio onima koji su i dalje dovoljno spremni i zdravstveno sposobni da nastave raditi i nakon odlaska u mirovinu, barem u vidu popunjavanja rupa za vrijeme trajanja ljetne požarne sezone ili rada na pola radnog vremena. Tako smo, osim na broju, izgubili i na kvaliteti kadra, stoga smo uputili zahtjev glavnom vatrogasnom zapovjedniku i Vladi u vidu izmjena i dopuna ovakvog zakona – kaže Topolovec.

Nadalje, govori i da je novi zakon iz 2020. godine donio sve više nezadovoljstva u brojnim dobrovoljnim vatrogasnim društvima. Problem vidi u neujednačenom statusu svih operativnih postrojbi Republike Hrvatske, odnosno razlikama koje postoje unutar javnih vatrogasnih postrojbi i onih dobrovoljnih.

– Ovaj status se treba izjednačiti u smislu da država jednako sufinancira sve operativne postrojbe na svom području. Naime, država sada sufinancira samo javne vatrogasne postrojbe, dok gradovi i općine u kojima djeluju dobrovoljna vatrogasna društva, kao što je to slučaj s Novim Vinodolskim, Rabom ili Otočcem, nemaju taj privilegij. Srećom, Grad Novi Vinodolski kvalitetno prati vatrogastvo i njegovo je financiranje značajna stavka u proračunu Grada, ali zato što Grad samostalno mora financirati vatrogastvo i djelatnike u DVD-u San Marino, nismo u mogućnosti realizirati druge programe kao što je, primjerice, projekt izgradnje novog vatrogasnog doma – ističe Topolovec.

Represija zakona

– U ovim okolnostima, a kad se tome pridoda i trend društva u kojem se ništa dobrovoljno ne cijeni, mladi ljudi sve se teže odlučuju za vatrogastvo, pogotovo za ono dobrovoljno. Sve je teže pronaći i kvalitetne kadrove koji su pod represijom zakona spremni dobrovoljno obnašati odgovorne dužnosti. Žurno treba promisliti na koji način zaustaviti aktualne trendove – upozorava Topolovec te navodi da je jedan od načina na koji je moguće riješiti ovaj problem propisivanje povlastica za dobrovoljne vatrogasce i za poslodavce koji ih upošljavaju.

– Poslodavcima koji upošljavaju operativne dobrovoljne vatrogasce potrebno je propisati porezne i druge olakšice, uz obavezu da omoguće vatrogascima da odrađuju svoje obaveze kada su pozvani na intervencije. Kada su, pak, dobrovoljni operativni vatrogasci u pitanju, njihove olakšice treba donijeti kroz komunalnu naknadu, komunalni doprinos, prioritete za djecu u dječjim vrtićima i upisu u škole, kao što je to npr. regulirano Zakonom o hrvatskim braniteljima.

Nadalje, bonitet za njih trebale bi propisati i osiguravajuće kuće kroz povlastice pri životnom osiguranju, zdravstvenom osiguranju te osiguranju imovine operativnih dobrovoljnih vatrogasaca, koji svojim djelovanjem direktno utječu na štete nastale na predmetima osiguranja. Bez žurne intervencije u zakonu kada su u pitanju dobrovoljna vatrogasna društva, istima prijeti nestajanje i gašenje – zaključuje Topolovec te poziva na strogo pridržavanje preventivnih mjera zaštite od požara, naročito one o zabrani paljenja vatre na otvorenom do 31. listopada.