FOTO M. ĐEKIĆ
Popunjenosti dakako nema, pa ni nakon mamca od 30 posto popusta
RIJEKA – Prema najnovijim podacima o kretanjima turističkih rezultata u prvom polugodištu 2024. godine, bilo da je riječ o onima na razini države koje publicira Hrvatska turistička zajednica ili županijskim koje su pak pod ingerencijom TZ-a Kvarnera, uočava se kako su kretanja očekivano dobra, kako je iza nas jedna uspješna predsezona što svakako potvrđuje da su napori u oblikovanju cjelogodišnjeg turizma učinkoviti, ali pojavljuje se i jedna pukotina koja se odnosi na – privatne iznajmljivače.
Kako je naglasila Irena Peršić Živadinov, direktorica TZ-a Kvarnera, njemački RTL je u reportaži o hrvatskom turizmu naglasio velika poskupljenja upravo u iznajmljivačkom sektoru te sugerirao da je uputno napraviti analizu onog što se želi unajmiti jer najčešće ne postoje razlike u cijenama između objekta s tri zvjezdice, od onih najboljih s četiri ili pet.
– Rezultati su dobri, povoljni i pozitivni za hotele i apartmane s 4 ili 5 zvjezdica, no uočava se pad kod objekata s tri zvjezdice. Kako bih se i sama uvjerila u razloge zbog kojih se to događa, potaknuta prilogom RTL-a, napravila sam malo istraživanje i došla do, blago rečeno, nerazumljivih podataka o cijenama noćenja u nekim i ne baš reprezentativnim objektima, ističe Peršić Živadinov.
Izvan razuma
A povedeni njezinim primjerom i sami smo krenuli u – istraživanje. Cilj su nam bili objekti na Kvarneru, kao i oni u samoj Rijeci, s obzirom na to da je nebrojeno puta istaknuto kako je smjer razvoja metropole Kvarnera upravo turizam. Kako ne bismo generalizirali, ističemo da su u najvećoj mjeri cijene koje se traži za pojedine smještajne jedinice prilagođena njihovom »zvjezdanom« statusu, kvaliteti, ocjenama postignutim u proteklom razdoblju djelovanja, naprosto svim onim faktorima koji utječu na formiranje konkurentne cijene.
Konkretno četverokrevetni apartmani, posebno u Rijeci, imaju cijenu od oko 100 eura na noć. Ali ima i, a nije ih malo – ekstrema. Podizanje cijene do uistinu nerazumnih visina koje onda isključuju bilo kakvo bukiranje. Slijedi rušenje iznosa, dakako sve zajedno kao marketinški trik, ali i tada sve ostaje izvan svih razumnih okvira. Posebno je zanimljivo vidjeti stanove u neboderima ili višestambenim zgradama pretvorene u apartmane od kojih su neki, riječ je bila o klasičnom jednosobnom stanu, dakle objektu 2+1, imali istaknutu cijenu od – 300 eura za noć! Popunjenosti dakako nema, pa ni nakon mamca od 30 posto popusta.
Rekorder je pak bio jedan riječki objekt čiji je vlasnik za 4 osobe u apartmanu od 50 »kvadrata« za pet dana tražio nešto manje od – četiri tisuće eura! Odnosno, čak 800 eura na noć. Ni na plaži, ni u centru, ni bazena, ni jacuzzija. Za usporedbu, jedan od najskupljih hrvatskih hotela, rovinjski Park, istina za dvije osobe u dvokrevetnoj sobi ali s uključenim doručkom, dvadeset je posto povoljniji od navedenog apartmana.
Vrijednost za novac
U objektima s tri zvjezdice nekakva uobičajena cijena ne bi trebala biti više od 30-ak eura po osobi za noć, jer za 200 do 300 eura može se noćiti u dvokrevetnoj sobi u hotelu na savršenoj poziciji s jednakim takvim doručkom.
– Lipanj nam je pokazao da gosti traže vrijednost za novac. Cijene smještaja, posebice u obiteljskom dijelu, stalno rastu. Događa se da pojedini objekti obiteljskog smještaja s 3 zvjezdice imaju cijene hotela s 5 zvjezdica. Ove razlike regulirat će tržište i potražnja jer će takvi objekti koji su nerealno podigli cijene ostati prazni i krenut će se popunjavati kada im omjer cijene i kvalitete bude usklađen. Naravno, s obzirom na našu ponudu, nema razloga da budemo jeftina destinacija, jer glavni cilj našeg turističkog razvoja je da postanemo cjelogodišnja turistička destinacija gdje je kvaliteta važnija od kvantitete. Ono što je osnovno je biti realan u određivanju cijena jer gosti očekuju da kvaliteta prati cijenu, upozorava direktorica Irena Peršić Živadinov.
Hoće li je poslušati? Možda, a možda bi bilo uputno da se formira i svojevrsna lista – preporučenih cijena. Dakako, savjetodavna jer na slobodnom tržištu svatko odlučuje kakvu cjenovnu politiku želi voditi. Preporuka da jer takve disproporcije u cijenama izazivaju široku lepezu negativnih komentara, od zgražanja do ismijavanja, što se u konačnici jako loše reflektira na cjelokupni hrvatski turizam, njegov ugled i perspektivu.