Mario Sintić iz Belog, širom Kvarnera ali i čitave Hrvatske kao i država u okruženju poznat i pod nadimkom Bugar, u nedjelju je Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove iz tog unikatnog gradića na Cresu doveo do zanimljivog rekorda.

Oporavilište je zahvaljujući činjenici da je tijekom proteklog vikenda Sintić spasio čak dva mlada primjerka tih rijetkih ptica došlo do brojke od pedeset zbrinutih supova u razdoblju od 2016. godine, od kad ga vodi Tomislav Bandera Anić.

A da da priča bude još i zanimljivija, u svega nekoliko dana na području Belog od sigurnog su utapanja spašena čak tri bjeloglava supa!

Prvi je na samom početku srpnja ostao na životu zahvaljujući talijanskoj turistici Alessandri Petronio koja je uzaludni pokušaj leta mladog supa uočila u podnožju gnjezdeće litice Kruna.

Odmah je obavijestila Centar te voditelja Banderu Anića kojeg je pak do pozicije na kojoj se sup borio za život prevezla Klaudija Sintić, Mariova kćerka.

– Ni sam ne znam koliko sam supova spasio u životu, no od kako je Centra, još kad ga je Sušić vodio, najmanje pedeset.

Kada bismo brojili i vrijeme u kojem se te ptice nije organizirano spašavalo, brojka bi mogla biti dvostruka. Ne mogu vam točno reći jer meni nikad cilj nije bio brojanje nego spašavanje, ali neću pogriješiti ako kažem da sam ih od uginuća otrgnuo možda i stotinu, pojašnjava nam Sintić.

On je naime od mladih dana uočavao kako se mladi supovi u pokušaju učenja letenja često strmoglavljuju u more gdje im natopljena krila više ne daju letjeti. U pravilu, tada nastaje – utapanje.

– Ma bio sam još dečkić kad bih ih najprije spasio iz mora, pa nahranio i onda odnesao na stijenu gdje se oduvijek gnijezde. Bio bi to mukotrpan posao, ali tamo, na stijeni bi im se krila osušila, krenuli bi u novi “trening” nakon kojeg bi u pravilu naučili letjeti.

Čini mi se da je glad najveći neprijatelj supova, malo je ovaca, nema njihove hrane, a gladni teško da mogu letjeti, naglašava Sintić.

Još jednom potvrđujući kako bi te raskošne ptičje vrste sasvim sigurno nestalo da nema – dobrih ljudi. Mada, moglo bi se i suprotno jer upravo su ljudi krivi da supova nestaje.

Umiranje Tramuntane, ma čitavog sjevernog dijela Cresa i nestanak stočarstva najveći su krivac za ugrožavanje supova. Srećom dok je Maria Sintića i njegove obitelji, Tomislava Bandere Anića, brojnih drugih stanovnika Belog kao i volontera koji obožavaju participirati u redu Centra, bit će i supova.