Na fotografiji u opremi ovog teksta nalazi se 400-tinjak Unijanki i Unijana – stalnih, povremenih i privremenih stanovnika otoka – što je više od polovice svih ljudi koji se u ovom času na otoku nalaze. U redu do mora vidite djecu, u redovima iznad njihovi su roditelji, tetke i stričevi, bake, barbe, neki od turista s čijim se (na Unijama uistinu brojnim) psima djeca igraju.

Na klupama lijevo gore nalaze se starije Unijanke i Unijani kojima je žarko kolovoško sunce smetnja pa trebaju podršku. Na krovu su mladi. Fotograf, Ivan Čizmin, nalazi se pak na moru, u bageru platforme s koje se gradi novi mol.

Ni jedan detalj nije slučajnost

Ova tzv. Stoljetna fotografija Unija nastala je u petak 6. kolovoza u 18:07 sati. Okupljanje, u grozdovima, počelo je oko 17:30. Pripreme organizatora i 10-ak volontera koji su koordinirali masu i pazili da nepoznati ljudi budu u čim je moguće manjem fizičkom kontaktu (iz znanih razloga), počele su dva dana ranije pa ni jedan detalj na fotografiji nije slučajnost.

Ideja je, saznajemo, rođena u veljači ove godine. Rezultat? Ne samo komad papira koju mnogi nose kući za uspomenu i dugo sjećanje, potencijalni suvenir, povod za medijsku crticu s Unija… već i suza ganuća i, iako kratkotrajan, snažan osjećaj zajedništva s nepoznatim ljudima; jednokratni kolektiv; priziv pred- novo-normalno vremena.

Stoljetna fotografija navodno na Unijama nije snimljena nikad, bar ne s turistima. Ideja možda nije  originalna, ali nakon što se rodila u glavi Koraljke Haberle iz udruge Riba Ribi, koja kaže da je  fotografiranjem mase željela potaknuti jedinstvo na otoku – poput brojnih drugih manjih sredina vječno podijeljenom različitim silnicama – važno je da je ona uistinu i ostvarena.

Za nju je bilo  potrebno nekoliko dana kampanje po mjestu: plakati, letci, nekoliko objava na društvenim mrežama i ono najvažnije – dobra usmena predaja.

Jedinstvo su osim statista fotografije pokazali i ugostitelji, odnosno slastičarnica, konoba Kod Joze, trgovina Unije i pekara Crosta Unije, koji su fotografirane počastili prigodnim osvježenjem. Misija – uspjela.

Koraljka Haberle Unijanka je porijeklom, Zagrepčanka adresom, IT djelatnica vokacijom, a posljednjih 20-ak godina aktivna je u svojoj otočkoj zajednici, kroz organizaciju različitih programa, i proizvodnju vlastitih suvenira.

Nešto drugačiji vjetar u leđa dobiva 2019. nakon što je kroz udrugu Riba Ribi krenula surađivati s Rijekom 2020 – EPK i programskim pravcem 27 susjedstava, na filmskom programu i organizaciji Praznika u čast vjetru, koji je u bezobraznoj 2020. realiziran festivalom puštanja zmajeva.

Ogroman trud, entuzijazam i rad

Kroz tu je 2020. Koraljka na programima surađivala s Majom i Robijem Nikolićem te Svetozarom Vukelićem iz Mjesnog odbora, da bi krajem ljeta upoznala Matiju Radeljaka, filmskog producenta. S njim je pak izgradila koncept Sunset Unije (raznolikog) Festivala – SU(r)F-a, cjeloljetnog festivala za sve i svakoga, u sklopu kojeg je organizirano snimanje Stoljetne fotografije.

I tu smo ponovno na početku teksta, na fotografiji, jer ona najplastičnije ilustrira ogroman trud, entuzijazam i rad koji već dva mjeseca (darežljivije) 2021. tka Sunset Unije (raznoliki) Festival. Zamišljen kao festival s nizom vlastitih malih festivala, program SU(r)F-a krenuo je sredinom lipnja, a kad završi početkom rujna, bit će to više od 100 pojedinačnih događaja.

Ilustracije radi, neka su od njih radionice slaganja Rubikove kocke, čitanje priča za laku noć klincima, pješačke ture po mjesečini, radne akcije čišćenja sela, doček Nove polu-godine, radionice na temu energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora energije, izgradnje meteo stanice, umjetne inteligencije, dronova i samohodnih vozila, uređenja uredi-sam parka, škola surfanja, turniri u odbojci, natjecanje SUP-ova, alka na kariolama, i dakako – nezaobilazni eventi iz oblasti likovne umjetnosti, filma i glazbe.

Početkom lipnja, ovako su organizatori najavljivali ljeto 2021. na Unijama: Ovaj festival umjetnosti, kulture, ekologije, tehnologije i športa na otoku Unije okupit će lokalnu zajednicu, turiste, entuzijaste, umjetničke amatere i profesionalce, sportaše i avanturiste, u prirodnoj izolaciji otoka Unije, sa sadržajima kao što su praktične i teorijske radionice, seminari, ekološke akcije i edukacije, revijalna sportska natjecanja i slušaonice, te višednevni programi poput filmskog i glazbenog festivala.

Koraljku Haberle i Matiju Radeljaka pitamo stoji li još uvijek opis. Smiju se. Mnogostruko su premašili kvotu. Oboje su već dva mjeseca svakodnevno upregnuti u produkciji dnevnih i večernjih događanja.

Koraljka je direktorica programa, Matija je producent, no djeluju u kaotičnoj sinergiji koju poznaje svaka aktivna građanka/građanin koji je bar jednom na mišiće pokušao unijeti promjenu u sredinu do koje mu je stalo.

Sve ovo rade da Unije žive

Sve ovo radimo da Unije žive, jer trenutno nije tako, trenutno stoje. Godinama se osvrćem na zanemarenost, zapuštenost i političku marginaliziranost ovog otoka-bisera, ne samo kao turističkog mjesta već i mjesta stanovanja.

Unije nemaju doktora. Nemaju radnih mjesta, osim u pošti, dućanu i pekari, kaže Koraljka o motivaciji da se tijekom tri mjeseca, uz svoj redovni posao, svakodnevno bavi organizacijom aktivnosti za dobrobit drugih.

I to u najvećoj mjeri od vlastitih i sredstava prijateljskih poduzeća, među kojima su Span (u kojem je zaposlena), produkcijska kuća Aning film Matije Radeljaka, nekoliko manjih donatora, te Vijeće mjesnog odbora Unije koje osigurava vrijednu logističku i materijalnu podršku.

Premda Unije broje četrdesetak stalnih stanovnika (od 90-ak prijavljenih, po zadnjem popisu stanovništva), potencijal im je golem. Samo za primjer, ovdje će za dvije godine biti jedna od prvih otočnih solarnih elektrana koja će proizvoditi dovoljno struje za potrebe i u vršnim, turističkim mjesecima.

Ako se samo proskrola kroz stranice koje opisuju otočku povijest i baci površno oko na krajolik, jasno je da je kraj poljoprivredno bogom dan. Dapače, naziv otoka izvedenica je iz grčke riječi što znači Unije su još za rimskog carstva bile premrežene maslinicima.

Prije stotinu godina imale su oko 800 stanovnika, a posljednja uzlazna ekonomska faza bila je krajem sedamdesetih kada Lošinjsko poduzeće Jadranka; ovdje započinje s poljoprivredom i stočarstvom.

Unije United, i to čim prije

Danas na otoku – nešto maslinika, nešto začudnih boškarina, ovce, divlje koze, nešto vlastite poljoprivredne proizvodnje ali gotovo pa i ne za prodaju.

Dakle, jasno je da Unije, i radi svoje poljoprivredne povijesti i dobre insolacije i prekrasne prirode koju o ovom tekstu ni ne spominjemo, imaju preduvjet za samoodrživost. Kao i uvijek, negdje treba početi.

Zajedništvo, pa makar i na stoljetnoj fotografiji i makar bili uključeni i turisti – od kojih je na Unijama većina atipična jer se otoku mnogi vraćaju i zbog obiteljskih veza – jedan je od načina da se Unije pokrenu.

Ljeto je, naravno, najbolja platforma. Ljudi su prepoznali našu energiju; trenutno imamo sjajnu podršku mještana, povremenih i trajnih, ali svjesni smo da je to točka do koje je lako doći.

Sad, nakon suza ganuća oko Stoljetne fotografije i nakon cjeloljetnih zbivanja, treba krenuti i korak dalje, zaključuju Koraljka i Matija. Mi im želimo Unije United, i to čim prije.