Franko Hržić i Luka Grbčić završeni su doktoranti Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci koji su svoje postdoktorske pozicije dobili na prestižnim američkim sveučilištima, Harvardu i Berkeleyju. Put do tih pozicija, slažu se obojica, bio je u najmanju ruku zahtjevan jer kako priča Hržić, koji je riječki Tehnički fakultet nedavno zamijenio Harvardom, selekcijski postupak sastojao se od tri kruga intervjua.

– Da bi se uopće ušlo u selekcijski postupak, potrebno je bilo poslati prije svega natječajnu dokumentaciju: relevantne znanstvene publikacije, detaljan životopis, motivacijsko pismo te navesti tri osobe koje mogu potvrditi izvrsnost rada i publikacija. Nedugo nakon slanja, dobio sam e-mail voditelja laboratorija da sam izabran za prvi intervju u kojem smo kroz pola sata prodiskutirali o radu, pogledu na ulogu umjetne inteligencije u medicini i misiji laboratorija koji on vodi. Tjedan dana nakon toga dobio sam novi e-mail da se moram spremiti za sat vremena izlaganja svog dosadašnjeg znanstvenog rada u radiologiji pred čitavim laboratorijem. Rok za pripremu je bio tri tjedna. Taj drugi krug intervjua bio je nešto čega ću se sjećati vrlo dobro do kraja života. Naime, devet članova laboratorija je proučilo sve moje radove te kroz sat i pol ispitalo me o detaljima svakog mog istraživanja, motivaciji iza svake odluke te validnosti svakog eksperimenta. Činjenica da je netko detaljno istražio moj rad i u većini slučajeva se složio da je odrađeno istraživanje vrijedno, bila mi je dovoljna. Nakon tjedan dana su me obavijestili da sam izabran u treći krug intervjua koji je uslijedio nekoliko dana nakon toga. U tom krugu dobio sam informaciju da sam od svih kandidata odabran kao najbolji za njihovu poziciju te da imam tjedan dana da potvrdim prihvaćanje. Nakon konzultacije s istraživačima iz Graza, diskusije s obitelji i mentorom te zavodom na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, obavijestio sam i zahvalio se Hrvatskoj zakladi za znanost na ukazanoj prilici poslijedoktorskog studija u Grazu te sam se javio Harvardu da prihvaćam ponuđenu poziciju, priča Hržić.

Nuklearna divizija

Za razliku od njega, Grbčić je već godinu i pol u Kaliforniji.

– Prijavio sam se za poslijedoktorsku poziciju u ljeto 2022. godine iz znatiželje da vidim hoće li moja akademska postignuća biti od interesa na prestižnoj instituciji poput Lawrence Berkeley Nacionalnog laboratorija. Lawrence Berkeley nacionalni laboratorij je dio Sveučilišta u Kaliforniji i financiran je od zavoda za energetiku SAD-a. To je samostalna institucija koja ima budžet preko milijardu dolara te je povezana s 15 dobitnika Nobelove nagrade i usko je povezana s kalifornijskim sveučilištem u Berkeleyju. Prošao sam nekoliko rundi intervjua, od prvog predselekcijskog do cijelodnevnog od ukupno osam sati, gdje mi je bio zadatak držati i jednosatno predavanje o istraživanju kojim sam se bavio u Rijeci za ostale znanstvenike na diviziji na kojoj sam trenutno zaposlen. Ne znam koliko je točno bilo drugih kandidata, ali poslijedoktorske pozicije u Kaliforniji su vrlo kompetitivne, jer su uvjeti iznimno dobri, možda vjerojatno najbolji u SAD-u. Postoji čak sindikat poslijedoktoranada koji se brine o tome, priča Grbčić.

Franko Hržić

Njegov dosadašnji rad bio je vezan uz dinamiku fluida, kao i superračunalne resurse, a sada je angažiran na projektu u kojem je cilj izraditi sustav za autonomne laboratorije. Projekt financira zavod za energetiku SAD-a kroz fondove koji su dodijeljeni Lawrence Berkeley Nacionalnom laboratoriju. Surađuje sa znanstvenicama iz nuklearne divizije laboratorija koji se bave laserskom izradom materijala.

Program mobilnosti

Pričajući o svojoj odluci o odlasku, Hržić kaže da je prva ideja bila otići na dvije godine u Graz na Institut za medicinsku informatiku, statistiku i dokumentaciju. Realizaciji ovog plana uvelike je pridonio natječaj Hrvatske zaklade za znanost: »Program mobilnosti – odlazna mobilnost viših asistenata« koji je pružao uvjete slične najprestižnijim stipendijama za poslijedoktorande »Marie Skłodowska-Curie«.

– Na temelju rezultata natječaja izabran sam za stipendiju, ali u isto vrijeme sam pozvan na treći krug intervjua za Musculoskeletal Informatics Group koja djeluje pod Harvard Medical Schoolom i Bostons’ Children Hospitalom te su mi rekli da sam prvi kandidat za poziciju poslijedoktorskog istraživača u području računalnog vida. Do prijave za Harvard došlo je zahvaljujući prof. dr. Ani Trišović koju sam upoznao tijekom ljetne škole vezane za umjetnu inteligenciju gdje je ona bila jedan od predavača. Ona je tada radila na Harvardu te je rekla da bih bio dobar kandidat i poslala mi je nekoliko otvorenih pozicija koje su vezane uz moja istraživanja. Ni u snu nisam mislio da bih mogao dobiti jednu od tih pozicija, ali eto, prijavio sam se na jednu i bio izabran u pozamašnoj konkurenciji. Sama odluka o odlasku na Harvard došla je nakon savjetovanja s prije svega obitelji, a potom i s kolegama iz Graza te kolegama sa Zavoda za računarstvo Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci koji su nesebično pomogli kada god mi je trebala neka informacija ili pomoć u održavanju nastave. Bilo kako bilo, odluka nije bila lagana, priča Hržić.

Dosadašnji njegov rad bio je vezan uz umjetnu inteligenciju u medicini, a trenutno je angažiran na projektu klasifikacije i segmentacije različitih regija interesa na CT i MRI snimkama kuka i abdomena.

– Nakon ekstrakcije i razvoja 3D virtualnih modela ciljanih dijelova tijela, fokus istraživanja se postavlja na detekciju pojedinih anomalija, ozljeda i bolesti. Veliki naglasak laboratorija jest primjena razvijenih metoda u klinici te evaluacija razvijenih metoda od strane medicinskih stručnjaka – doktora, radiologa i tehničara koji će u konačnici koristiti razvijene metode. Uspostavljena praksa koja omogućuje brzu razmjenu informacija, kao i interdisciplinarni portfelj članova laboratorija stvara okuženje u kojemu je razvoj ovakvih metoda uistinu i moguć. Na projektu sam angažiran na godinu dana, uz mogućnost produljenja od godine dana, kaže Hržić.

Motivirati studente

Nakon poslijedoktorskog usavršavanja plan je, dodaje, vratiti se na Tehnički fakultet Sveučilišta u Rijeci i ponuditi studentima nešto više, nešto što njemu kao studentu nije bilo dostupno.

– Tehnički fakultet Sveučilišta u Rijeci konstantno radi na stvaranju novih prilika studentima, bilo onih poslovnih, a ja se nadam uz kolegu Grbčića, Gljušćića i mene, i onih znanstvenih. Bilo bi fantastično osnažiti postojeći Laboratorij za umjetnu inteligenciju programom za studente čiji bi primarni cilj bio uvesti ih u svijet znanosti na jedan drukčiji način – onako kako se to radi na Harvardu i u Grazu gdje je involviranost studenata u znanstveno-istraživački rad prisutna u gotovo svakom istraživanju/projektu. Također velika mi je želja otvoriti vrata studentima prema institucijama gdje do sada nismo imali direktno poznanstvo ili suradnju, počevši od Medicinskog fakulteta u Grazu, sada Harvarda pa i MIT-a. Navedene institucije imaju pregršt programa, škola, razmjena koje se ponekad čine rezerviranima za »neke druge nadarene studente i znanstvenike«. Rijeka ima puno nadarenih i studenata i znanstvenika koje ponekad samo treba motivirati. Plan je naravno i prijaviti nekoliko projekata vezanih za primjenu umjetne inteligencije u medicini gdje bi u prvom planu nastavio suradnju s Medicinskim fakultetom u Grazu i KBC-om Rijeka. Da skratim, plan je vratiti studentima, kolegama, ali i čitavoj zajednici sve ono što su kroz proteklih desetak godina uložili u mene, ističe Hržić.

Grbčić pak dodaje da je trenutno fokusiran na odrađivanje projekta na kojem je zaposlen na najbolji mogući način.

– Vrlo sam motiviran jer tu stvarno guramo granice znanosti i inženjerstva naprijed. Nakon toga moram razmisliti koji su mi sljedeći ciljevi. Ono što bih apsolutno volio je da se jednog dana vratim u Rijeku i da prenesem sve znanje koje sam prikupio. Tehnički fakultet Sveučilišta u Rijeci mi je puno dao te bih volio to nekako vratiti, zaključuje Grbčić.

Pedijatrijske rendgenske slike ruku

Fokus dosadašnjih istraživanja Franka Hržića bio je vezan uz pedijatrijske rendgenske slike ruku na kojima je istraživao razvoj odgovarajućih metoda koje bi radiolozima olakšale dijagnosticiranje prijeloma.

– Naravno, s godinama se istraživanje proširilo i na druge segmente koji su vezani uz navedeni problem, poput procjene starosti frakture, umjetnog uklanjanja gipsa, detekcije osteopenije te objašnjivosti odluka razvijenih modela strojnog učenja. Ova istraživanja provedena su u velikoj mjeri u suradnji s Medicinskim sveučilištem u Grazu gdje već sada imamo u planu stvoriti sustav koji bi pružio potporu u detekciji maksilofacijalnih fraktura sa CT snimaka, kaže Hržić.

Trenutno se u suradnji s KBC-om Rijeka kraju privodi projekt »Machine Learning for Knowledge Transfer in Medical Radiology« (RadiologyNET). Sam projekt, kaže Hržić, ima veći naglasak na transferu znanja modela strojnog učenja nego li na razvoju praktičnih modela koji bi se koristili u klinici, kao što je to slučaj u suradnji s Grazom, ali upravo te metode koje se razvijaju u »pozadini« bit će temelj brojnih praktičnih metoda koje će, nada se u skoroj budućnosti, ugledati svjetlo dana i u kliničkoj praksi.

– Velika mi je želja nastaviti po povratku suradnju s Laboratorijem za muskuloskeletalnu informatiku na BCH, Harvard. Kolege s kojima imam privilegij raditi u laboratoriju motiviraju me svakog dana da produbim svoje znanje i postanem malo bolja verzija sebe. Smatram da je to jedini plan za budućnost: svakog dana učiniti nešto boljim nego li je to bilo jučer – bilo da se radi o nastavnom materijalu za studente, bilo da se radi o napretku u znanosti, iznosi Hržić.

Detekcija onečišćenja u cjevovodnim sustavima

Luka Grbčić tijekom doktorskog studija bavio se primjenom umjetne inteligencije, konkretno strojnog učenja i optimizacije, u svrhu izrade modela za detekciju onečišćenja u cjevovodnim sustavima.

– Također, bavio sam se istraživanjem modela računalne dinamike fluida, modeliranjem bakterijskog onečišćenja u priobalju itd. Uz znanstveno-istraživačku djelatnost kao asistent sam sudjelovao i u nastavnoj djelatnosti. Polje dinamike fluida i korištenje superračunalnih resursa Sveučilišta u Rijeci mi je bilo usko povezano s doktorskim istraživanjem, ali trenutno sam u kompletno drukčijem polju istraživanja. Konkretno, radi se o korištenju umjetne inteligencije za navođenje eksperimentalnog postupka u svrhu izrade fotonskih površina. To je tip materijala koji između ostalog ima primjenu u obnovljivim izvorima energije i aerodinamici. Moj zadatak je istraživanje modela umjetne inteligencije koji će bez intervencije znanstvenika odrediti laboratorijske postavke za izradu željenih fotonskih površina u što manje eksperimentalnih ciklusa. Autonomni eksperimenti ili laboratoriji su jako mlada disciplina koja ima ogromne potencijale. Metode strojnog učenja i optimizacije će ubrzati znanstvena otkrića u svim poljima znanosti, objašnjava Grbčić.

Ujedno dodaje da prilagodba kompletno drugom polju istraživanja nije problematična, jer Tehnički fakultet u Rijeci i ljudi od kojih je učio dali su mu dobru podlogu znanja i vještine koje se mogu prožeti na puno različitih problema.

– Institucija poput Lawrence Berkeley nacionalnog laboratorija cijeni ljude koji se mogu svojim znanjem i vještinama prilagoditi problemu, a to je nešto što Tehnički fakultet u Rijeci nudi, ističe Grbčić.

Luka Grbčić