Da će radovi koji upravo ovih dana započinju na Krčkom mostu obnoviti i revitalizirati tog puna četiri desetljeća starog betonskog ljepotana – objekt kojemu u prometnom, ali i razvojnom smislu otočani jednostavno ne mogu naći alternativu – vijest je koja istovremeno i veseli, ali i rastužuje Bodule, jednako kao i sve koji otok Krk zbog bilo kojeg razloga posjećuju.

Saznanje da će tijekom idućih dviju godina – koliko bi netom započeli zahvati na zamjeni njegova asfalta, ali i »spašavanju« njegova betona od nepovoljnih, višedesetljetnih utjecaja morske soli navodno trebali potrajati – put s Krka i do njega biti teži, dulji i sporiji, sasvim će sigurno »razveseliti« sve one koji bilo s Krka na kopno ili pak u obrnutom smjeru svakodnevno putuju na posao, u školu ili na fakultet.

A kojih je podosta. Svi će oni u kalkulacijama svoga putovanja od sad pa do daljnjega morati računati i na novu nepoznanicu, onu u vidu trajanja čekanja u redu za prijelaz preko mosta na dijelovima kojeg će se, predstavljeno je jučer od za brigu o tom mostovnom objektu zaduženih »cestara«, prometovanje odvijati u naizmjeničnom režimu.

Veselja neće biti niti kod samih prijevoznika koji svakodnevno različitim dobrima opskrbljuju naš najnapučeniji otok, ali ni kod, unatoč svemu s čime već neko vrijeme živimo, još uvijek razmjerno brojnih turista koji bi, s obzirom na to da su ondje na odmoru te da uživaju u svom slobodnom vremenu, ipak trebali imati najmanje razloga za nezadovoljstvo zbog zastoja na cesti.

Što se pak tiče razloga za zadovoljstvo i veselje, bez navodnika uz te riječi, motiv za takve osjećaje imat će, ili bi barem trebali imati, svi koji uviđaju važnost tog objekta za nedvojbeni razvojni zamah otoka Krka, njegova gospodarstva, a posebice turizma.

Bez mosta Krk sasvim sigurno ne bi bio, niti bi ikad mogao postati onime što danas neupitno jest – jedna od najrazvijenijih, gospodarski najpropulzivnijih, ali i za život najugodnijih sredina u našoj zemlji, otok koji za razliku od većine drugih jadranskih škoja ne bilježi odljev stanovništva, niti druge demografske nedaće.

Naprotiv, Krk je upravo zahvaljujući svojoj 1,4 kilometara dugoj, armirano-betonskoj poveznici danas vitalniji, življi, napučeniji, razvijeniji, ali i posjećeniji no što je ikad bio, barem u svojoj recentnijoj povijesti.

I zato, nadamo se ipak ne predugo čekanje u kolonama s krčke ili pak kopnene strane tog mosta neka bude zalog za njegovo još desetljećima dugo, sigurno i čvrsto »nošenje« prometa, kako prema tom, tako i prema drugim kvarnerskim otocima.

Jer ruku na srce, uz sve dobro i pozitivno što je taj objekt u proteklim desetljećima donio otočanima i svima koji Krk (i susjedne mu otoke) upravo preko njega čak i onako »rekreativno« posjećuju vikendima – zaslužio je.