Ako ni za što drugo, delničke će skijaške skakaonice najvjerojatnije poslužiti kao sjajan motiv u predstojećim izborima za lokalnu samoupravu. Jest da je do izbora još više od osam mjeseci, ali prve su čarke već počele i to baš skretanjem pažnje na »blistav« županijski projekt kojim je efektno u vjetar bačeno oko milijun kuna koliko je, navodno, trebalo za izgradnju dvije plastične miniskakaonice – jedne od osam te druge od petnaest metara.

Cjelokupan projekt pratile su i poprilične nedoumice jer u samim Delnicama, pa i Gorskom kotaru, bilo je jako puno onih koji su smatrali da se županijski novac mogao uložiti itekako pametnije. Iako je ideju prihvaćalo svega nekoliko ljudi u Delnicama, skakaonice su, usprkos jasno izraženom protivljenju većine, prije dvije godine izgrađene i predane na »uporabu«.

Dvije godine kasnije u rubrici skokova, dolazaka skijaša, treninga, natjecanja i bilo čega vezanog uz skijaško-skakačke aktivnosti stoji brojka – nula.

Teško je vjerovati da će taj broj ikada narasti, a pogotovo je nemoguća misija osigurati kontinuitet bavljenja ovim sportom. I baš na to mnogi su upozoravali pa svi koji su bili protiv izgradnje »fantomskih skakaonica« sad zaista mogu reći – što sam vam govorio!

Dodatni problem u svemu je tvrdoglavost kojom je Županija išla u ulaganje novaca u više no očigledno promašeni projekt. Kad bi, recimo, sutra Delničani pokušali uvjeriti Bakrane kako bi u njihovom zaljevu bilo sjajno uzgajati ribe sjevernih mora, Bakrani bi ih sigurno odbili i rekli im da ne govore o onome što ne razumiju.

U delničkom slučaju bilo je potpuno suprotno. Iako je većina onih koji su se bavili ovim sportom – među njima je bio i Josip Šporer Pepi, višestruki prvak Hrvatske u skijaškim skokovima – bila protiv, u izgradnju se išlo nimalo ne mareći za stavove domaćih ljudi. Očigledno, u Županiji se puno bolje razumiju u skijaške skokove, no u Delnicama. Zato u rubrici aktivnosti vezanih uz skakaonice i dalje »blinka« nula.

Zanimljivo je također da novinari od službenih osoba, iako su to u niz navrata tražili, nikad nisu dobili podatke o tome koliko je novca utrošeno na objekt koji već dvije godine »skuplja prašinu«. Neslužbeno, riječ je o oko milijun kuna. Pa ako ta svota jest točna, onda se treba zapitati nije li se, možda, s tih milijun kuna moglo baš na istoj lokaciji napraviti lijepo malo sanjkalište koje bi svake zime bilo dupkom puno i na kojem uz rubriku broja korištenja baš nikada ne bi bilo brojke nula! I to se predlagalo županiji.

Ali – nije išlo. Znaju u Županiji što Goranima treba – skijaške skakaonice, a ne sanjkališta.

U svakom slučaju, skakaonice K-8 i K-15 su izgrađene, ali se ne koriste. Jedino je dobro da se, čini se, neće ići u daljnje planove koji su predviđali ukupno pet skakaonica – još dvije male (K-20 i K-45) te uređenje postojeće velike.

Ili se varamo? Možda projekt nekog budućeg kandidata bude baš to! Nastavak izgradnje »ergele delničkih skakaonica«. Nije to u ovoj našoj državi nemoguće jer dok god umjesto zdravog razuma odluke donosi politički razum, događat će se blesavoće poput ove u Delnicama.