Dobre vijesti o nizu na području Brod Moravica i Skrada već gotovih poslova švicarsko-hrvatskog programa vodoopskrbe i odvodnje, uznapredovalim radovima u Vratima, Fužinama i Liču te o skorašnjem početku radova u Lučicama nadomak Delnica, prate i sve uočljivije nedoumice vezane uz financijsku konstrukciju projekta.

Riječ je o hvalevrijednom potezu švicarske Vlade koja je Hrvatskoj donirala 21,5 milijuna švicarskih franaka namijenjenih poslovima vodoopskrbe i odvodnje u ruralnim područjima. Švicarska i Hrvatska zajedno su potom odlučile da će najveći dio tih sredstava biti uložen na području Gorskog kotara, a u prvi krug realizacije radova ušli su Grad Delnice te općine Brod Moravice, Fužine i Skrad.

Vrijednost radova u toj prvoj fazi procijenjena je na nekih 250 milijuna kuna, od čega Vlada Švicarske osigurava 85 posto, lokalne samouprave 10 posto, a Vlada RH 5 posto. To konkretno znači da bi Delnice u dvije iduće godine morale osigurati 12 milijuna kuna, Fužine devet te Skrad i Brod Moravice svaki po dva. Ukupno je to 25 milijuna kuna.

Problem je u tome što je u trenutku kad su osnove projekta postavljane – a to je bilo prije gotovo dvije godine – financijsko stanje bilo daleko bolje no danas. Sad se, pak, u tim goranskim sredinama sve češće čuje ono klasično – ljudi, ko bu sve to platil!?

I zaista – kako sve to platiti? Pandemija koronavirusa toliko je uneredila proračune svih lokalnih samouprava da su planovi i ideje iz realnosti najčešće prešli u sferu teorije. Zaustavljanje aktivnosti kojima su se punili proračuni dovelo je do bitnog manjka u proračunima, a i iz tih sve siromašnijih sredstava izdvajati se trebalo posrnulim privrednicima, obrtnicima i poduzetnicima kojima, logično, treba opraštati i uobičajene namete, a to znači dodatno smanjivati ionako mizeran proračun.

Nadalje, s radovima su stale i Hrvatske šume pa je i prihod od šumskog doprinosa sve manji… I ovo je dovoljno da bi se shvatilo da će se iz općinskih i gradskih proračuna teško osiguravati sredstava koja u slučaju svake od tih sredina znače pola godišnjeg izvornog proračuna.

Naravno, u tim samoupravama nisu bacili koplje u trnje. Štoviše, i prije no što je na svijet udarila pandemija, gradonačelnik Delnica Ivica Knežević i načelnik Fužina David Bregovac najavljivali su da će – budući da u izgradnji kvalitetnog sustava vodoopskrbe i odvodnje vide nužan civilizacijski iskorak za svoj kraj – podići kredit kako bi osigurali traženi postotni doprinos.

No, u toj su ih namjeri uskoro spriječili aktualni zakoni pa stoga delnički gradonačelnik predlaže ubrzanu promjenu zakonske regulative kako bi se mogli kreditno zadužiti te na taj način oslobodili sredstva komunalne naknade i doprinosa te šumskog doprinosa, koja su sada prioritetno namijenjena financiranju švicarske darovnice, za druge vitalno važne potrebe lokalnih samouprava.

I dok Gorani brinu i nastoje iznaći neko rješenje, na od njih višim razinama takvog razumijevanja nema. Tako država u predizborno vrijeme daruje jednom kvarnerskom otoku koji je, usput budi rečeno, puno bogatiji od cijelog Gorskog kotara, gotovo dvostruku svotu u odnosu na cijenu ovog projekta.

Slično se ponaša i PGŽ koji samo ove godine za izgradnju skijališta i sličnih sadržaja na Platku izdvaja 15 milijuna kuna, a za švicarsko-hrvatski projekt vodoopskrbe i odvodnje vezan uz temeljni komunalni standard jednog dijela svog područja, nije spreman uložiti ni kunu!

Logično je onda da se Gorani iznova osjećaju napuštenima, čak i izdanima, tim više što su i pri predlaganju ovog programa neki goranski čelnici bili prilično skeptični, pitajući već tada »ko bu sve to platil?«.

Da su, izgleda, bili u pravu, potvrđuje i činjenica da su jedini dobitnici one goranske sredine u kojima švicarsko-hrvatski program još nije zaživio. A većina tamošnjih čelnika Boga moli da ni ne zaživi.