Pomalo su mi nestvarno zazvučale riječi velikog maga hrvatskog kazališta dr. sc. Duška Ljuštine kada smo razgovarali zadnji puta. Uz pregršt životnih mudrosti koje je tada izrekao, Duško se s nostalgijom osvrnuo na tzv. Šuvarovu reformu školstva.

– Bez obzira na »za« i »protiv«, još ćemo mi plakati za tom reformom jer danas malo tko uči za kovača, vodoinstalatera, bravara, tapetara… Nema majstora pa nam uskoro neće imati tko raditi mnoštvo poslova koji nam svako malo trebaju, rekao je tada Duško Ljuština. I bio je u pravu.

Ako vam danas u ličkoj metropoli ustreba vodoinstalater, kome se obratiti?!? Podere li vam se navlaka na trosjedu, opet problem. Lani je umro zadnji majstor koji je obavljao održavanje kalijevih peći, toliko potrebnih u Lici.

Vrijeme je krečenja stanova. Većina majstora će vam uz pristojne cijene i kvalitetan rad obaviti taj posao. No, ima i onih koji svoje usluge naplaćuju kao da su šegrtovali kod Pabla Picassa ili Salvadora Dalija. Na pritužbe zbog previsokih cijena njihovih usluga, slijedi lakonski ili bolje reći mudrijaški odgovor:

– A ti onda dovedi majstora iz Zagreba neka ti kreči. Plati mu smještaj, prehranu, rad i put pa mi javi kol’ko ti je naplatio, odgovor je sa smjesom sarkazma, ucjene i bahatosti.

Računala nam popravljaju neki mesari, a pravog mesara nema niti za lijek. Čini se kako je došlo vrijeme da svatko od nas bude majstor u barem nekoliko zanata. Osim krečenja, tu su vodovodne i elektroinstalacije, kalijeve peći, automobili i sva sila zanata koje nam je spominjao Duško Ljuština.

Kome se obratiti ako se u vašoj blizini zalegu opasni stršljeni? Ili vam se u podrumu udomaći poskok, a u sobu slučajno uleti šišmiš ili sova? Mnogi tada u pomoć zovu vatrogasce. Oni rješavaju probleme s kojima njihovi radni zadaci nemaju veze.

Ako se netko pozitivan na glupost dosjeti još nečega, za sve treba angažirati vatrogasce. I onako su iz naših podruma već pohvatali mnoge zmije, a s tavana skidali stršljenova gnijezda.