KUTEREVO – U prirodnim staništima šumske životinje ne vole previše vlage i uvijek se za vrijeme jakih kiša sklanjaju u svoje nastambe. Tek povremeno, u suhim intervalima, izlaze van tražeći hranu, mladunci se igraju i »uče odrastanju«.

U Utočištu za medvjede u Kuterevu u ovom dijelu godine ne nedostaje posjetitelja, a medvjedi su OK.

Potvrdio nam je to voditelj utočišta Ivan Crnković Pavenka.

– Za vrijeme zadnjih kiša naši medvjedi uglavnom su bili vani. Šetali su uz ograde i razmišljali – krenuti u Austriju ili Sloveniju. Šalim se jer je tamo bilo grdo, a mi u Kuterevu kišu i poplave nismo osjetili jer smo na padinama Velebita.

Sa zagrebačkog asfalta u ličku idilu

Josipa, naša stalna suradnica, bila je nedavno u nekoliko velikih gradova Europske Unije i sad nam se vratila.

Dok je bila odsutna mijenjala ju je Petra Barišić iz Zagreba. Sjajno se uklopila u novu sredinu, a s njom i njezino troje djece.

Uostalom, neka vam ona sama kaže, zaključio je Ivan Crnković Pavenka dajući Petri mobitel kako bismo nastavili razgovor.

Petra Barišić predaje na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i ovo joj nije prvi dolazak u Kuterevo.

– Bila sam ovdje nekoliko puta i stekla odlične dojmove. Zato sam odlučila ovamo dovesti svoje troje djece i boraviti u Utočištu kao volonterka. Razlog zbog kojega sam povela djecu nije gradski smog, već jedan od načina da se djeca maknu od ekrana, odnosno od TV-a, računala ili mobitela.

Dnevno im dajem sat vremena za ekrane, a ostatak vremena mi pomažu oko medvjeda ili kućanskih poslova, također razgovaraju sa stranim posjetiteljima jer izvrsno govore engleski.

Htjeli smo boraviti u planinama i ovo je za nas jedno novo i korisno iskustvo, ističe Petra.

U očekivanju jeseni

Na ovim nadmorskim visinama lišće počinje mijenjati boje već koncem kolovoza i početkom rujna. Štićenicima Utočišta otpada ljetna dlaka i postupno »oblače zimske kapute«. Da bi im bilo toplije kada dočekaju prve studeni i pahulje koje u Kuterevu redovno stižu prije nego li u drugim dijelovima Like.

Prije toga Pavenka će im u obore ubaciti veće količine slame i sijena. Medvjedi ih odmah odvlače u brloge. Bit će im to dragocjena toplotna izolacija nastambi za još jednu godišnju mijenu kada ih povremeno hvata drijemež i hibernacija za koju će biti spremni tek pojačanom ishranom i debljim slojem masti. Za to vrijeme i aktivnosti već su počele pripreme pa se ostave Utočišta za medvjede postupno pune žitom, starim kruhom i povrćem.

Voditelj utočišta Ivan Crnković Pavenka s Belgijancima

Vrhunac ovoga posla dolazi u rujnu i listopadu kada dozrijevaju kukuruz, suncokret, orasi i žir. Na upit tko će mu do tada pomagati u brojnim poslovima Ivan Crnković Pavenka uvijek ima rješenja.

Ekipa iz Belgije

– Osim Zagrepčana, sada su s nama dvije djevojke iz Izraela, čak 16 Francuza, super seniori – tri Nijemca koji dolaze u Kuterevo već 30 godina i jedna zanimljiva ekipa iz Belgije.

Ova je obitelj zanimljiva po tome što su to pravi nomadi. Životna odrednica te obitelji je putovati svijetom po onoj staroj izreci: gdje im je glava, tu im je dom.

Odnosno gdje im se dopada, tu ostaju malo dulje vrijeme. Kad sam ih upitao što ih je dovelo i zadržalo u Kuterevu odgovor je bio – sve!

Negdje su već čuli ili pročitali o Velebitu i našem Utočištu pa valjda ljudima iz većih gradova, osim čiste sredine i zraka, najviše nedostaje buđenje uz orkestrirani pjev ptica i tišinu koja u Kuterevu upravo opija.

Mi, izgleda, ponekad nismo ni svjesni u kakvom rajskom okruženju živimo, govori nam Ivan Crnković Pavenka, vremešni, ali nepopravljivi uporni ekolog i zaljubljenik u prirodu.