Gospić

VRO Medački džep iz 1993. bila je presudna za slobodu i sigurnost Gospića i Like

Marin Smolčić

Udrugu branitelja predvodio je kao i prije 31. godine general Mirko Norac, tadašnji zapovjednik 9. gardijske brigade „Vukovi“

Udrugu branitelja predvodio je kao i prije 31. godine general Mirko Norac, tadašnji zapovjednik 9. gardijske brigade „Vukovi“



GOSPIĆ  Obilježavanje  31. obljetnice Vojno-redarstvene operacije Medački džep započelo je svetom misom za poginule hrvatske branitelje održanoj  u katedrali Navještenja blažene djevice Marije. Potom je održano  polaganje vijenaca i paljenje svijeća i Središnja svečanost kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima na  Trgu Alojzija Stepinca. Poginulima su se zahvalili i molili za njih izaslanstvo Predsjednika RH Zorana Milanovića, Vlade RH, Ličko-senjske županije predvođeno županom Ernestom Petryjem, izaslanstvo Grada Gospića,  predstavnicima udruga proisteklih iz Domovinskog rata, vojske i policije. Udrugu branitelja predvodio je kao i prije 31. godine general Mirko Norac, tadašnji zapovjednik 9. gardijske brigade „Vukovi“.


Komemoracija se nastavila polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća u vojarni “9. gardijske brigade Vukovi”, a zatim kod spomenika Velebitskim junacima u Rizvanuši pored Gospića.


Medački džep, pothvat koji je u Gospić privremeno donio mir




Operacija Medački džep bio je naziv za dvodnevnu napadnu operaciju koju su izvele hrvatske vojno-redarstvene snage u razdoblju od 9. do 11. rujna 1993. protiv paravojnih postrojbi tzv. Republike Srpske Krajine. Ovo područje nalazilo se tijekom rata u neposrednoj blizini grada Gospića u sklopu samoproglašene tzv. Republike Srpske Krajine. Do oslobođenja, s ovog su područja vršeni gotovo svakodnevni topnički napadi na Gospić i okolicu, uz povremen pješačke napade kako bi se ugrozila sigurnost ovog dijela bojišnice.


Operaciji Medački džep prethodile su tijekom 1993. učestali topnički napadi i djelovanja diverzantskih skupina snaga 15. korpusa “Srpske vojske Krajine (SVK)” nastojeći preuzeti inicijativu na vitalnom dijelu Ličkog bojišta. Povremenim je topničkim udarima sustavno narušavana normalizacija života i onemogućen povratak prognanika i izbjeglica na šire područje Gospića. Neprijatelj je pritom angažirao gotovo  sveukupno vojno sposobno stanovništvo.  


Srpska je strana provodila taktiku iznenadnih, kratkotrajnih udara malim diverzantskim skupinama na hrvatske položaje, koje su kombinirali s iznenadnim topničkim napadima na šire područje grada Gospića.  Po mišljenju tadašnjeg načelnika glavnog stožera Hrvatske vojske generala Janka  Bobetka čitavo je područje bilo od iznimne strateške važnosti za Hrvatsku zbog križanja komunikacijskih linija između Zagreba i Splita s jedne, te Rijeke s druge strane. Pritom je general Bobetko stalno isticao da ona strana koja kontrolira Velebit, ujedno kontrolira i sveukupnu situaciju zbog čega je za hrvatsku stranu bilo bitno da se položaji koje je ondje držala specijalna policija na Velebitu i održe. Nakon toga su  zapovjednici Policije Željko Sačić i Mladen Markač izradili plan za onemogućavanje upada neprijatelja na ovaj teritorij. Kodno ime ove operacije bio je “Džep 93”. Hrvatske snage formirale su dvije ojačane borbene grupe od koje je jednu činila 9. gardijska brigada Hrvatske vojske pod zapovjedništvom tadašnjeg pukovnika Mirka Norca, dok su drugu činili pripadnici Specijalne jedinice policije pod zapovjedništvom generala Mladena Markača.