Ljeto se na Velebitu „malo požurilo“, ali je ovih dana ondje  uspješno okončan još jedan projekt u režiji  Javne ustanove Nacionalni park Sjeverni Velebit i Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.

Kako navodi  ravnateljica ove ustanove Irena Glavičić Sertić  potpisan je ugovor o financiranju projekta koji se financirao iz Mjere M08 Potpora za ulaganja u razvoj šumskih područja i poboljšanje održivosti šuma, podmjere 8.5. Potpora za ulaganja u poboljšanje otpornosti i okolišne vrijednosti šumskih ekosustava, tipa operacije 8.5.2.

-Projekt je predviđao  Uspostavu i uređenje poučnih staza, vidikovaca i ostale manje infrastrukture iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020. Za ukupno prihvatljive troškove odobren je intenzitet potpore od 100 posto.

Sredstva potpore osigurana su iz proračuna Europske unije i državnog proračuna Republike Hrvatske, od čega EU kroz Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj sudjeluje s 85 posto udjela, a RH s 15 posto udjela.

U sklopu projekta uređene su staze, postavljeni stolovi i klupe i niz edukativnih ploča i signalizacije za posjetitelje, sve kako bi se povećala dostupnost rekreacijskih i zdravstvenih koristi šuma, bogate kulturne baštine, uz istovremeno podizanje spoznaje o važnosti očuvanja šuma i biološke raznolikosti, uslugama šumskih ekosustava te ekološkoj mreži NATURA 2000.

Pri tome je važno istaknuti Velebitski botanički vrt koji je  osnovan 1967. godine i to  na inicijativu dr. Frana Kušana, profesora na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu, a nalazi se na Zavižanu na 1.480 metara nadmorske visine.

Ideja koja je vodila osnivače botaničkog vrta aktualna je i danas: željeli su bogatstvo flore Velebita učiniti dostupnim ne samo znanstvenicima, istraživačima i zaljubljenicima u Velebit, već i svim posjetiteljima koji dođu u NP Sjeverni Velebit.

Nedugo nakon osnivanja Vrta okolno je područje proglašeno Posebnim botaničkim rezervatom Zavižan – Balinovac – Velika kosa.

Danas u tome Vrtu raste oko 300 biljnih vrsta od kojih su neke samonikle, dok su druge donesene s ostalih dijelova Velebita. Među njima su i neke rjeđe velebitske vrste poput endema velebitske degenije, zatim hrvatske sibireja, krškog runolista, velebitskog klinčića, Kitajbelovog jaglaca, Kitajbelovog pakujca, hrvatske gušarke…

Posebno je zanimljiva velika kamenjara na kojoj rastu brojne atraktivne vrste, rekla nam je ravnateljica Irena Glavičić Sertić.

Do proglašenja Nacionalnog parka Sjeverni Velebit 1999. godine brigu o Vrtu vodili su djelatnici Šumarije Krasno, a stručni rad u Vrtu vodila je Komisija za predlaganje stručnih mjera i vršenje stručnog nadzora sastavljena od istaknutih znanstvenika i stručnjaka. Rezultat ove skrbi očigledno nije izostao.